Inovativni lekovi nisu jeftini – ali čuvaju živote i smanjuju kasnije troškove
Inovativni lekovi nisu trošak, već ulaganje u život. Rano otkrivanje raka dojke i savremene terapije ne samo da spašavaju živote već i smanjuju kasnije troškove lečenja. Stručnjaci poručuju: ulaganje u prevenciju i pravovremenu terapiju vraća zdravlje, dostojanstvo i sigurnost ženama – i čitavom društvu.
Ženske grudi privlače pažnju u kulturi, umetnosti i modi, ali iznad svega – važno je zdravlje. Rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena u Srbiji i jedan od vodećih uzroka prevremene smrtnosti. Serijal „Gledaš? A da se pregledaš?“ ruši predrasude, povećava znanje i osnažuje žene da brinu o sebi. Poruka je jasna: rak dojke može biti izlečiv ako se otkrije na vreme i leči na pravi način. Lečenje raka dojke ne utiče samo na zdravlje – ima i veliki ekonomski i društveni značaj.
U ovoj epizodi razgovaramo o tome zašto je rano otkrivanje presudno, kako utiče na troškove sistema i porodice i koliko je važna podrška tokom celog procesa. Sagovornici su prof. dr Lazar Popović sa Instituta za onkologiju Vojvodine i Vesna Bondžić, predsednica Ženskog centra „Milica“.
Rani naspram metastatskog karcinoma: dva potpuno različita puta
Kada se bolest otkrije na vreme, cilj je da se nikada ne dođe do metastatske faze – tu se dobija najviše.
– Ono što je najvažnije kod naših pacijentkinja koje otkrijemo u ranoj fazi bolesti je da nikad ni ne dođu u metastatsku fazu bolesti. To pokušavamo da sprečimo svim mogućim sredstvima, pre svega ranim otkrivanjem. Kada otkrijete rano karcinom, šansa da ga izlečite je u 95% do 99% slučajeva. Kada se desi metastatski karcinom, on postaje neizlečiva i hronična bolest. Ako se bolest vrati, tada saopštavam pacijentu da imamo različite terapijske linije, ali da će sve vreme morati da se leči i da je bolest na kraju neizlečiva – objasnio je prof. dr Lazar Popović.
Da bismo razumeli zašto sistemska terapija menja prognozu, vredi se podsetiti istorije.
– Pre 70–100 godina postojala je samo hirurgija. Koliko god bila obimna, bolest se vraćala. Jasno je da hirurgija sama ne menja prognozu; sistemska terapija to čini. Prvo je došla hemioterapija, zatim hormonska i ciljana terapija, a danas ih kombinujemo. U ranoj fazi terapije imaju ograničeno trajanje – i upravo tako možemo da izlečimo. Suprotno tome, kada se bolest vrati, lečenje postaje stalno, troši se više novca i resursa, a ishod je lošiji – dodao je prof. dr Lazar Popović.
Koji su ekonomski i društveni benefiti ranog otkrivanja i lečenja raka dojke?
Rano otkrivanje nije samo medicinski, već i ekonomski racionalno – za državu, poslodavce i porodice.
– U ranoj fazi primenjujemo hirurgiju kao osnovu, uz zračenje i – najvažnije – sistemsku terapiju pre ili posle operacije. Što su terapije bolje prilagođene riziku, to je manja stopa recidiva kroz 1, 3, 5 ili 10 godina. Hemioterapija traje 3–6 meseci; hormonska terapija duže, ali je u tabletama i sprečava povratak bolesti. Ekonomskim jezikom: u metastatskoj fazi idete kroz 1., 2., 3., 4., 5. liniju, svaka košta i pacijentkinja se retko vraća na posao. U ranoj fazi znate trajanje, znate da će se žena često vratiti na posao i da su šanse za izlečenje veće – često je reč o ženama mlađim od 50 godina koje se vraćaju u privredu. Uvek je jeftinije uložiti u ranu fazu – naglasio je prof. dr Lazar Popović.
Socijalna realnost: bolest menja i život i budžet porodice
Rak pogađa čitavu porodicu – finansijski, organizaciono i emotivno. Zato je podrška presudna.
– Lečenje utiče na ekonomiju porodice: od bolovanja sa 65% primanja do troškova puta (centri često nisu u mestu stanovanja), svakodnevnih odlazaka na radioterapiju 25–30 dana, unapred plaćenih putnih troškova koji se refundiraju tek na kraju. Žene imaju mnogo uloga – majka, negovateljica, organizator, zaposlena – i sve to odjednom stane. Bez dovoljno informacija i uz malo vremena koje zdravstveni radnici u sistemu mogu da im posvete, to sve direktno narušava kvalitet života – ukazala je na problem Vesna Bondžić.
Brojevi pokazuju razmere tereta – i šta je ženama najpotrebnije
– U anketi sa preko 800 ispitanica, 85% je moralo da prekine bolovanje i vrati se na posao ili je tražilo pomoć porodice; samo 10% nije imalo finansijski stres. Tokom lečenja, preko 60% treba psihološku podršku, oko 50% dodatne konsultacije sa lekarima, a 65% navigaciju kroz sistem – objašnjenje dijagnoze, terapije i kako savladati nuspojave. Pomoć u kući takođe nedostaje, naročito kod mlađih žena sa decom – dodala je Vesna Bondžić.
Udruženja zato pomeraju granice – i menjaju sistem.
– Organizujemo mrežu centara za podršku, edukujemo pacijentkinje (nije dovoljno samo preživeti, važno je biti edukovan) i gradimo zagovaračku bazu. U našem stručnom veću je 18 onkologa, među njima i prof. dr Lazar Popović, cilj nam je da sistemske, odavno prevaziđene navike – promenimo“, istakla je Vesna Bondžić.
Slušati glas pacijentkinje – i lečenje je bolje
Dobra medicina je i nauka i razumevanje života jedne žene.
– Kao lekari sagledavamo bolest i komorbiditete, ali ne vidimo uvek ko čuva decu, kako stiže do terapije, koje su porodične brige. Tu je uloga udruženja nenadoknadiva – vide ono što sistem ne vidi. „Akademije za pacijente” pomažu da žene razumeju terapije i prenesu dalje; kada lekar nema vremena ili govori prestručno, udruženja prave most razumevanja – poručio je prof. dr Lazar Popović.
Kombinovana ciljana terapija u adjuvantnom lečenju: manje relapsa, manji troškovi dugoročno
Inovativni lekovi nisu jeftini – ali čuvaju živote i smanjuju kasnije troškove
– Karcinom dojke nije jedna bolest; postoje HER2 pozitivni, trostruko negativni i hormon-receptor pozitivni/HER2 negativni podtipovi. Anti-HER2 terapije, imunoterapija i hormonska terapija su promenile ishod, ali smo videli da se uz samu hormonsku i/ili hemioterapiju bolest ipak vraća kod 30–40% žena kroz 10–20 godina. Tada dobijamo metastatsku, neizlečivu bolest sa nizom skupih linija terapije. CDK4/6 inhibitori su prvo dokazani u metastatskoj, a zatim u ranoj fazi – pokazalo se da mogu da smanje relaps i kod žena sa nižim rizikom (1 pozitivni limfni čvor, pa i nodus-negativne). Nažalost, danas nemamo pokriće RFZO za ovaj segment nižeg rizika; prioritet mora biti da uložimo ranije, kako bismo sprečili metastatsku fazu i dugoročno i medicinski i ekonomski dobili više – naglasio je prof. dr Lazar Popović.
Inicijative udruženja: dostupne terapije, jača mreža, manje straha
Znanje, povezanost i dostupnost terapije ženama vraćaju izvesnost.
– Umrežili smo udruženja iz Srbije i snimamo edukacije – da svaka žena koja pomaže drugoj bude edukovana o bolesti i lečenju. Gradimo mrežu centara za podršku i bazu zagovaračica. Prva inicijativa mreže je dostupnost adjuvantnog lečenja za rani HR+ / HER2- karcinom dojke kod žena sa visokim rizikom od povratka – jer tim terapijama povećavamo šansu za izvesno izlečenje i život bez stalnog straha. Kako kontrole prelaze sa 3 ili 6 meseci na godinu dana, raste anksioznost; zato su terapije koje smanjuju rizik i podrška koja ga ublažava – jednako važne. Pokrenuli smo i inicijative za bolju dijagnostiku, kao i za lečenje metastatskog i ginekoloških karcinoma; sve su podržane od strane lekara –poručila je Vesna Bondžić.
Skrining spašava živote
Najbolje lečenje je ono koje počne na vreme.
– Zna se već 30 godina da skrining smanjuje smrtnost od raka dojke. U zemljama poput Švedske i SAD to je jasno pokazano. U Sloveniji program „DORA” decenijama poziva žene i one koje dolaze imaju 99% preživljavanje kada se karcinom rano otkrije skriningom; one koje ne dolaze imaju znatno lošije ishode. Kod nas skrining nije dovoljno dobro organizovan, ali uvek se može naći vremena da se uzme uput i uradi mamografija – i da se naredne dve godine živi mirnije, a ako se nešto pojavi, da bude u stadijumu koji je izlečiv – poručio je prof. dr Lazar Popović.
Najvažnija poruka naših današnjih sagovornika: rak dojke se danas leči efikasno, ali jednako važno je očuvati kvalitet života. Rano otkrivanje, inovativne terapije i podrška okruženja menjaju tok bolesti i vraćaju ženama ono što je najvažnije – život pun smisla.
Ceo razgovor pogledajte u novoj epizodi ePodkasta „Gledaš? A da se pregledaš?“.
(Telegraf.rs/PR)