Nakon što je selo "zbrisano s mape", žitelji na Spasovdan pojurili u crkvu: Od njihovih kuća ništa nije ostalo
Selo Blaten postojalo je vekovima – a onda je nestalo za nekoliko sekundi. Kamere su pre nekoliko dana snimile trenutak kada se sa planine obrušio glečer i zatrpao gotovo čitavo selo rušeći sve pred sobom. Pokrenuta je hitna akcija spasavanja, iako je selo evakuisano pre nedelju dana usled neposredne opasnosti...
Naučnici koji su poslednjih nedelja nadgledali planinu Nesthorn iznad sela primetili su da se delovi planine počinju urušavati i padati na glečer Birč, stvarajući ogroman pritisak na led.
Prvo su počeli mali odroni stena i leda, pa je svih 300 stanovnika sela, zajedno sa stokom, evakuisano iz bezbednosnih razloga. Svi su se nadali da će se nestabilne stene postepeno odronjavati tokom nekoliko nedelja, nakon čega bi se mogli vratiti kući. U sredu popodne, te nade su uništene.
Barbara i Oto Jagi, iz susednog sela Kipel, popravljali su dimnjak. Majstor je bio dole i proveravao sistem kada je Barbara čula jake udarce, a svetlo se odjednom ugasilo.
Prvo su ona i Oto mislili da je majstor nešto pokvario, ali su udarci postali sve jači, pretvorili se u tutnjavu, a majstor je dotrčao uz stepenice urlajući: "Planina dolazi!"
Kipel je više od 4 kilometara udaljen od Blatena. Celo selo i dolina ubrzo su bili prekriveni oblacima prašine. Sam Blaten bio je potpuno uništen – kuće, crkva i udoban hotel "Edelweiss" sravnjeni su sa zemljom.
Geolozi su pratili situaciju, zbog čega je i naređena evakuacija Blatena. Ali niko, pa ni stručnjaci, nije očekivao ovako razorno urušavanje.
"Ostao sam bez reči", rekao je Matijas Hus, vodeći stručnjak za glečere sa Saveznog tehnološkog instituta u Cirihu.
"Ovo je najgori mogući scenario", rekao je Hus, koji je bio upoznat sa situacijom u Blatenu.
Naime, on i njegov tim cele godine prate stanje švajcarskih glečera, a njihovi godišnji izveštaji pokazuju ubrzano otapanje povezano sa globalnim zagrevanjem.
Blaten je sada zatrpan stenama i blatom, a akcija raščišćavanja je zaustavljena jer su tone ruševina blokirale reku Lonzu, što predstavlja rizik od poplava. Zbog toga je još prerano za potpunu analizu uzroka nesreće. Ali Hus ističe da, iako je Blaten najdramatičnija alpska katastrofa u poslednjih nekoliko godina, nije i jedina.
"Vidimo ih mnogo i mnogi ovakvi događaji u poslednjim godinama u Alpima povezani su sa globalnim zagrevanjem. Veoma je jasno da se otapanje permafrosta negativno odražava – a permafrost je ono što drži planine na okupu", kaže Hus.
Permafrost se često naziva "lepkom" koji drži planine na okupu. Kada se otopi, planine počinju da se raspadaju. Istovremeno, glečeri se povlače i otkrivaju planinske padine koje bez sloja leda postaju nestabilne.
Ove opasnosti nisu sasvim nove. Glečeri se vekovima smenjuju – rastu, povlače se i ponovo rastu.
Sezonske lavine i odroni obično prate svoje poznate putanje niz planinu. Alpske zajednice navikle su na to, a Švajcarska je detaljno mapirana kada je u pitanju rizik. Jedan od razloga zašto sela poput Blatena postoje tamo gde jesu jeste upravo to što nisu smatrana rizičnim.
Ali u poslednjih 20 godina dogodila se ključna promena – glečeri i permafrost se otapaju brže nego ikad. Zapremina leda je danas manja od polovine one pre jednog veka, a neki glečeri su potpuno nestali, što je navelo alpske zajednice da za njih prirede "sahrane".
Ako globalno zagrevanje ne ostane unutar granice od 1,5°C, kako je dogovoreno Pariskim klimatskim sporazumom, glaciolozi veruju da će većina švajcarskih glečera nestati do kraja ovog veka.
Do sada je glavni problem bio gubitak svežih izvora vode. Glečeri, često nazivani "vodotornjima Evrope“, skladište sneg zimi i postepeno ga otpuštaju tokom leta, puneći reke i navodnjavajući useve.
Ali tragedija u Blatenu pokrenula je nova upozorenja. Uprkos nadzoru i mapiranju rizika, brzo otapanje otežava tačno predviđanje opasnosti.
Stanovnici Blatena jesu evakuisani, ali se na to gledalo kao na preventivnu meru dok stene i led polako budu padali. Vlasti nisu želele da iko strada.
Iako se jedan 64-godišnji muškarac vodi kao nestao, evakuacija je spasla stotine života. Ali stanovnici Blatena izgubili su sve ostalo. Jedva da je ijedna kuća ostala čitava, sve je zatrpano tonama kamenja i blata. Matijas strahuje da bi Blaten mogao biti znak onoga što dolazi.
"To ozbiljno postavlja pitanje – da li je moguće živeti u visokim planinama? I ne bih isključio da će u budućnosti i druga sela biti uništena", kaže stručnjak.
Dan nakon tragedije u Blatenu, meštani su se okupili u crkvi u susednom selu Viler da obeleže Spasovdan. Molili su se za one koji su izgubili domove i za budućnost zajednice.
"Svi se ovde poznajemo. Naše doline su male i to nas zbližava. Postoji istinsko saosećanje", rekla je jedna žena.
Drugi su, međutim, izrazili strah koji se proširio čitavom zemljom.
"Užasno je. Izgubili su sve. Ništa ne možemo učiniti“, rekla je druga žena.
"Možemo plakati, ali ne možemo plakati zauvek", dodao je stariji muškarac.
"Moramo verovati u Boga, da će nam pomoći, kako bi život mogao da se nastavi", dodao je on.
(Telegraf.rs)