Deca ne jedu perece na Svetog Savu?! Srbi poveli polemiku o kulturološkim šokovima, neke je iznenadio i kurtoš
Na platformi Reddit ovih dana jedna od najinteresantnih tema su kulturološki šokovi koje su ljudi doživeli ovde ili u inostranstvu. U nastavku stavljamo fokus samo na Srbiju. Interesantno je da su šokovi mahom vezani za običaje sa hranom.
"Kad sam kao mlađan momak saznao da je van Vojvodine česnica običan hleb, a ne 'pita' sa medom i orasima" - konstatovao je jedan korisnik.
U jednom od repliciranja pisalo je: "Običan hleb??? Pita sa orasima??? Kod nas na istoku je to hleb od kukuruznog brašna".
Da parafraziramo čuvenu "Sto ljudi - sto ćudi" u "Sto ljudi - sto jela".
Na hranu se, između ostalog, verovatno mislilo i u "postu" jedne persone koju je iznenadilo to što u Nišu, dakle na jugu Srbije, nema mađarske robe, već, možete misliti iz susedne Bugarske i Makedonije, odnosno Turske.
Nekome je iznenađenje bilo što je na Božićnom bazaru u Novom Sadu (Bačka) video popularni "dimnjak" kolač ili ti "kurtoš". Taj delikates od testa je, uzgred, poreklom iz Transilvanije. Specifičan je za Mađarsku, ali popularan širom Centralne i Istočne Evrope.
Samo možemo da zamislimo koliko bi iznenađenje za nju bilo da je usred Beograda, onako dok šeta centrom, ugledla baš taj neobični slatkiš.
Još jedno preneražavanje vezano je za hranu. I opet testo.
"Ja sam se šokirao kad sam saznao da u drugim delovima Srbije deca ne jedu perece na Svetog Savu", konstatovao je jedan korisnik Reddita.
Dobio je, rekli bi, pomalo sarkastičan odgovor: "Brate mili, ovo sam sad pročitao i proverio. Da sam danas umro ne bih znao ovo...".
U tom duhu je bila i opaska: "Bukvalno sam zapanjen, mislio sam da cela Srbija ovo radi".
Kad je reč o prazničnim "ritualima" i praksama, spomenuto je i čuveno korinđanje.
"Kada sam saznala za korinđanje u Banatu, ja sam iz Bačke i mi nemamo ništa slično niti sam ikada čula za to", u čudu je rekla jedna žena, da bi joj neko pojasnio: "Ima u selima".
Na "tapetu" su se našli i naši čuveni pogrebni običaji.
"Narikanje nad grobom, a onda 30 sekundi kasnije se postavlja (sa sve stolnjakom) preko istog tog groba trpeza kao da je slava za 15 ljudi", slikovito je opisao neko svima nam dobro poznatu scenu sa sahrana u Srbiji.
Neko se u repliciranju "zakačio" za pomenutu brojku: "Kojih 15 ljudi,da vidiš kako se to radi u mom kraju".
Dođu ljudi pokojnika da isprate, pa skušte par (desetina) rakoja i onda krene pesma...
I zaista, šou sa nama. Verujemo da smo pre svega strancijam, koji ovde dođu iz nekih dijametralno supritnih kultura, čudnovati. Ali kad ovako mi za sebe kažemo šta nas šokira, jasno je da smo "unikatni", što bi se reklo "nema na svetu takvih".
(Telegraf.rs/Reddit)