Strategija Irana u ratu sa SAD nosi određene rizike: U Teheranu su optimisti, međutim...

Vreme čitanja: oko 5 min.
Foto: Shutterstock/QQMinh88

Ormuski moreuz je, prema nekim tumačenjima, dobio ime po zoroastrijskom božanstvu koje je predodređeno da izađe kao pobednik nakon 9.000 godina sukoba sa svojim protivnikom.

Iranski lideri veruju da je njihova sopstvena pobeda nadohvat ruke i da za nju neće biti potrebno isto toliko epsko strpljenje, piše Associated Press. Oni računaju da će vojni pritisak na kraju primorati Sjedinjene Američke Države da prihvate njihovu kontrolu nad ključnim plovnim putem za svetsko snabdevanje energentima - i da je vreme na njihovoj strani.

Znaju da se smanjuju američke zalihe ključnog naoružanja, poput naprednih presretača raketa. Znaju da je rat duboko nepopularan među Amerikancima. Znaju da će, sve dok je moreuz uglavnom zatvoren, cene goriva i druge robe ostati visoke uoči novembarskih izbora za američki Kongres. Znaju da bi pokušaj da se moreuz otvori silom bio skup i da bi mogao zahtevati angažovanje američkih kopnenih trupa. Znaju da bi njihovi saveznici Huti u Jemenu mogli da prošire rat i poremete još jedan veliki trgovački pravac.

Prema toj logici, američki predsednik Donald Tramp nema drugog izbora osim da popusti.

Ali, iranska strategija nosi rizike.

Tramp ukazuje na napade koji su desetkovali najviše iransko rukovodstvo, mornaricu i vazduhoplovstvo. Naizmenično preti eskalacijom i govori da pregovori napreduju dobro. Iranska ekonomija je teško pogođena, delom i zbog američke blokade. Iranci su se pre samo nekoliko meseci masovno pobunili na protestima i mogli bi to ponovo učiniti.

Foto: Tanjug/AP

A iranski lideri treba samo da pogledaju kako se Trampova "kratkotrajna ekspedicija" na Bliski istok odužila i zaglavila, da bi se podsetili da se ratovi retko odvijaju onako kako se očekuje.

Sporazum koji se razvija mogao bi Iranu doneti veliku pobedu

Iran tvrdi da je blizu postizanja sporazuma sa Omanom o upravljanju moreuzom, koji se nalazi između dve zemlje. Međutim, Teheran je u subotu saopštio da moreuz neće biti otvoren sve dok SAD "ne isprave svoje ponašanje", odnosno dok trajno ne okončaju rat, ukinu pomorsku blokadu iranskih luka i povuku svoje vojne snage iz tog područja. Takođe moraju "u potpunosti nadoknaditi" Iranu ratnu štetu, ukinuti sankcije i "bezuslovno" osloboditi zamrznutu imovinu.

Sporazum sa Omanom formalizovao bi kontrolu Teherana nad onim što je pre rata bilo otvoren međunarodni plovni put - putem kojim je prolazila petina svetske trgovine naftom i gasom.

Abdolreza Davari, analitičar koji je svojevremeno savetovao bivšeg predsednika Mahmuda Ahmadinedžada, rekao je da je efektivna kontrola Irana nad moreuzom toj zemlji dala značajan uticaj na SAD i regionalne države koje mogu pomoći u garantovanju njene bezbednosti.

"Više od prihoda od samog moreuza, Iran želi da potvrdi svoje upravljanje i suverenitet nad moreuzom", rekao je telefonom iz Teherana.

Formalna kontrola čak i dela moreuza bila bi jasna pobeda za Iran i gubitak za SAD, koje još nisu ostvarile neke od svojih različitih i promenljivih ciljeva u ovom ratu.

To bi takođe predstavljalo udarac globalnim normama o slobodi plovidbe i postavilo presedan koji bi mnoge zemlje sveta smatrale uznemirujućim - da države mogu po volji zatvarati ključne tačke svetske trgovine.

Kina, koja kupuje naftu od Irana i ima uticaj na njega, još je u maju saopštila da treba obnoviti "normalan i bezbedan prolaz" kroz moreuz.

Iran smatra da je vreme na njegovoj strani

Da pozajmimo izraz iz Trampove sopstvene teorije geopolitike, Iran veruje da drži sve karte u rukama.

"Oni su započeli rat, ali njegov kraj nikada nije bio u njihovim rukama. Mi uvek sami odlučujemo kada se završava. Iran ide ka porazu neprijatelja, a ne ka sporazumu", napisao je na društvenim mrežama Mahdi Mohamadi, savetnik glavnog iranskog pregovarača.

On je rekao da je iznenadni iranski napad na Jordan u julu "nadoknadio" pad cena nafte. To je doprinelo propasti privremenog sporazuma postignutog u junu, koji je Iranu nudio značajne ustupke, uključujući američko odobrenje za međunarodnu prodaju nafte i obećanje šireg ublažavanja sankcija.

Iran je više puta saopštio da se Ormuski moreuz neće vratiti u status otvorenog plovnog puta i da će nastaviti da napada brodove koji pokušavaju da prođu bez njegovog odobrenja. Zajednička vojna komanda Irana nazvala je to "neprobojnom crvenom linijom".

Foto: Tanjug/AP

"Za Iran je Ormuski moreuz postao strateška poluga za odvraćanje, održavanje regionalne ravnoteže snaga i preoblikovanje bezbednosnih pravila u Persijskom zalivu", rekao je Mostafa Najafi, bezbednosni analitičar iz Teherana.

To predstavlja veliku prepreku okončanju rata, a još veću rešavanju daleko složenijeg i dugotrajnog spora oko iranskog nuklearnog programa.

"Nuklearno pitanje je, zbog sukoba u Ormuskom moreuzu, potisnuto u drugi plan, a u stvarnosti to odgovara interesima Irana", rekao je Rahman Ghahremanpour, analitičar iz Irana. Dodao je da bi kontrola nad moreuzom Iranu dala dodatnu pregovaračku moć ukoliko se nuklearni pregovori obnove.

I dalje je to rizična kocka

Ekonomske posledice rata proširile su se širom sveta, ali su posebno snažne u Iranu.

Američki i izraelski napadi teško su pogodili industrijsku bazu zemlje. Američka blokada je ugušila veliki deo iranskog izvoza nafte. Iranci se suočavaju sa trocifrenom stopom rasta cena hrane. Tramp je više puta zapretio velikim napadima na civilnu infrastrukturu, poput sistema za vodosnabdevanje i električnu energiju.

U decembru je valutna kriza izazvala neke od najvećih antivladinih protesta u 47-godišnjoj istoriji Islamske Republike. Vlasti su odgovorile krvavim gušenjem protesta, u kojem su hiljade ljudi ubijene, a desetine hiljada pritvorene.

Mnogi u Iranu, uključujući i ljude bliske umerenijem predsedniku Masudu Pezeškijanu, strahuju da bi situacija mogla otići predaleko.

Mohamad Džavad Zarif, koji je kao ministar spoljnih poslova učestvovao u pregovorima o nuklearnom sporazumu iz 2015. godine, napisao je u nedavnom eseju da su iranska dostignuća u ratu otvorila "izuzetan prozor za diplomatiju". Međutim, upozorio je da će, ukoliko Iran uskoro ne postigne sporazum, "ekonomski oporavak biti težak, a mogućnost unutrašnjih nemira ili obnovljene agresije, naročito nakon američkih izbora, ne može biti isključena".

(Telegraf.rs)