Šta zapravo znači sistem PAR-NEPAR: Iskonski strah srpskih vozača, evo kako može da se "prevari"
Kriza u vezi sa Naftnom industrijom Srbije nedeljama plaši vozače, naročito one iz devedesetih koji sa sobom nose podsvesne "traume", sećajući se kanti i žutih lapica na instrument tabli. Svi koji su preživeli "godine koje su pojeli skakavci" pamte prazne ulice i krcate autobusta Gradskom saobraćajnog preduzeća. Ukoliko su, naravko, imali sreće da ih dočekaju.
Ali med i mleko (gorivo) nisu tekli ni 70-ih i 80-ih godina stoleća za nama. Oni sa dužim "stažom" na ulicama pamte par-nepar režim saobraćaja. Upravo ova mogućnost pomenuta je danas.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da nema razloga za uvođenje bilo kakvih vanrednih mera, poput sistema vožnje "par-nepar", jer u zemlji ima dovoljno nafnih derivata.
"Ne mislimo da postoji potreba za bilo kakvom panikom, ne mislimo da je potrebno par-nepar da radimo bilo šta, zato što smo rekli da ćemo do 15. januara da završimo ceo proces, svakako. Kada ljudi znaju da goriva ima i da nije problem u gorivu, nego samo da natoče pune rezervoare, nema nikakvih problema, goriva ima. Dakle, naftnih derivata svih ima. Nema velike filozofije. Da li ćete da čekate nešto duže? Čekaćemo, ali je to cena koju plaćamo da bismo pokazali korektnost s premijum partnerima", rekao je Vučić.
A šta je zapravo par-nepar režim. U Jugoslaviji bio je veoma poznata i široko primenjivana mera, posebno tokom naftne krize 1979–1980 i kasnije krajem 80-ih.
Stručnjаci ondašnjeg Sаveznog komitetа zа sаobrаćаj osmislili su, zapravo primenili, ovu meru uštede goriva. Sistem par–nepar u saobraćaju je privremena mera kojom se ograničava kretanje vozila na osnovu poslednje cifre registarske tablice.
Koristio se kada je:
- Nedostatak goriva
- Veliko zagađenje vazduha
- Saobraćajni kolaps
Kako funkcioniše par–nepar?
Vozila čija registracija završava parnim brojem (0, 2, 4, 6, 8) smeju da se voze parnim datumima.
Vozila čija registracija završava neparnim brojem (1, 3, 5, 7, 9) smeju da se voze neparnim datumima.
Kako su građani to doživljavali?
Većina ljudi se strogo pridržavala, jer su kontrole bile jake. Mnogi su planirali obaveze prema datumu, npr. kupovinu, putovanja, posao. Neki su se dovijali — porodice sa dva automobila koristile su “drugi” automobil kad prvi ne sme da vozi.
Nisu postojale aplikacije i navigacije, pa je sve zavisilo od običnog kalendara i policijskih punktova.
Vozači su uglavnom negodovali, ali izbora nije bilo. Hleba, igara i zabave može da nema, ali bez аutomobilа se ne može. Kazne su bile rigorozne, a provlačenje nemoguće. Stručnjаci Sаveznog komitetа zа sаobrаćаj čak su planirali i mogućnost zаbrаne dа se u аutomobilu vozi sаmo jedаn čovek, ali se od toga odustalo. Koliko je svima ovo teško palo govori podatak da je podneto čak 800.000 zаhtevа zа izuzimаnje od zаbrаne. Naravno, skoro svi su odbijeni.
Par–nepar je samo delimično olakšavao potrošnju, ali nije rešavao problem nestašice.
(Telegraf.rs)