Sećanje na Milenu Dravić: Priče o hrabrosti, ljubavi i onom što se čini u tišini

V. Đ.
V. Đ.    
Čitanje: oko 6 min.
  • 1

U sećanju na legendarnu glumice Milenu Dravić, koja je preminula pre tačno sedam godina, vraćamo se na njenu iskrenu ispovest u emisiji "TV lica" na RTS-u, koja je otkrila dublje slojeve njene ličnosti, profesionalizma i nezaustavljive životne snage. Kroz anegdote i promišljanja, iscrtan je portret žene koja je sa nepokolebljivim integritetom koračala kroz burna vremena, ostavljajući iza sebe ne samo filmska ostvarenja, već i svedočanstvo o ljudskosti i autentičnosti.

Izazovi i nagrade ranih dana: Film "iz bunkera" i majčinska mudrost

Jedan od najemotivnijih momenata razgovora bio je susret Milene Dravić sa isečkom iz filma "Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji" (1971) Bate Čengića, koji je godinama bio sklonjen od očiju javnosti, u takozvanom "bunkeru" Kinoteke. Njena reakcija - istinsko zaprepašćenje i neverica - govorila je više od reči o značaju ovog dela i nepravdi zaborava. „Toliko iznenađena... i začuđena, ali stvarno sam iznenađena da ja gledam posle ovoliko godina film Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji...“ Film je bio simbol jednog vremena, a Milenino ponovno susretanje sa njim bilo je, na neki način, pomirenje sa delom sopstvene istorije.

Ovaj incident podsetio je na temeljnu filozofiju koja ju je vodila kroz karijeru. U svetu glamura i prolazne slave, Milena je ostala čvrsto na zemlji, pripisujući to mudrosti svoje majke. „Nikad nisam pošašavela od slave. Uvek sam imala neku dozu opreza“, isticala je. Njena majka ju je stalno podsećala: „Nemoj da zaboraviš da već sutra dolaze mladi sa 16... kao što si ti imala“. Ova jednostavna, ali duboka istina bila je njen kompas, držeći je fokusiranom na rad i autentičnost, umesto na prolazni sjaj popularnosti.

Kamera i život: Scena vešanja, hrabrost i "W.R. - Misterije organizma" kao ogledalo društva

Milena Dravić nije bila samo glumica; ona je bila borac, spremna da u potpunosti uroni u ulogu, pa i po cenu lične sigurnosti. Prisetila se jezive scene vešanja u kojoj je umalo izgubila život. „Imala sam jednu scenu gde su me kao ono obesili ali ovako ispod ruku i zakačili za jednu zaista jako visoku kapiju... počela sam već ono da plavim, već gotovo bogu dušu, mislim vidim odo ja.“ Njena duhovita dosetka o čoveku koji je gleda zbunjeno, dok je ona već otpisivala život, ilustruje njenu sposobnost da se nosi sa ekstremnim situacijama, ali i apsurdnost filmske produkcije. Ova anegdota je svedočanstvo o Bate Čengićevom zahtevnom rediteljskom stilu i Mileninoj potpunoj predanosti, čak i kada je to podrazumevalo prelaženje granica izdržljivosti.

Njena neustrašivost nije se ogledala samo u fizičkim podvizima, već i u suočavanju sa društvenim kontroverzama. Film "W.R. - Misterije organizma" Dušana Makavejeva, zabranjen u Jugoslaviji, a slavljen u svetu, postavio je Milenu u centar pažnje i pred izazovna pitanja. Na jednoj konferenciji za štampu u Kanu, američka novinarka je pitala: „Da li žene u Jugoslaviji znaju šta je kontracepcija?“. Milenin spontani odgovor, bacanje kutije s pilulama na sto, bio je više od šokantnog poteza; bio je to izraz bunta protiv predrasuda i ignorancije zapadnog sveta prema socijalističkoj Jugoslaviji.

90-e i bombardovanje: Zajedništvo u podrumima i gorki odlazak

Devedesete su donele bolne promene, a NATO bombardovanje Beograda 1999. godine ostavilo je dubok trag na Milenu. Njena priča o solidarnosti u podrumima, gde su se komšije okupljale da zajedno prežive noći pod bombama, svedoči o snazi ljudskog duha i zajedništva u najtežim trenucima. „Skoro sve do pred kraj... provodila isključivo skoro celu noć do pred jutra sa komšijama u podrumu, imali smo svi svoje mesto gde je ko sedeo i sve to.“ Ipak, čak i Milenin duh je imao granice: „Ja sam pukla… i otišla sam kod moje drugarice u Pariz.“

U tim trenucima, umetnost joj je služila i kao mehanizam suočavanja. Sa fotoaparatom u ruci, beležila je razrušeni grad i komšije, stvarajući autentičnu arhivu straha i nade. „Čudo je da smo ostali normalni“, zaključila je, naglašavajući da su slike bile njen način da se nosi sa traumom i da nikada ne zaboravi.

Dragan i Milena: Ljubavna priča izvan okvira i teret slave

Brak Milene Dravić i Dragana Nikolića bio je sinonim za ljubav i partnerstvo u umetnosti. Njihovo "venčanje" na setu filma "Kako su se volele dve budale" Duška Radovića, ispričano s puno nežnosti, govori o spontanosti i nekonvencionalnosti njihove veze. Cela ekipa je čekala da se "ceremonija" obavi u opštini, pre nego što se vrate snimanju.

Slava je, međutim, nosila i svoj teret. Milena se s gorčinom seća letovanja na Rosama, gde su turistički brodići, "po 19 puta dnevno", ponavljali da je to kuća Milene Dravić i Dragana Nikolića, narušavajući njihovu privatnost. „Znači ne jedan brodić, nego svi brodići...“ Zbog toga su, kako je uz osmeh rekla, morali da napuste to mesto. Ta anegdota je slikovit prikaz kako je slava, uprkos privlačnosti, bila i invazivna sila.

O njihovom braku, Milena je s mudrošću izjavila: „Nekad brakovi izgledaju kao male bure, a našim godinama sad priliči da imamo fino mirno more“, što je savršeno oslikavalo snagu i trajnost njihove ljubavi.

Bitka s kilogramima i trijumf samodiscipline

Milena Dravić je uvek otvoreno govorila i o svojim ličnim borbama. Iskreno je priznala period kada se opustila i "dobila dobro na kilaži", iznenađena što joj niko od najbližih nije to pomenuo. „Muž, svekrva, brat, niko ništa...“ Prekretnica se desila u Herceg Novom, kada je videla prijateljice transformisane zdravim životom, što ju je motivisalo da i sama krene putem promene. Pod nadzorom nutricioniste Branke Mirković, započela je strogi režim: „Ćao kolači, ćao slatkiši... Odoše kilogrami!“

Ovaj preokret nije bio samo estetski; imao je dubok uticaj na njenu karijeru. Na predstavi "Lari Tompson", gde je igrala energičnu ulogu, osetila je fizički napor. S dramatičnim, ali i duhovitim, tonom opisala je trenutak kada je morala da šije novi kostim jer joj je stari postao tesan: „To je bio tragičan trenutak... A sada kada sam ušla ponovo u stari kostim... kaiš sve ono... te sreće!“ Njena priča je svedočanstvo o tome kako je samodisciplina bila ključna ne samo za lično blagostanje, već i za održavanje nivoa profesionalizma koji se od nje očekivao.

Nevidljiva dobrota: Humanitarni rad daleko od očiju javnosti

Ipak, možda najdirljivije priče nisu bile one sa scene, već one iz privatnog života, koje su ostale skrivene od javnosti. Milena je bila zaprepašćena kada je u emisiji otkriveno da su ona i Dragan pomogli u prikupljanju sredstava za operaciju dečaka po imenu Đokica Veštica, donirajući 1700 maraka. „Ja sam iznenađena da vi to znate. To nikada nismo ni ja ni Dragan, nismo želeli da pravimo publicitet od toga.“ Njen humanitarni rad, vođen isključivo iz srca, bez želje za samopromocijom, dodatno je potvrdio njenu izuzetnu ličnost. „Radili bismo to iz svoje duše i svog srca“, naglasila je, ostavljajući iza sebe trag neizmjerne dobrote.

Profesionalizam u moderno doba i odlazak ikone

U svojim poznim godinama, Milena Dravić je bila oštar, ali dobronameran kritičar promena u novinarstvu i opšteg pada standarda u profesiji. Odbijala je telefonske intervjue i pisane prepiske mejlom, insistirajući na ličnom kontaktu. Kritikovala je pojavu da je "demode biti profesionalac", ali je istovremeno priznala da je u "moderno vreme" sve teže održavati taj nivo.

Čak i njeni rituali pre predstave, poput konzumacije paradajz soka sa koleginicama Brankom Petrić i Ljiljanom Dragutinović, bili su više od navike; bili su to trenuci smirivanja i pripreme za intenzivne fizičke i mentalne napore na sceni. „Sedam, bogami, bez kiseonika“ - metaforično je opisala vreme provedeno u pozorištu, daleko od spoljnog sveta, dok je sve bilo podređeno umetnosti.

Milena Dravić nije bila samo glumica; ona je bila svedok i akter jednog veka, čija priča, ispričana s prepoznatljivom iskrenošću, humorom i mudrošću, ostaje trajan izvor inspiracije. Njena neumorna energija, posvećenost poslu, ali pre svega njena autentičnost i ljudskost, čine je neponovljivom ikonom, čija se sećanja sa RTS-a, poput dragocenih arhivskih snimaka, čuvaju kao trajno nasleđe.

(Telegraf.rs/izvor: RTS/emisija "TV lica")

Video: Premijerom predstave "Igra" obeležen 75. rođendan pozorišta "Boško Buha"

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Djole

    14. oktobar 2025 | 08:23

    Ovakva glumacka velicina se vise ne radja.Pocivajte u miru draga Milena.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA