Na grčkom ostrvu patnje bolesni su nosili zvona oko vrata i skakali sa tvrđave u smrt: Danas ljudi plaćaju 8 evra da odu tamo (FOTO) (VIDEO)

Gubavci su morali da nose zvono oko vrata, kako bi upozorili zdrave na svoju bolest...

Spinalonga je malo nenaseljeno ostrvo par stotina metara od severoistočne obale Krita, naizled sasvim obično.

Najjezivije ostrvo na Jadranu: Bolesni su tu sami čekali smrt, njihove kosti su svuda, a duhovi kruže okolo i traže pravdu (VIDEO)

Najbliže značajnije mesto je Agios Nikolaos na Kritu, udaljeno oko 15 km. Nekada je Spinalonga bilo poluostrvo od koga su Mlečani napravili ostrvo. U kulturi i građevinama ostrva oseća se i dalje uticaj Mlečana.

Ono što ovo ostrvo čini jezivim je činjenica da je početkom 20. veka bilo kolonija za gubavce, odnosno leprozne pacijente. Poznato je kao "grad duhova", sa mnogo građevina, koje su pale u zaborav.

Kad se iskrcate sa broda, kojim dođete na ostrvo, dočekaće vas otvor u zidu stare Mletačke tvrđave. Odatle idete niskim dugim tunelom, koji je poznat pod nazivom "Danteova kapija". Taj naziv je dat jer oboleli od lepre nisu znali šta će biti sa njima, a povratka nazad nije bilo.

Leprozno ostrvo, gde su gubavci držani u karantinu sve do 1957. godine, ima dobar strateški položaj, pa su ga zauzeli Mlečani i sagradili svoje moćno utvrđenje na ruševinama drevnog Akropolja. Kada je Krit pao pod ruke Otomanske imperije, posle nekoliko naleta i pokušaja, pala je i Spinalonga i ostala pod vlašću Turaka oko pola veka, sve do njene kapitulacije 1715.

U teškim vremenima za Grčku i Krit, kada se dešavaju uzastopni ratovi (makedonske borbe, dva balkanska i dva svetska rata, građanski rat) harala je lepra, koja u to vreme nije bila izlečiva. Gubavci su morali da nose zvono oko vrata, kako bi upozorili zdrave na svoju bolest.

Oni su na ostrvo stizali na dva načina, ili svojevoljno da bi tamo umrli, ili su tamo prisilno iseljavani. Mnoga svedočanstva iz tog perioda govore da su ljudi skrivali svoju bolest kako ih tamo ne bi poslali, a oni koji su na Spinalongu došli masovno su izvršavali samoubistva skokom sa litice na niže delove tvrđave i kamenje. 

Na Spinalongi je 1903. otvorena prva bolnica za Leprozne, koja je u to vreme više bila grobnica nego bolnica. Ostrvo je bilo idealno jer je blizu obale, pa su lako mogli bolesnima da doturaju hranu i lekove, a i već je bilo izgrađenih objekata za život, koji su ostali od Turaka i Mlečana.

Lek je pronađen tek 1948. a bolnica je zatvorena 1957 g, a poslednji stanovnici su sa ostrva otišli 1962. Nije se tada još znalo da je 95% stanovništva imuno na tu bolest. Ljudi su se plašili gube i gubavaca ali je bilo i onih koj su zdravi otišli na ostrvo da pomognu bolesnima, kao što je to učinio sveštenik i nekoliko lekara, deca su se rađala na ostrvu i odolevala bolesti.

Lepra je danas izlečiva bolest ali je i dalje pošast u zemljama poput Indije, Afrike i Latinske Amerike.

Spinalonga je danas jedno od najposećenijih mesta na Kritu od strane turista, posle Knososa.

Postoji roman Viktorije Hislop "Ostrvo", koji je dobio prestižnu književnu nagradu a fenomenalno opisuje život na Spinalongi i Kritu u doba kada je harala lepra. Snimljena je i grčka serija po istoimenom romanu.

Danas, ovo nenaseljeno ostrvo pored leprozne kolonije i tvrđave, poznato je i po svojim malim šljunčanim plažama i plitkim vodama. Ne postoji smeštaj na Spinalongi, što znači da sve turističke ture traju samo nekoliko sati i koštaju osam evra.

(Telegraf.rs)