Dečak šetao šumom nadomak Ivanjice, pa je ugledao trag zveri: "Kad sam video stope, nešto u meni je zastalo"

A. N.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Privatna arhiva/LU "Cer"

U šumama oko Močioca sve češće se mogu videti tragovi medveda, a jedno takvo otkriće nedavno je uzburkalo emocije mladog meštanina koji je navikao na divljinu — ali ne i na prisustvo "gospodara šume". Nikola Todorović, dečak koji gotovo svakodnevno šeta šumom i kaže da je prisustvo divljih životinja ovde vrlo često.

"Navikao sam da nailazim na tragove srna, lisica, vukova, divljih svinja… ali kad vidiš stope medveda, nešto u tebi zastane" kaže ovaj dečak, koji odrastao uz prirodu i čije detinjstvo su oblikovali saveti oca lovca.

Tragovi su, kako navodi, bili sveži i jasno utisnuti u meku zemlju, što ga je navelo da ih odmah fotografiše. Ne iz straha, već iz osećaja da je prisustvovao nečemu retkom i značajnom.

"Tata me je naučio da medved obično izbegava čoveka, ali može postati opasan ako ga iznenadiš. Zato kad ideš šumom, praviš malo buke – da zna da dolaziš. I nikad sam predveče ili u zoru" prepričava on.

Uprkos svemu, kaže da ne zna kako bi reagovao da je medveda zaista ugledao. Zna jedno – ne bi trčao.

"Polako se povučeš, nikako naglo. Sve zavisi kako se medved ponaša."

Ovo nije prvi put da se u atarima oko Mučnja i Močioca primećuju tragovi krupnih zveri. Prema rečima meštana i lovaca, medvedi se sve češće spuštaju bliže selima, najverovatnije u potrazi za hranom ili zbog uznemiravanja u dubljim delovima šume.

"Iako sam jednom odgajio lane i sada ga vraćam u divljinu, svaki susret sa prirodom me podseti na to koliko moramo da je poštujemo. Ja ne gledam na životinje kao na metu. Naučen sam da ih razumem, ne da ih progonim" iskren je sagovornik.

(Telegraf.rs/Infoliga)