Nekada je ovaj zanat bio veoma cenjen: Danas je pred izumiranjem
Verovanje da odžačar donosi sreću potiče iz priča koje su se prenosile generacijama. Nekada je ognjište bilo srce kuće. Ako je dimnjak bio zapušen, mogao je izazvati požar. Odžačar je dolazio da „spase kuću“ - zato se njegov dolazak smatrao dobrom, zaštitničkom pojavom.
Poslednji čuvari starog zanata bez koga se nekada nije mogla zamisliti zima su odžačari. Danas ih je ostalo tek nekoliko. Na prste jedne ruke mogu se izbrojati u Somboru. Nestali su zajedno sa starim pećima i dimnjacima ili jednostavno izgubili trku sa savremenim grejanjem.
Najstariji među njima je majstor Blaža Turčik - crne ruke, torba puna četki, dugački štapovi, ali uvek sa osmehom na licu. Blaža kaže da svaki dimnjak ima svoju narav i da svaki drugačije „diše“.
Stari majstor Blaža voli da priča kako su nekada odžačari morali da polože ozbiljne ispite pre nego što bi ih iko pustio da se popnu na krov.
Ljudi su uvek zanimljivo reagovali kada bi videli odžačara. Neki bi se široko osmehnuli i dohvatili dugme za sreću, kao što običaj nalaže, a drugi bi ga radoznalo posmatrali, kao da pred sobom vide čoveka koji je zalutao iz prošlog veka.
Majstor Blaži njegov izbor nije samo posao, već čuvanje uspomene na jedno vreme, na toplinu doma i na priče o sreći koju donosi čovek u crnom odelu.
(Telegraf.rs/RTV)