Ova evropska država uvodi zatvorsku kaznu za decu od 13 godina: Važiće za ova teška dela, imaju jedan cilj
Premijer Švedske Ulf Kristerson najavio je u septembru planove po kojima bi se za najteža krivična dela, uključujući ubistvo i teško izazivanje eksplozije, granica krivične odgovornosti spustila sa 15 na 13 godina.
Reforma zakona odgovor je na porast smrtonosnog nasilja među bandama. Policija tvrdi da kriminalne mreže za korišćenje i prenos oružja sve češće regrutuju decu, jer mlađi od 15 godina ne mogu da budu krivično gonjeni.
Vlada u Stokholmu ranije je najavila osnivanje posebnih odeljenja za pritvor u švedskim zatvorima za maloletnike od 15 do 17 godina. Prema novom predlogu, plan se proširuje i na jedinice za zatvaranje mladih uzrasta od 13 do 14 godina. Prema Ministarstvu pravde Švedske, maloletni prestupnici mogli bi da počnu da se šalju u te pritvorske ustanove već narednog leta.
Vlada tvrdi da će promena zatvoriti pravnu rupu koju bande zloupotrebljavaju. Međutim, pravni stručnjaci, organizacije za prava dece i socijalni radnici upozoravaju da snižavanje granice neće smanjiti kriminal i da može ugroziti proces rehabilitacije, piše Deutsche Welle.
Velike razlike u EU, granica od 10 do 16 godina
Minimalna starosna granica za krivičnu odgovornost u Evropi znatno varira. Zemlje sa granicom ispod 14 godina su Irska (od 10 godina, u zavisnosti od prekršaja), Holandija (od 12 godina), Belgija i Mađarska (od 12 godina, u zavisnosti od prekršaja) i Francuska (od 13 godina, u zavisnosti od prekršaja). Najviša granica je u Portugalu i Luksemburgu, gde mladi postaju krivično odgovorni tek sa 16 godina. U Hrvatskoj i Srbiji je ta granica 14 godina.
Uprkos razlikama, sve zemlje Evropske unije imaju posebne sisteme pravosuđa za maloletnike mlađe od 18 godina, gde je naglasak na obrazovanju i rehabilitaciji, a ne na kažnjavanju. Ipak, kako se zaoštravaju političke rasprave o omladinskom kriminalu, granica između zaštite i krivičnog gonjenja maloletnika sve se više briše.
U zemljama sa višim granicama, poput Finske ili Portugala, naglasak je na socijalnoj reintegraciji. Drugde, rastuća zabrinutost zbog učešća mladih u nasilnim krivičnim delima podstiče pozive na pooštravanje pravila, trend koji je sada vidljiv u Švedskoj, ali i u Nemačkoj.
U Nemačkoj postoji pritisak da se zakon pooštri
Krivični zakon u Nemačkoj postavlja granicu odgovornosti na 14 godina. Počiniocima od 14 do 17 godina sudi se na sudovima za maloletnike, gde se naglasak stavlja na rehabilitaciju, društveno koristan rad i savetovanje, a ne na zatvorske kazne.
Međutim, pozivajući se na porast nasilja među još mlađima, članovi konzervativne CDU kancelara Fridriha Merc-a, kao i političari krajnje desnice, traže spuštanje granice na 12 godina. Statistika pokazuje da je broj dece osumnjičene za nasilna krivična dela porastao za 11,3 odsto u 2024. godini, iako je nivo i dalje znatno niži nego početkom 2000-ih.
Kao i u Švedskoj, zagovornici prava dece i pravni stručnjaci protive se spuštanju granice. Neki pozivaju da se najpre sprovede istraživanje o tome da li bi takav potez uopšte smanjio broj krivičnih dela među mladima i kakav bi uticaj imao na decu.
Za sada nemačka vlada pokazuje malo interesovanja za promene, držeći se pristupa koji stavlja rehabilitaciju na prvo mesto, a koji već dugo oblikuje filozofiju pravosuđa za maloletnike. Ipak, rasprava se ponovo otvara, a švedska odluka o snižavanju granice mogla bi poslužiti kao inspiracija konzervativnim zakonodavcima.
Irska ima najnižu granicu u EU
Irska ima najnižu starosnu granicu za krivičnu odgovornost u EU. Prema Zakonu o deci, većina maloletnika postaje krivično odgovorna sa 12 godina, ali za teška krivična dela poput ubistva, ubistva iz nehata ili silovanja, krivično gonjenje moguće je već od 10 godina.
Ta politika izazvala je kritike grupa za ljudska prava, uključujući UNICEF i Savet Evrope, koji preporučuju minimalnu granicu od 14 godina.
Aktivisti u Irskoj pozivaju zakonodavce da povise granicu, tvrdeći da trenutni zakon nije u skladu sa savremenim standardima zaštite dece.
Irska vlada brani postojeći okvir, ukazujući na specijalizovane sudove za maloletnike i programe preusmeravanja koji se fokusiraju na obrazovanje i pravdu zasnovanu na pomirenju i obnovi poverenja. Ipak, pod sve većim međunarodnim pritiskom, razmatra se revizija zakonodavstva.
Zašto je Danska promenila smer?
Primer Danske pokazuje da treba biti oprezan. Vlada desnog centra 2010. godine snizila je granicu krivične odgovornosti sa 15 na 14 godina, nadajući se da će time zaustaviti kriminal među mladima. Dve godine kasnije, nova vlada poništila je odluku. Istraživanja su pokazala da nije došlo do smanjenja krivičnih dela među četrnaestogodišnjacima.
Takođe je utvrđena povezanost između ranog zatvaranja i povećanog ponavljanja krivičnih dela.
Za mnoge u Briselu to je podsetnik da reforme krivičnog zakona mogu biti politički popularne, ali retko donose trajne rezultate.
Pitanje koliko mlad neko može biti da bi bio kažnjen ostaje politički osetljivo u celoj Evropskoj uniji. Švedski predlog uklapa se u širi trend oštrije retorike o kriminalu mladih, ali istraživanja, poput danske studije iz 2025. godine, sugerišu da rana kriminalizacija može otežati reintegraciju.
Istraživači u SAD-u takođe su utvrdili da rano zatvaranje maloletnika negativno utiče na njihov razvoj i često ima dugoročne posledice.
Dok zemlje EU važu između odvraćanja i rehabilitacije, pravi izazov možda nije u tome koliko nisko ide starosna granica, već u tome kako društva pomažu ranjivoj deci da uopšte ne uđu u svet kriminala.
(Telegraf.rs)