"Politička preterivanja su naš usud": Ovako je govorila velika književnica Svetlana Velmar Janković, danas je 5 godina od njene smrti

Iza nje su ostala velika dela: "Dorćol", "Lagum", "Bezdno", "Vostanije", "Nigdina", "Prozraci"...

Danas se navršava pet godina od smrti velike književnice Svetlane Velmar Janković. Naša čuvena spisateljica rođena je 1933. u Beogradu, gde je provela ceo život, duboko inspirisana njegovom prošlošću i dramatičnom istorijom.

Tako su i neka njena dela bila inspirisana Beogradom. Iza Svetlane Velmar Janković ostale su čuvene knjige za koje je dobila najveće nagrade i zaslužila vernost čitalaca: "Dorćol", "Lagum", "Bezdno", "Vostanije", "Nigdina", "Prozraci", "Savremenici", "Ukletnici"...

Svetlana Velmar Janković sahranjena je u svojoj porodičnoj grobnici na Novom groblju u Beogradu. Nad kovčegom preminule niko nije govorio, jer je ona tako želela. Otišla je tiho, kako je i živela.

Dopisni član SANU (Odeljenja jezika i književnosti) postala je 2. novembra 2006. godine, a redovni član je od 05. novembra 2009. godine. Dobitnica je nagrade: "Isidora Sekulić", "Ivo Andrić", "Meša Selimović", "Đorđe Jovanović", "Bora Stanković", Nagradea Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu u 1992. god, NIN-ove nagrada za roman godine (1995), "Neven", " Politikinog Zabavnika", "6. april" za životno delo o Beogradu...

Bila je nasmejana i srdačna žena, Foto: Tanjug/Tanja Valič

Žak Širak joj je lično dodelio Orden viteza Legije časti.

Živela je sa drugim suprugom Žarkom Rošuljem, piscem i književnim istraživačem. Njen sin Đorđe Protić se 1999. godine preselio u Ameriku gde se drugi put oženio. Svetlana je najstarijem unuku Marku posvetila “Knjigu o Marku”, a Avi Mileni i blizancima Aleksi i Luki “Očarane naočare”.

Govoreći u jednom intervjuu o Beogradu, pomenula je da su politička preterivanja naš najveći usud, "a ta se preterivanja odmah otkrivaju u životu grada".

- Jeste li primetili kako je ovog proleća i leta Beograd postajao nekako stišan i siv, potonuo u sumornost? Čak su se i mladi, čini mi se, manje smejali, grajala su samo deca. Nije to bilo toliko zbog nesnosne vrućine koliko zbog nesnosnog beznađa. Krajem avgusta i početkom septembra, kad je počelo političko predizborno vrenje, često sam, u trolejbusu ili autobusu, čula mlad svet kako šapuće, između sebe: Ako i ovoga puta propadnemo, ako nas i ovog puta pređu – ja odmah bežim preko granice, ne čekam više ni dana, makar se tamo potucao kao fizički radnik - ispričala je Velmar Janković u intervjuu datom 2000. godine.

(Telegraf.rs)