Letnje vrućine u Beogradu '74 godine: Kako su se bez klime, na "ubistvenih" 30 borili protiv visokih temperatura

Malo se šta promenilo, osim temperature, koja je narasla na 40 stepeni

  • 9

Kad je živa dostigla visoku tačku u termometru, a ulice Beograda opustele, potražili smo žitelje glavnog grada. Želeli smo da vidimo kako žive, šta osećaju i misle, na letnjim žegama. Tako se pisalo u beogradskim medijima pre ravno 43 godine. Malo se šta promenilo, osim temperature, koja je narasla na "ubistvenih" 40 stepeni. I dalje se spas od žege traži na beogradskom "moru" i rekama.

Crveni alarm na snazi: Posle Lucifera, Beograđane čeka novi problem, jako veliki, a nema veze sa temperaturom!

Spustili smo se na Adu Ciganiiju. Tamo je bilo toplo kao u kotlu. Verovatno da su se prijatno osećali samo kupači u vodi.

Ljubica Mitrović, porodični penzioner, Anka Depolo, penzioner, Milka Todorović, domaćica, Veroslava Jeremić, krojačka radnica - sve su se hladile u senci pod jednom vrbom, na ćebencetu.

Radivoje Radić, socijalni radnik, Gordana Antonijević, frizerka, Desanka i Radivoje Ninković, mehaničar, poželeli su da Sava bude bistrija.

Međutim, na jednom drugom kraju Beograda naišli smo na uživaoce drugog tipa.

Printskrin: Varljivo leto '68

Iza hotela "Jugoslavija", ispod prvog solitera u Karađorđevoj ulici, pronašli smo klub sekcije Udruženja ljubitelja Save i Dunava "4. jul".

Pontonska zgrada kluba i pristanište oko nje sa ukotvljenim čamcima raznih boja neodoljivo su nas podsećali na prizor koji je pre jednog stoleća opisao slavni Danac u svom putopisu "Srpske Drijade":

"Kakav prizor rečnih brodića privezanih u dugom redu uz obalu; svaki od njih liči na Nojev kovčeg... Svi su obojeni raznim bojama".

Niko ovde sam ništa ne bi mogao da učini. Međutim, udruženi - mnogi poreklom iz Bosne, Like, Hercegovine, iz Zemuna, Novog Beograda (Milenko Budimirović stanuje čak u bloku 45) kao složna braća, stvorili su mnogo.

S POSLA PRAVO NA DUNAV

- Da ukotviš čamac uz obalu - ko da ti ga čuva? Da napraviš sojenicu za sebe i svoju u ženu - kakvo je to zadovoljstvo? - kaže Moldaj Arpad, glavni čuvar kluba. - Ovako, svi rade sve udruženo.

U aprilu prošle godine prionuli su na posao. Svako je dao onoliko para koliko je imao, a prava su im ostala jednaka. Vazduhoplovni inženjer Ilija Čurluka projektovao je objekat na reci koji se drži na pokretnim buradima. Dušica Kočić islikala je zidove. Jedan član poklonio je klubu televizor, drugi radio-aparat s gramofonom i stereo ozvučenjem. Neko je doneo desetak šahovskih tabli, u svim tim dobrima zajednički se uživa.

Sve se u klubu "4. jul" dobija po minimalnim cenama (alkohol se ne toči, član koji se opije isključuje se iz kluba) i roštilj i meze i piće.

Printskrin: Varljivo leto '68

Svaki građanin, imao čamac ili ne, može da postane član kluba ako uplati 240 dinara članarine godišnje i 140 dinara upisninu.

Čim se vrate s posla, ljubitelji Dunava spuštaju se u svoj klub, gde malo pročavrljaju o novostima dana, a zatim se otiskuju čamcima na širok Dunav, njegove plaže i vrbake u kojima s velikim uživanjem plivaju i love ribu.

- Združili smo se da raskrčimo ovu divljinu i stvorimo uživanje ne samo za nas, nego i za našu decu i za naše supruge. Ovde su one kao u svojoj kući. Bez obzira gde se mi nalazimo, tu su sigurne i prave domaćice kluba - kaže Velja Nikolić, elektrovarilac, inače domaćin kluba.

KAD SE "RAZGAĆE" POTPUKOVNIK I MEHANIČAR

S njim za stolom sede Vukota Milošević, Radivoje Jeremić, Drago Delibašić, Novica Vasiljević, Ilija Čurluka. Spominju stalno i predsednika kluba Dušana Markovića, koji je upravo otputovao na godišnji odmor.

Neko u ovom društvu je potpukovnik, neko mehaničar, neko inženjer, raznih su zvanja i profesija, ali svi su "razgaćeni", u kratkim pantalonama i majicama, svi sipaju šale kao iz rukava, svi na reci socijalno jednaki.

- Ovde je član našeg kluba Aleksandar Matanović izgubio tri partije, a Gligorić jednu - kaže Marinko Budimirović.

Printskrin: Varljivo leto '68

Ne ulazimo u to da li je ovaj podatak istinit, jer Vukota Milošević iznebuha izjavljuje:

- Rekla mi žena da idem kući da operem veliki veš.

Drugovi se hvališu Vukotom i njegovim veštinama u domaćičkim poslovima. Kaže da je posle krečenja stana oribao celu kuću. A Radivoj Jeremić, da bi pokazao kako u kavaljerstvu ne zaostaje, vadi hvalisavo dozvolu za čamac tvrdeći da je ona jedinstvena u Jugoslaviji. Dozvola glasi na ime Marice i Radivoja Jeremića.

RECEPT ZA RIBU U MARINADI

Hercegovac koji sebe naziva Bosancem "de-lux" ("Mi smo krem Bosne"), kaže kako Milenko Budimirović ima svake godine dužnost da supruzi napuni pet tegli od po pet litara ribom u marinatu. To znači da Milenko prvo ulovi ribu, zatim je očisti, isecka, pripremi luk i priredi marinat po svim propisima, a zatim napuni i zatvori tegle. Za taj marinat upotrebljava se smuđ, šaran ili som, a recept se može dobiti od Milenka Budimirovića, klub ljubitelja Save i Dunava "4. jul", Karađorđev trg, Zemun.

Novica Vasiljević, stručnjak za ishranu, drži članovima i članicama kluba predavanja o biološkoj vrednosti ribe i sad su žene "poludele za ribom". Niko više ne potcenjuje i ne odbacuje bilo koju vrstu ribe.

- Žene su naše počasne gošće kad priređujemo za večeru alasku čorbu. Svi smo obavezni da donesemo ulov, a Moldaj Arpad ima pravi alaski kotlić i prvoklasan je majstor za čorbu.

Printskrin: Varljivo leto '68

Svaki član, pored ulovljene ribe, priloži za večeru i po 5 dinara u korist jačanja "finansijske moći" kluba.

Za Novicu Vasiljevića kažu da kuva izvrstan pasulj s rebrima. Za suprugu jednog člana kluba, Vinku Vinković, tvrdi se da je "barabar" s muškim kuvarima veliki majstor za riblje specijalitete, naročito za čorbu i paprikaš. To važi i za suprugu Velje Nikolića.

Sve ove šale zbijaju se na vodi, dok povetarac kao maestral piri s Dunava.

- Red je da ih provozamo po Dunavu i nađemo žene, kriju nam se negde u vrbacima - kaže Radivoj Jeremić i uzima nas u svoj čamac.

POREZ NA ZDRAVLJE

Ljudi iz čamaca pozdravljaju nas. Svi se ovde znaju. Mnogo ljudi ume da živi na 30 Celzijusovih; mnogo ljubavi osećaju prema širokom, plećatom Dunavu.

On zahteva od nas da se postavimo na kormilo i vozimo čamac, da vidimo koliko je to lako, jednostavno i - lepo. Uveravamo se u njegove istine. Radivoje se odjednom ljuti:

- Vidiš, daske, motor, sve ukupno na kredu staje mene i moju Maricu 6.000 dinara. Imao sam dva infarkta. Voda mi je spasla život. A ovi iz Skupštine grada i lekari hoće da nam oporezuju motore kao luksuz. Neka uzimaju pare za "džonsone" i glisere, nemam protiv, ali nek ne diraju mog mališu koji i tako plaća drumarinu, mada nema nikakve veze s drumom. Dal' je Dunav luksuz ili zdravlje?

Ubrzo se mi, koji živimo pored vode a na vodu tako retko izlazimo, uveravamo u Radivojevu teoriju o zdravlju koje daju reke. Samo posle tri časa provedena na Dunavu, osećamo se čili i laki kao da nas tog prepodneva nije do mrtvila iscrpela i umorila ubistvena gradska jara.

(Telegraf.rs / Izvor: yugopapir.com/praktična žena)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Sasa

    15. avgust 2017 | 16:08

    Ni danas nemaju svi klimu pa ljudi prezivese jos gore temperature

  • Zoran

    15. avgust 2017 | 16:14

    Bilo je i sedamdesetih godina +40° samo su ljudi bili otporniji i u boljoj kondiciji.

  • MinaGogi

    15. avgust 2017 | 17:07

    Sve firme u gradu su imale klimu, pogledajte fotografije zgrada, nije to bilo pre sto godina. Ili ovde nema više Beogradjana koji znaju i pamte?!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA