Godišnjica smrti najvećeg srpskog slikara: Evo koja je bila poslednja želja Uroša Predića

A. Ć.
Vreme čitanja: oko 1 min.

Na današnji dan pre 73 godine, 11. februara 1953, umro je Uroš Predić, naš veliki slikar, predstavnik akademskog realizma u srpskom slikarstvu. Po sopstvenoj želji, i želji svojih Orlovaćana, Uroš Predić sahranjen je u porodičnoj grobnici u rodnom mestu.

Početkom 1949. godine desila se prepiska u kojoj su Orlovaćani uputili pismo „mnogopoštovanom čika Urošu Prediću“ sa molbom da bude sahranjen u rodnom Orlovatu. Nakon nedelju dana stigao im je odgovor naslovljen “mojim dragim Orlovaćanima”:

- Duboko tronut Vašom duševnom dobrotom, izjavlјujem ovde svoj pristanak na Vašu počasnu nameru, da svojedobno prenesete moje smrtne ostatke u Orlovat i tamo sahranite u porodičnu grobnicu mojih roditelјa, po pravoslavnom obredu, tiho i skromno, kako priliči mojoj nerazmetlјivoj ličnosti i celom mom životu i radu. Na taj način učinićete da se vratim na večni počinak u svoj mili zavičaj, gde sam ugledao sveta, proveo svoje srećno detinjstvo i docnije proživeo punih petnaest godina kod svoje predobre stare matere sve do njene smrti, radeći kao slikar u slavu Božju i na zadovolјstvo i pouku naroda svoga. Tada sam imao mogućnosti da izbliže upoznam i zavolim svoje drage Orlovaćane, kojima odajem ovom poslednjom zgodom svoju večitu zahvalnost. Svesrdno predani Uroš Predić.

Samo godinu dana nakon njegove smrti, u Narodni muzej Zrenjanin je stigao gotovo kompletan inventar umetnikovog beogradskog ateljea. To je danas Legat Uroša Predića.

(Telegraf.rs/IloveZrenjanin)