Upoznajte se sa najmanjom crkvom u Srbiji: O njoj se govore legende koje će vas fascinirati

A. Ć.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Borivoje Ilić

U tihom zaseoku Peta, ugnježdena među borove šume, ponosno stoji drvena crkva posvećena Presvetoj Bogorodici. Sa svega 12 kvadrata površine, ovo nije samo najmanja bogomolja u zemlji, već i čuvar neverovatnih predanja koja vekovima prkose zaboravu.

Dok današnji hramovi teže visinama i prostranstvu, crkva u Peti svoju snagu crpi iz skromnosti. Toliko je mala da kroz njena niska vrata niko ne može proći uzdignute glave - svaki vernik mora da se sagne, čime ga, kako meštani kažu, sama svetinja već na pragu uči smirenju i poštovanju.

Okružena starom tarabom i gustom šumom, ona deluje kao da je izuzeta iz vremena. Ipak, njena prošlost je sve samo ne mirna.

Zvanični podaci sugerišu da je sagrađena oko 1740. godine na planini Murtenici. Narodno predanje nudi dve verzije njenog "dolaska" na sadašnju lokaciju. Prema jednoj priči, Srbi su je, u inat turskim zulumćarima, pod okriljem noći čitavu preneli na ramena. Druga, poetičnija legenda kaže da je crkvu prenela vila, a da nakon tog čudesnog čina nijedan turski vojnik više nije smeo da joj priđe, što ju je sačuvalo od razaranja.

Čak i samo ime zaseoka i crkve obavijeno je velom tajne. Najpoznatija narodna anegdota opisuje turskog vojnika koji je pokušao da provali u svetinju nogom - tačnije, petom. Prema priči, vrata nisu popustila, on se sapleo i poginuo, a narod je počeo da govori: "Ubila ga je crkva, jer je hteo petom da uđe."

Druga verzija, pak, govori o neimenovanom Srbinu koji se u njoj skrivao od potera, naoružan samo ćuskijom sa zakrivljenim delom koji se naziva peta, rešen da po svaku cenu odbrani ulaz u svetinju.

Danas, crkva u Peti ostaje jedna od najzagonetnijih tačaka na mapi Srbije, mesto gde se susreću borova smola, miris tamjana i odjeci starih vremena.

(Telegraf.rs)