Srpski vojnik kao superheroj: Švajcarska razglednica i ratna pesma majora Kostića
„I tad ratnici stari, ogrezli u peni i krvi, S dičnim vođama svojim nastupali su smelo, Samo neprijatelj da se slomi i da se smrvi, I da se ostvari dično oslobođenja delo“, glase stihove zaboravljene naše ratne pesme „U srcu Šumadije“, objavljenje neposredno nakon Kolubarske bitke
„I navali sila. I grunuše horde obesne!
’Da slome srpski ponos’, — to cilj njima je bio.
Umorne srpske trupe bile su toga svesne —
I potok junačke krvi poljima tad se lio.
Otstupit’ naredba dođe. I Srbin tad je otstupo,
Gledajuć’ suznim okom pitoma sela svoja,
Dok je neprijatelj stopu svaku plaćao skupo,
Ostavljajuć’ tisuće mrtvih sivim poljima boja.
I dođe odsudni čas. I morade se stati.
Jer srcu Šumadije neprijatelj već je došo!
I žurno svoje puške svaki se Srbin lati
I zuba stisnutih on je u boj krvavi pošo.
Ljuta se bitka bila. K’o snop su padale žrtve.
Na život i na smrt se moralo tući tada,
Svuda okolo sebe gled’o si pale i mrtve
Neprijatelj samo mrski da se slomi i svlada.
I tad ratnici stari, ogrezli u peni i krvi
S dičnim vođama svojim nastupali su smelo
Samo neprijatelj da se slomi i da se smrvi
I da se ostvari dično oslobođenja delo.
Presta krvava bitka. Sve se utiša tada
Ponosno i dično Srbin podiže svoju glavu,
Dok je neprijatelj bežo utučen, tmur, pun jada,
Da svuda priča srpsku novu, veliku slavu.“
Tako glasi ratna pesma pod naslovom „U srcu Šumadije“ i podnaslovom „Seni majora Svet. S. Kostića“, za koju pretpostavljamo da je objavljena posthumno, odnosno, da ju je pomenuti oficir i autor napisao tokom borbi u kojima je potom stradao.
Objavljena je u „Novostima“ četvrtka 11. decembra 1914. godine po starom kalendaru, u Nišu, ratnoj prestonici dovoljno udaljenoj od „karaule“ Beograd. Naime, tek se bila završila Kolubarska bitka na koju se pesma i odnosi, a kuriozitet je to, što je završni napad za oslobođenje Beograda tokom Treće austrougarske ofanzive na Srbiju počeo baš 11. decembra ali po novom kalendaru, i to napadom Treće armije u 5 časova, te Prve i Druge dva sata kasnije.
Kada smo naišli na ovu švajcarsku ilustraciju, zapravo razglednicu štampanu u Ženevi na kojoj je srpski vojnik prikazan bezmalo kao superheroj, žilav i snažan i odvažan, utegnut u svoju uniformu, upregnutih mišica čvrsto stežući bajonet, sa šajkačom na glavi i opancima na nogama — smatrali smo da je jedino adekvatno da za prateći tekst priložimo nešto autentično. A ne postoji ništa autentičnije od pesme napisane i objavljene u trenucima naše najveće slave.
(P. L)