≫ 

Finski model za ostanak stručnjaka u Srbiji: Đorđević otvoreno o odlivu stanovništva, borbi protiv sive ekonomije i nasilja (VIDEO) (FOTO)

Intervju Zorana Đorđevića, ministra za rad, zapošljavanje boračka i socijalna pitanja, za emisiju "Licem u lice sa Ivasom" Telegraf TV-a

  • 6

Nalazi se na čelu super ministarstva. U njegovom portfelju su rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Međutim, iza ovog birokratskog naziva zapravo se nalazi veliki posao, ali i brojni izazovi. O njima smo razgovarali sa ministrom Zoranom Đorđevićem, u emisiji "Licem u lice sa Ivasom" na Telegraf TV-u.

Ne volim NATO, ćerka mi je izgubila kosu tokom bombardovanja, ali moramo da gledamo nacionalni interes: Glavni lobista o ulasku u Alijansu (VIDEO) (FOTO)

  • Nažalost, poslednjih dana ponovo smo svedoci vršnjačkog nasilja. Nedavno ste sa ministrom prosvete Mladenom Šarčevićem potpisali Uputstvo o saradnji za borbu protiv ovog problema. Koje sve mere su predviđene i šta generalno Ministatarstvo, na čijem ste Vi čelu, čini kako bi se te nemile scene sprečile?

- Cela Vlada radi zajednički, jer je to problem celog društva. Koren tog problema je negde u prošlosti i svakako ne može da se izleči i pronađemo rešenje u kratkom vremenskom periodu. Ali, prevencija i briga o tim osobama, koje su pretrpele vršnjačko nasilje je sada naša obaveza.

U tom smislu, mi i jesmo potpisali taj sporazum. Ministarstvo, na čijem sam čelu, ima indirektni uticaj na to, jer smo mi sve naše resurse, kada su u pitanju centri za socijalni rad, stavili u službu pomoći tim osobama. Mi zavisimo od toga, da li porodica ili školska ustanova traže pomoć centra za socijalni rad. Ako postoji ta potreba, onda centar stupa na scenu i radi profilisanje i nasilnika i žrtve, i tražimo rešenje i uzrok celog problema.

Pokušavamo da, kada je taj konkretni slučaj, nađemo kako i na koji način da ga prevaziđemo i da se u budućnosti to ne dešava.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • Međutim, ni nasilje nad ženama, odnosno porodično nasilje nije ništa manji problem. Posebno je poražavajuće što prema istraživanjima svaki peti muškarac u Srbiji smatra da žena nekad zaslužuje batine. Ima li leka za ovu bolest društva?

- Naravno da ima, kao i kod prethodnog slučaja. Moramo već danas da se bavimo tim problemom, da bi izgradili jedno potpuno drugačije društvo za nekih dvadesetak godina, u kome ćemo sve to da iskorenimo. Mislim da su koren današnjih problema devedesete godine prošlog veka, kada se sistem vrednosti, obrazovanje i kulture jednostavno promenio.

Mi nismo u prethodnom periodu primenili neke rapidne mere da nešto promenimo, ali smatram da su korenite promene vrlo bitne.

Optimista sam, ali u kratkom vremenskom roku ne može ništa da se reši. Međutim, pošto svi želimo da izgradimo modernu i savremenu Srbiju, nisu samo bogatstvo i materijalni položaj uslov, već i da ovakve stvari nestanu.

  • U tom smislu, jedna od mera koja je najavljena je i uvođenja Nacionalnog SOS telefona. Zašto još uvek nije uveden?

- SOS telefon je nešto potpuno novo kod nas. On je predviđen Zakonom o socijalnoj zaštiti. Kada sam došao na čelo Ministarstva rekao sam da je to obaveza naše zemlje i da to želim da uradim.

Krenuli smo u sprovođenje toga, međutim, prvi problem na koji smo naišli u pomenutom Zakonu jeste da je on predviđen kao usluga socijalne zaštite. Ukoliko je predviđen kao usluga, onda mora da bude sprovedena i javna nabavka. Onda se postavlja pitanje, pod kojim kriterijumima sporovodimo javnu nabavku. Gledali smo kako to rade zemlje EU, a onda smo shvatili da to kod njih nije klasifikaovano tako, već da država to daje nevladinim organizacijama kroz projekte.

Sada sam lično preuzeo, pre nekih 15-ak dana, da vidim na koji način da izađemo iz tog problema. Verujem da ćemo vrlo brzo dati konkrentno rešenje i da će Srbija u bliskoj budućnost dobiti Nacionalni SOS telefon. Kada kažem bliska budućnost, ne govorim o godini ili dve, već vrlo kratko vreme, možda već za mesec dana.

Zoran Đorđević u studiju Telegraf TV-a - Foto: Milena Đorđević
  • Ono što sigurno može odmah da se učini jeste ekonomsko osnaživanje žrtava nasilja. Kako njima pomoći da se osamostale?

- Imamo neke mere, koje kao Vlada i država dajemo tim žrtvama, međutim to u nekim slučajevima nije dovoljno. Najčešće te žrtve nisu visokoobrazovane, najčešće nemaju zaposlenje i dolaze iz porodice u kojoj je nasilnik gradio takve uslove, da žrtva bude zavisna od njega. Možda s namerom, možda ne. U svakom slučaju, najveći problem je kako preseći to i toj osobi dati jedan stimulans i novi početak.

Sledeća konkretna mera biće uvedena do kraja godine, a to je Zakon o socijalnom preduzetništvu, u kome će biti prepoznata ta kategorija. Tada ćemo moći i nekim drugim zakonima da pomognemo, da upravo te žene, kada im damo mogućnost da se bave socijalnim preduzetništvom dok su u sigurnoj kući, započnu svoj novi život, uz sve ove mere i sve ono što država već sada pomaže.

Sa tim nekim dodatnim stvarima, siguran sam da ćemo uspeti da napravimo pomak i da će žene, žrtve nasilje, dobiti veći stimulans da se odvoje od nasilnika i počnu normalan život sa svojom decom ili samostalan, u zavisnosti da li imaju dece ili ne.

  • Na početku razgovora dotakli smo se dece. Pokrenuli ste inicijativu za sprečavanje zloupotrebe "dece ulice". Pojedine nevladine organizacije su izrazile određenu dozu skepse, komentarišiću da je pristup radikalan, jer se navodno odmah ide na oduzimanje dece od roditelja. Šta je istina?

- Prava je istina da oni nisu čitali sve ono što smo doneli kao meru. To nije nešto novo što je doneto. Prvi put je doneto 2014. godine. Ja, kao građanin Beograda, svedok sam toga, kao i svi vi, da najčešće mala deca prose na ulici ili po većim šetalištima po Beogradu. Vidimo i decu koju nose u naručju, koja su, po mom mišljenju u nekim problematičnim stanjima, gde ne mogu da razaznam da li postoji neki problem sa tom decom ili ne.

Stoji veliki znak pitanja, da li su ta deca zlopupotrebljena, da li njihovi pravi roditelji znaju šta se dešava sa njima i tako dalje. Uzeo sam analizu toga šta je od 2014. godine urađeno do danas. Primetio sam da nedostaje komunikacija između centara za socijalni rad, lokalne samouprave, policije, komunalne policije i zdravstvenih ustanova.

Ova mera, koju sam propisao je da oni moraju da komuniciraju, moraju da stvore timove i moraju, ako postoji indicija i vide da je dete na ulici, da ga pokupe, profilišu i vide šta se dešava sa tim detetom: da li postoji zloupotreba tog deteta, da li roditelji znaju za to i onda da preduzme sve što zakon nalaže.

Ukoliko postoji zloupotreba, tu postoji Porodični zakon, postoje dečja prava, postoji Krivični zakonik prema tim roditeljima, ali je i obaveza centra za socijalni rad i nas, kao države, da zbrinemo tu decu. Da im damo zdravstvenu i socijalnu zaštitu, da ih smestimo negde, da ih eventualno damo u hraniteljsku porodicu, jer oni imaju pravo na jedan normalan život.

Život na ulici nije normalan život. Normalan život je da budu na nekom dečijem igralištu, ukoliko su mlađi od sedam godina, ako su stariji - da imaju svoje društvo i da idu u školi. To je nešto što mi želimo kao društvo njima da obezbedimo.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • Upravo to što ste spomenuli, koordinacija i komunikacija između svih nadležnih službi je umela da bude jako često problem i kod vršnjačkog nasilja i kod nasilja u porodici i kod "dece ulice"?

- Mogu i iz menadžerskog ugla da kažem, uvek kada dođe do nerazumevanja uzrok je nedostatak komunikacije. Tako i u ovome. Ispostavilo se, kada je analiza došla do mene, da je nedostajala komunikacija između nekih organa. Kao resorni ministar, moja nadležnost je da skrenem pažnju na to i da tražim da komuniciraju, da imaju redoven sastanke, da meni šalju izveštaje, kako bi imali pravu informaciju šta se dešava i koja su to "deca ulice" i kako država brine o njima.

  • Nalazimo se u Godini borbe protiv sive ekonomije. Koje sve mere planira Vaš tim?

- Svakako da mi radimo zajedno sa Ministarstvom finansija i usko smo vezani. Razmena informacija daje i njima i nama, šta svako iz svoje nadležnosti treba da radi. Mi smo u prethodnom periodu, počeli sa kampanjom "Reci ne radu na crno", zajedno sa Norveškom i imamo pomoć sa njihove strane.

Pored nekih novih načina kako funkcioniše inspekcija rada i medijski to promovišemo, kako bi približili radnicima šta činimo za njih, ali i šta im je sve uskraćeno kada se ne uplaćuje doprinosi, kao i poslodavcima, kada prećute to, koliko im nelojalna konkurencija otežava rad. Kažemo im da u državi imaju partnera, koji želi da im pomogne i mi ćemo nastaviti sa tim.

Kruna toga što Ministarstvo radi u borbi protiv sive ekonomije biće pred kraj godine, kada bi u skupštinsku proceduru trebalo da uđe Zakon o socijalnim kartama. To će biti jedan novi početak. Ona bi trebalo da u potpunosti zaživi do 2020. godine. Tada ćemo imati kompletnu strukturu. Znaćemo ko šta radi u državi. Moći ćemo kao država mnogo pravičnije da se odnosimo prema svakom građaninu.

Da država na vreme spozna kome treba da pomogne, ko eventualno nešto radi mimo zakona i da građani budu sigurni, da je sve što država naplaćuje, kroz poreze, doprinose, razne takse i akcize, raspoređeno na najpravičniji način i da dolazi do svakog građanina u meri kojoj je potrebna njemu.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • Kako je moguće da posle tolikih godina borbe protiv sive ekonomije i dalje postoje kompanije, koje rade na crno, ne prijavljuju radnike i daju im pare na ruke?

- Postoji niz stvari, koje utiču na to da siva ekonomija uvek postoji. Mogu da navedem neke manjkavosti koje smo mi sada spoznali. Mi smo sa aktivnom borbom protiv sive ekonomije počeli 2014. godine. U uslovima, kada je država u problemu i kada je materijalni položaj naših građana loš, vrlo je teško da počnete sa nekom ozbiljnom merom, jer siva ekonomija uvek ima dosta mogućnosti da se prilagodi svemu. Ona upravo traži uporište u tome, da priđe onome kome je teško i kaže na ovaj način možeš lakše da prihoduješ, ne razmišljajući o tome šta će sve u budućnosti biti uskraćeno.

Mi sada, kada se borimo protiv sive ekonomije i kada su sve ove mere na snazi, uočili smo jednu stvar. Posle analize na osnovu naplate svih prekršajnih postupaka, koje smo mi kao Inspektorat pokrenuli i prosledili sudovima, ustanovili smo da bi u slučaju da su sudovi odredili maksimalne kazne za utvrđene nepravilnosti i kršenje zakona u 2016. i 2017. godini bilo bi naplaćeno dve milijarde dinara. Da su sudovi presudili minimalno, imali bi milijardu dinara, a oni su presudili 93 miliona dinara.

To znači da se nekima progledalo kroz prste, a negde je zastarelo. To je loša poruka, koja se šalje, da ukoliko radite u sivoj zoni postoji varijanta da vas sud ne osudi i prođete bez prekršaja. Nismo za to da se poslodavac kazni maksimalno. Mi smo za to, da to bude prevencija, da ukoliko se to ponovi, da tada bude veća kazna, ali nismo za to da se ne kažnjava.

Pošto su sudovi nezavisni, ministarka pravde Nela Kuburović i ja, gledamo da im skrenemo pažnju na takve stvari, jer svi gubimo. Tu ne gube samo građani, samo država, već i sudovi, jer se svi kao država finansiramo iz svega toga.

Ukoliko siva ekonomija postoji, to je takođe loša poruka za investitore, jer oni ne vole takvu atmosferu. Strani investitori u velikoj većini rade u skladu sa zakonom. Oni se pridržavaju svega toga, ali neće doći u zemlju, gde postoji nelojalna konkurencija.

  • Da li bi smanjenjem obaveza poslodavca prema državi uspelo da utiče na to da se manje radi na crno? Da li je uopšte moguće da dođe do smanjenja tih obaveza?

- Svakako da, ali to je nadležnost Ministarstva finansija. Uveren sam da će Ministarstvo finansija i novi ministar Siniša Mali zajedno sa Ministarstvom za rad da ubuduće analizira to i da kada vidimo da postoji prihod koji ima neku tendenciju rasta, da lagano smanjujemo poreze i doprinose i rasterećujemo privredu.

Mislim da će se svakako efikasno pokazati ta mera. Ali, tu meru morate da pažljivo preduzmete, kada osetite da je momenat. Ne možete, ako nemate dovoljnu naplatu, da idite sa njom. Mora da postoji kontrola.

Zoran Đorđević u studiju Telegraf TV-a - Foto: Milena Đorđević
  • Najavili ste mere za borbu protiv sive ekonomije, brojne već postoje. Kažete da ćete razgovarati sa ministarskom Kuburović i sudijama. Da li manjka aktivnosti na terenu, pošto defakto zakoni postoje?

- Ne manjka. Mi sada imamo koordinaciju svih inspekcijskih službi. To radi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave. Kada pričamo konkretno o Ministarstvu rada i Inspektoratu rada, neko bi rekao da imamo mali broj inspektora. Ne slažem se sa tim. Uvek je bolje da imate više, ali je bitno da imate faktor iznenađenja.

Mi smo ranije radili, tako što smo imali redovne inspekcije, koje su unapred bile poznate svima, gde smo morali da se najavimo 48 sati ranije. Naravno, u takvim okolnostima, ukoliko neko radi u sivoj zoni, reći će radnicima "nemojte da dođete tada, doći će mi inspekcija". Sada imamo potpuno drugačiji sistem. Sada želimo da idemo na to da niko ne zna kada i gde će se pojaviti inspekcija. Oni rade kružno, po celoj Srbiji, dan-noć, 365 dana.

Inspekcija iz Beograda, nikada ne ide u inspekciju u Beogradu, nego u druga mesta, da iz drugih mesta dolaze u Beograd. Kada inspekcija ode na lice mesta, nikada ne ide u povratnu inspekciju, već ide neka druga. Tako da sami kontrolišu jedni druge. Tako je efikasnost mnogo veća.

Uvodimo mobilnog inspektora, tako da će on uz pomoć uređaja moći na licu mesta da provera sve, da izriče kaznu na licu mesta i neće morati da se vraća u kancelariju i gubi vreme. Videćemo kakve će rezultate da daju sve ove mere, ali sledeća mera koju sam predložio, kada bude izmena i dopuna Zakona o radu 2020. godine, da mobilni inspektor na licu mesta sklopi ugovor na neodređeno vreme, ukoliko zatekne radnika koji radi na crno.

Mi pružamo poslodavcima mogućnost da sklope sa radnikom ugovor na neodređeno, na određeno, o privremenim i povremenim poslovima, o delu. To su sve mogućnosti. Ukoliko zateknemo radnika na crno, smatraćemo, ukoliko takva izmena bude usvojena, da on poslodavcu treba i da treba da dobije ugovor na neodređeno.

Time ćemo da stimulišemo radnike, koji rade na crno da se sami prijavljuju, jer će znati da će dobiti posao na neodređeno.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • Pomenuli ste tokom razgovora strane investiotore. Gotovo ciklično se u javnosti pojavljuje infomacije o kršenju radničkih prava u kompanijama stranih investitora. S druge strane, inspekcije utvrđuju obično suprotno. Kako Vi vidite današnji položaj srpskih radnika?

- Gledam činjenice. Mi izlazimo na lice mesta, gde god postoji indicija da se krše radnička prava. Ne gledamo da li je domaća, strana, privatna ili državna firma. Ako pogledate izveštaje inspekcije, videćete da su prekršajni postupci pokrenuti i protiv jednih i protiv drugih.

Sve ono što je bilo objavljeno u javnosti, mediji nekada zbog svog tiraža prikazuju gorim nego što jeste. Naložio sam Inspektoratu da kada izađe na teren, ukoliko postoji indicija, kao što smo čuli u medijima za pelene ili jedan toalet, da te stvari odmah kažnjavaju i nalože mere kakve treba da budu. Ispostavilo se, barem do sada, da te stvari nisu bile viđene na terenu. Oni su fotografisali i pokazivali fotografije tih toaleta, a radnici za koje se priča da su trpeli neku vrstu mobinga na licu mesta nisu davali takve izjave, a mogli su. Mogu anonimno da daju.

Mi pružamo mogućnost da oni nama na sve načine to kažu. Mi imamo otvoren besplatan telefon 0800 300 307, na kome i radnici i poslodavci i građani mogu da nam sugerišu i daju podatke o tome gde se krše radnička prava, gde se radi na crno, gde postoje neregistrovane firme. Obaveza inspektora je da izađe na svaki taj poziv i njegova je obaveza da napravi taj izveštaj. Ukoliko se vi predstavite imenom i prezimenom, u tom slučaju je dužan i da vama dostavi izveštaj. Mi, naravno, ne tražimo da date podatke, ali ako kažete, vi morate to da dobijete.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • Da li će Srbija ostati bez radne snage? Stalno se priča o odlivu stanovništva?

- Mi ćemo sigurno ostati bez radne snage, ako ne promenimo demografsku sliku. Mi nestajemo kao nacija. Poslednji statistički podaci govore da je nas 40 hiljada manje rođenih u odnosu na umrle u 2018. godini. Tome treba dodati i odliv zbog migracija. Rizik otvaranja granica onog trenutka kada budemo ušli u EU, ali obaveza ove Vlade je da razmišlja o budućnosti, tri koraka unapred i svakako da preduzmemo mere da nam se to ne desi.

Što se tiče demografskih promena, pošto je to pitanje nad pitanjima, na čelu tima je predsednik Repubike Aleksandar Vučić. Čuli ste koje su to mere. To su prve mere koje preduzimamo, sigurno biće ih još. Prilagođavaćemo se tome, jer je naša obaveza da tu negativnu demografsku sliku promenimo u budućnosti.

Što se tiče odliva kadra, videli ste neke mere koje Ministarstvo zdravlja primenilo. To je promovisano pre oliko dana, 100 najboljih studenata medicine je primljeno u radni odnos. Najakutnije je da nam lekari nestaju, odnosno da nemamo dovoljan broj lekara. Čuli ste i da će medicinske sestre biti zaposlene. Ministarstvo rada gleda kako i na koji način, par puta sam to rekao, da iskoristimo primer iz Finske.

Najtalentovanijim studentima, već tokom studija, kao što sada to čine stranci i lobiraju da jednog dana pređu tamo, da im damo iste uslove u Srbiji. Možda je bolje u takvim slučajevima da ne subvencionišemo nova radna mesta, već da takvog studenta odnosno postdiplomca, damo nekoj srednjoj kompanij koja postoji niz godina na našem tržištu i posluje pozitivno, da svojim znanjem promeni nešto u takvoj firmi.

Prema finskim iskustvima, u 100 odsto slučajeva, oni su se zadržali u tim kompanijama, jer su doprineli da ta kompanije nešto promeni, posluje bolje i zaposli još ljudi. Vi ste sa jednom dobrom platom, pokrenuli kompaniju srednje veličine da bude još bolja i zaposli još ljudi.

S obzirom na to da taj primer postoji i funkcioniše, verujem da i mi možemo da ga iskoristimo.

Zoran Đorđević - Foto: Milena Đorđević
  • U narodu važi da je u Srbiji nemoguće dobiti posao bez veze. Koliko je ljudi zaposleno sa evidencije NSZ prošle godine i koju stopu nezaposlenosti "jurimo" i kako ćemo do nje da stignemo?

- Ako mogu da se našalim, nisam čuo za radno mesto "bezveze". Nisam čuo za tako nešto. Naravno, ukoliko tako nešto postoji, verujem da mediji često pišu o tome i najbolji vid borbe protiv toga jeste transparentost.

Trudim se, kada je Ministarstvo u pitanju, da zaposlim ljude koji su talentovani. Menjam čak i sistematizaciju. Prilagođavam i pravim horizontalno i vertikalno napredovanje, otvaram, što ranije nije bilo slučaj u državnoj upravi i ministarstvima, radno mesto - mlađi savetnik. To su početnička zanimanja. Verujem da mladi ljudi, koji završavaju studije i ukoliko dobiju šansu i jednog dana dok stignu do višeg savetnika stvarno će biti korisni i unaprediti rad Ministarstva.

Želim svojim primerom da ukažem kako bi taj sistem mogao da se unapredi. Da mlad čovek vidi svoju perspektivu rada u Ministarstvu i gde može da stigne.

Razgovarao sam sa kineskim kolegama na koji način oni vide napredovanje i hijerarhiju, kao velika nacija, gde konstantno treba otvarati radna mesta. Konstatovali smo da oni imaju paralelu kao neke zemlje EU i da veoma slično rade.

Kada je u pitanju nezaposlenost, ona je 14,8 odsto. Ona varira u prvom kvartalu svake godine, tada poraste, jer imamo manje sezonskih poslova. Nama je cilj da odemo ispod 10 odsto, a posle toga da budemo u proseku EU. Voleo bih da Srbija jednog dana vapi za radnom snagom.

M.Ivas (marko.ivas@telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Lucifer 1.

    10. jun 2018 | 12:13

    Finski model je dobar za Fince,za Srbe treba pronaći Srpski.

  • Odoh i ja

    10. jun 2018 | 13:58

    Svi oni otvoreno pričaju a rezultati nula !

  • Deki

    10. jun 2018 | 18:15

    Izadjes malo na tv nalupas se gluposti i dobijes platu!!!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA