≫ 

Čuo se prvi pucanj, pa još mnogo i 13 ljudi palo je mrtvo: Radoje umire od tuge za svojom ženom s kojom se do poslednjeg daha držao za ruke (FOTO) (VIDEO)

Selo Velika Ivanča oživi samo na zadušnice ili na Uskrs, kada se izlazi na groblje

  • 7
Radoje Stekic, Velika Ivanca Foto: Telegraf

- Sve mi je crno, bez imalo belog. Jutro svane, oči vide dan, a mozak ne registruje. Kažu mi: "Budi jak", a ja ih pitam kako? Sin mi je spavao na spratu, nije ni čuo kad su mu ubili majku. Da sam ja bio tu, sprečio bih ga, a ovako... Živim, a života mi nema.

Radoja Stekića (60) zatičemo u dvorištu u Velikoj Ivanči kako kosi električnom kosilicom. Pokušava da sredi dvorište pred petu, tragičnu godišnjicu, dok mu ne isključe struju zbog duga od 10.000 dinara. Kuća ovog tugom slomljenog čoveka poslednja je u selu, i kao i sve druge - zavijena u crno. Od onog trenutka kad su u njegovu ženu i majku ispaljeni smrtonosni meci, dom Stekića je zanemeo.

U Velikoj Ivanči živih ima samo na groblju: Ljubiša je ubio 13 ljudi, bole stihovi na spomenicima, igračka Davidu (2) kida dušu (FOTO) (VIDEO)

- Ostali smo u njoj sin Aleksandar i ja. Nema smeha i šale, sve je zamrlo. Čak i hranu nas dvojica spremamo odvojeno, tuga nas je samlela - iskren je Radoje.

Umrlice na kući Ljubiše Bogdanovića/ Foto: Marko Jovanović

Tri porodice su 9. aprila zauvek ugašene, pet ih je zavijeno u crno, a vreme u selu je stalo. Naši koraci su jedino što odzvanja pustim ulicama, u selu u kom više od svega govore epitafi na grobovima. Radojevu kuću smo jedva našli. Ne zato što je selo veliko, već zato što nemate koga da pitate gde je. I ono malo ljudi što je ostalo u Velikoj Ivanči posle najvećeg masakra koji Srbija pamti, zatvori se u kuću čim se neko nepoznat pojavi.

A kako se i ne bi plašili stranaca, kad im je njihov najbliži, rođak i komšija, presudio.

Foto: Telegraf

Do 9. aprila 2013. godine, Velika Ivanča je bila jedno od živopisnijih sela, mestašce u kojem su se deca rađala, a ljudi ostajali na svojim ognjištima. A onda se čuo pucanj. Pa još jedan. Pa još mnogo... u 4:30 ujutro. Umesto da petao najavi novi dan, pucnji su najavili kraj. Smrt.

Jedno za drugim padala su tela po dvorištima, u kućama. Neke je Ljubiša Bogdanović ubio na spavanju, neki su skončali na kućnom pragu, a svi su gledali kako im smrt, u obliku prvog komšije, prilazi s oružjem u ruci. Na kraju ih je ubio ukupno 13. Bili su mu rođaci i prijatelji.

Nisu imali vremena da reaguju. Nisu očekivali da će im on presuditi.

Iako mu je ubio ženu i majku, u Radojevim očima ne vidim da je kivan na Ljubišu.

Foto: Marko Jovanović

- On je bio dobar čovek, moj brat od tetke, ali iznervirali su ga, probudili zlo u njemu. Samo, on je napravio grešku, ubijao je nedužne ljude. Hteli su da ga izbace iz kuće, njegova žena, majka i sin. A on je bio naivan i sve što je stekao, preveo je na sina. Tukli su se i svađali celu noć, on nije ni spavao i pred jutro je "pukao", ko zna da li je on i spavao tu noć. Najavio je da će ih ubiti pre nego što ga izbace iz kuće - priča Radoje.

To jutro Radoje je otišao rano na posao. Žena, majka i sin ostali su da spavaju. Njih dve bile su poslednje Ljubišine žrtve, pre nego što je ubio u sebe.

- Dolazila mi je posle Ljubišina žena u kuću, isterao sam je. Šta ima da mi dolazi i da obilazi grob moje žene - kaže Radoje, a ja preko njegovog ramena vidim kuću iz koje je ubica krenuo u svoj krvavi pohod. Ne mogu ni da zamislim kako je ovom nesrećnom. On svaki dan mora da gleda u tu kuću, u tu porodicu, i u ljude koji su preživeli, baš kao i on.

Foto: Marko Jovanović

Bliži se još jedna godišnjica i Radoje bi trebalo da ode na groblje. Ali, pošto je iz firme dobio otkaz dve godine pred penziju, nema ni novca da majci i ženi ode na grob kako treba.

- Skupio sam nekako nešto para, za gorivo nemam, istočiću iz traktora. Snaći ću se. Sin i ja nešto malo radimo, skupimo neki dinar da preživimo, niko nas neće - priča mi. Dodaje da će mu doći i ćerka sa porodicom.

I shvatam u tom trenutku da Velika Ivanča oživi samo na zadušnice i Urkrs, kad se izlazi na groblje.

Foto: Marko Todorović

- Ne mogu i dalje da se pomirim sa tim. Samo da znate kakvu sam ženu imao. Zvala me "Bubice", tako mi je uvek tepala. Do poslednjeg dana smo se držali za ruke. Kad u autobusu ima samo jedno slobodno mesto, mi oboje stojimo. Sednemo tek kad se oslobodi i drugo. U fabrici smo radili zajedno. Dok su svi drugi bežali od žena, ja sam tražio da budem sa njom. Ali, to jutro mi je oduzelo sve dobro što sam imao - govori mi kroz suze, ali ni u jednom trenutku ne gleda ka Ljubišinoj kući.

Na spomeniku koji je napravio ženi, napisao je:

- Mi zajedno opet ćemo biti, al' nas ovde neće razdvojiti.

Foto: Telegraf

Prati nas do kraja dvorišta.

- Eto, i vi sad idete. Razgali me samo kad neko dođe, kad popričam s nekim ko nema veze s ovim ovde. Da mi je da se zaposlim još negde i odradim te dve godine. Da zaradim penziju, vidim druge ljude, da se malo i ja nasmejem u ovom životu - kaže Radoje, a sa lica mu iščezava osmeh koji je bio vidljiv samo sekund ranije.

Foto: Marko Jovanović

VIDEO: Kako danas izgleda Velika Ivanča, selo najvećeg masakra

Daljinac

(J.S)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Milos-Svedska

    7. april 2018 | 16:50

    To je to. Za ovakve stvari snosi krivicu i drzava koja gaji i podstice taj obicaj da roditelji treba svojoj deci da prepisuju kuce,stanove i druge nekretnine jos za zivota, da treba da im daju svoje penzije, da stari ljudi treba da izdrzavaju svoju decu koja imaju i po 40 i 50 godina i tako se razvija kod mladih lenjost i neodgovornost. Drzavi je tako najlakse, ajde vi matori izdrzavajte svoju decu sta ima drzava da misli o njima, vi ste ih izrodili i ima da skapavate nad njima do god ste zivi. Ko vas terao da ih radjate. To je rezon kod nas. Ovakve stvari su u Svedskoj nezamislive, da se desi da sin ili kcer zahteva roditelju da mu prepise vlasnistvo stana ili da mu daje svoj novac, odmah bi se tu kod roditelja sjatilo nekoliko radnika socijalne sluzbe a onaj koji je to trazio od roditelja bio bi obelezen za citav zivot. Zapisan bi bio kao zlostavljac roditelja.

  • MIKI

    7. april 2018 | 16:30

    Reče ovaj nesrećnik da su izazvali tog jadnika što pobi NEDUŽNE!!!u to verujem,ali ne mogu da verujem da toliko ima ZLOBE I PROSTOTE u našim ljudima!!!i uvek stradaju nevini.MI SMO SILAN PROST NAROD čast izuzetcima,to sve dovodi do pomračenja uma,rezultati su vidljivi NAŽALOST!!voleo bih da greśim.

  • Dačo

    7. april 2018 | 17:58

    Ma strašno

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA