Veselin Jevrosimović: Nešto više od nas samih
Premda se već radi na tehnologijama koje bi mogle da obezbede „apload“ ljudskog uma u neku vrstu uređaja, još uvek su to rani pionirski koraci bez izvesnog rezultata
Pisao sam prošle nedelje o veštačkoj super-inteligenciji i potencijalnim opasnostima po čovečanstvo koje bi mogle da izazovu mašine sposobne da uče i razvijaju se. Rekao sam tada da se to neće desiti brzo i da još uvek imamo vremena da pronađemo pravu meru između oslanjanja na sopstvene kapacitete i zavisnosti od naprednih računara. Postoji još jedna mogućnost o kojoj naučnici i futurolozi decenijama unazad intenzivno razmišljaju.
Radi se o ideji preseljenja ljudskog uma u neku vrstu veštačkog organizma ili virtuelne realnosti. U prvom slučaju bismo imali robote ili delimično organske androide koji bi zamenili naša tela, a našoj svesti podarili večni život i otpornost na bolesti.
Mnogi smatraju da je to ujedno i jedini način za putovanje u udaljene delove kosmosa, budući da bi let mogao da traje vekovima, a da čovekovo telo nije prilagođeno za život u svemiru. Čak bismo mogli da povećamo sopstvene intelektualne moći direktnim povezivanjem sa super-računarima.
U drugom slučaju ljudi bi nastavili da žive u projekciji stvarnosti. Premda se već radi na tehnologijama koje bi mogle da obezbede „apload“ ljudskog uma u neku vrstu uređaja, još uvek su to rani pionirski koraci bez izvesnog rezultata. Osim toga, tu su brojne nepoznanice i bojazni. Za početak, sigurno je da postoji čvrsta veza našeg tela i uma.
Tačno je da svest nije ništa drugo do skup informacija i da kao takva može da opstane na nekom veštačkom mediju jednako kao i na neuronima u mozgu. Teoretski. Sa druge strane, sva iskustva i ono što nas čini ljudima satkano je od interakcije našeg tela sa okolinom. Kako bi se um ponašao odvojen od tela i kakve bi posledice mogle da nastanu, niko ne može sa sigurnošću da pretpostavi. Potpuno je drugo pitanje mogućih grešaka u takvim jednom procesu, socioloških promena i eventualnih zloupotreba.
Može se učiniti da tema o kojoj pričam pripada žanru naučne fantastike. Uostalom, postoji više desetina dela sedme umetnosti koja obrađuju slične scenarije. Iako se u filmovima pokušaj fuzije ljudskog uma i mašina obično kobno završi, realno je za očekivati da će u nekoj dalekoj budućnosti upravo ovo biti rešenje za većinu problema sa kojima se danas susrećemo.
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.