Bili su ljudi kada je to bilo najteže: Ovo su imena 135 SRPSKIH PRAVEDNIKA, koji su spasavali Jevreje u Drugom svetskom ratu (FOTO)
Ko spase jedan život, kao da je spasao ceo svet, kaže poslovica. Tokom Drugog svetskog rata stradalo je 6 miliona Jevreja u holokastu, koji su organizovali nacisti i njihovi pomagači. I u tim smutnim vremenima, bilo je hrabrih ljudi, koji su rizikovali svoj život kako bi spasili tuđi. Država Izrael i njene institucije zahvalile su se 135 Srba, zbog njihovog hrabrog dela.
Na teritoriji cele Kraljevine Jugoslavije ubijeno je više od 67.000 Jevreja tokom Drugog svetskog rata. U moru tih tužnih životnh priča iz jedne od najmračnijih stranica svetske istorije, bilo je primera istinskog junaštva.

Izraelski parlament - Kneset, formirao je 1953. godine ’’Jad Vašem’’ - muzej sećanja na žrtve Holokausta. Deset godina kasnije ustanovljena je ’’Komisija za proglašenje Pravednika među narodima’’.
Ta priznanja, u vidu medalje i povelje, svedoče o hrabrom činu osoba, isključivo nejevreja, koji su tokom Drugog svetskog rata reskirali svoje živote, i živote svojih bližnjih, kako bi spasavali često njima nepoznate osobe jevrejskog porekla.
Ovom medaljom je odlikovano 135 Srba.



Imena pripadnika različitih nacionalnosti koji su u Drugom svjetskom ratu spasavali Jevreje uklesana su na Zid časti u Vrtu pravednika Jad Vašema, a u slučaju da im je medalja “Pravednik među narodima” posthumno dodeljena, to priznanje predaje se najbližem srodniku.
(Telegraf.rs)
Video: Predsednik Vučić uručio kongresmenki Teni Orden srpske zastave prvog stepena
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Вељко
Има их сигурно бар још толико, ако не и много више, који су заслужили да се нађу на списку Праведника. Један од њих је и мој покојни отац који је, између осталог, био ухапшен и осуђен на смрт од стране бугарских фашиста јер је у Пироту, 1941 године, до хапшења, бринуо о једног групи, или породици, Јевреја. Мислим да се ради о њих шесторо о које је он крио, снабдевао храном и лековима. Није стрељан са осталим својим друговима једино зато што је био малолетан, млађи од 21. године, по тадашњим законима. Али никада касније то није сматрао нечим што треба посебно истицати и тиме се хвалити, као ни својим доприносом у борби против неправде, окупације и фашизма. Једноставно је то тако требало и морало да буде да се човек неби стидео самога себе. Веома се поносим њиме и трудим да будем достојан таквог оца.
Podelite komentar
ddd
Njihova imena bi trebali isklesati i na nekome spomeniku u Beogradu ili jos bolje podici im i kod nas neki dostojanstven spomenik. Oni su nam na ponos kao i svakome narodu ciji su pripadnici. Trebalo je tada imati hrabrosti i petlje pa rizikovati svoj zivot i bezbednost da bi se spasavali zivoti nasih tadasnjih sugradjana koje su nacisti i njihove sluge uzele kao metu.
Podelite komentar
Обреновић
Madlen Olbrajt nam se za sve zahvalila 1999
Podelite komentar