Psihološka drama "Glad" stiže na evropske festivale 2026. godine: Glume Jelica Kovačević, Zlatan Vidović...

Film Glad" je jedan od potentnijih art house filmova koji ce svoju premijeru imati na nekom od evropskih festivala 2026 . Glavne uloge u filmu su Jelica Kovačević ,Zlatan Vidović, Helena Vukovic i Mirvad Kurić. Direktor fotografije je Eduardo Servello a režija Ivica Vidanovic "GLAD" je art-house psihološka drama o sveopštoj gladi.

Ovaj autorski film Jelice Kovačeviž i scenariste Bozidara Kneževića stvaran je iz potrebe da se tišina naruši . Ovo je film film o ženama koje nisu žrtve, ali ni heroine i o muškarcima koji nisu čudovišta, ali jesu deo sistema koji ranjava i muski i zenski princip.

Preporučujemo

"Glad" je priča o trenutku kada potisnuto postaje nepodnošljivo – i kada tišina prestaje da štiti

"GLAD" je film o ljubavi koja se nije izlečila, o bliskosti koja je povredila, i o gladi koja se ne može nahraniti – već samo prepoznati o traumi koja se vraca kroz telo,navike i rituale.GLAD je film koji sam želela da napravim sada, jer živimo u vremenu u kojem su potrebe zadovoljene, ali glad raste.Globalno, živimo u društvu dostupnosti: hrane, informacija, tela, identiteta, izbora. Ipak, nikada nije postojalo više usamljenosti, anksioznosti i emocionalne otuđenosti. Ta kontradikcija me je duboko interesovala – kako je moguće da u svetu obilja ljudi ostaju gladni?

Ovo je film za sadašnji trenutak jer govori o emocionalnoj gladi koja prelazi granice, jezike i kulture. O gladi koja nije lična slabost, već globalno stanje.

Jelica Kovačević je glumica i producentkinja koja u svom radu dosledno istražuje unutrašnje svetove likova, granice identiteta i posledice potisnute traume. U filmu "GLAD", Kovačević potpisuje i glavnu ulogu i produkciju zajedno sa Željkom Mitrovićem,Vladimirom Đukelićem ,Ilijom Kovačevićem oblikujući projekat kao autorski čin koji spaja glumačku preciznost sa jasnom umetničkom vizijom.

Njen rad karakteriše suzdržana, ali intenzivna emocionalnost, fokus na telo kao nosioca sećanja i interesovanje za likove koji postoje izvan jednostavnih podela na žrtve i krivce. Kroz "GLAD", Kovačević se pozicionira kao autorka koja ne traži brze odgovore, već gradi filmski prostor u kojem se složena iskustva mogu posmatrati bez pojednostavljivanja.

Kako si pristupila liku Kaće kao glumica?

Kao ženi koja je naučila da kontroliše glad umesto da je razume. Kaća ne reaguje impulsivno - ona trpi, racionalizuje i ćuti. Kao glumicu, zanimalo me je da tu tišinu učinim vidljivom.

Kaća je lik koji retko govori otvoreno, ali snažno komunicira kroz telo i tišinu. Kako si kao glumica gradila tu unutrašnju napetost?Kaću sam gradila iz kontrole. Ona je naučila da upravlja sobom, svojim telom i svojim potrebama, jer je to jedini način na koji je preživela. Tišina za mene nije praznina, već prostor u kojem se njena glad najjasnije vidi.

Kao producentkinja, zašto ti je bilo važno da stojiš iza ovog filma?

Zato što sam želela potpunu odgovornost za priču koju pričam. Kao producentkinja, mogla sam da zaštitim autorsku viziju i da film razvijam bez kompromisa koji bi ga učinili sigurnijim, ali i slabijim, u cemu me je podržao prvenstveno jos pre tri godine Željko Mitrović takodje producent filma Glad kao i Apolon i Telekom koji stoje iza ovog projekta.

Zlatan Vidović o filmu "Glad"

Stefan nije klasični negativac, već lik čija slabost ima ozbiljne posledice. Kako si pristupio tom balansu između moći i krhkosti?

Stefan je jedan inteligentni manipulator .To je covek koji balansira izmedju svog sarma i okrutnosti. Trazio sam balans u stvaranju Stefana .On je žovijalan ,sjajno napisan lik koji pruza glumcu dosta mogucnosti da se igra i sa njegovim koketiranjem, njegovim zlim namerama i sarmom. Stvarao sam ga u duhu sarmantnog negativca, zavodljivog coveka koji ima zle namere.

Film se bavi posledicama, a ne samim činom nasilja. Kako si kao glumac razumeo odgovornost ovog lika u toj strukturi?

Ivan je lik napisan apsolutno tacno , ono sto je meni bilo vazno i cime sam se vodio je da svako od nas zivi neki svoj unutarnji razgovor za koji svi mi nazalost sebi dajemo malo prostora i kao da nam za taj svet i razgovor uvek fali vreme .Stalno razgovaramo sa nekim ljudima okolo a ta komunikacija samih nas sa sobom nam uvek manjka . To mi je bio urnek kako pristupiti Ivanu .A tisina uvek govori vise od reci i ta tisina je prostor za unutarnji razgovor.

Mirvad Kurić o filmu "Glad"

Ivan je lik koji često deluje kao posmatrač, ali nosi važnu emocionalnu težinu. Kako si pristupio toj tišini i njegovoj unutrašnjoj poziciji u filmu?

Ivan je lik napisan apsolutno tacno , ono sto je meni bilo vazno i cime sam se vodio je da svako od nas zivi neki svoj unutarnji razgovor za koji svi mi nazalost sebi dajemo malo prostora i kao da nam za taj svet i razgovor uvek fali vreme .Stalno razgovaramo sa nekim ljudima okolo a ta komunikacija samih nas sa sobom nam uvek manjka . To mi je bio urnek kako pristupiti Ivanu .A tisina uvek govori vise od reci i ta tisina je prostor za unutarnji razgovor.

U filmu "GLAD" mnogo toga ostaje neizgovoreno. Kako se Ivan uklapa u tu strukturu i šta, po tvom mišljenju, on simbolizuje u odnosima među likovima?

Ja sam Ivana video kao coveka koji zivi posledice tudjih izbora i zivota.Mi smo nekada ne svesni da zivimo posledice drugih ljudi jer ih ne vidio a ovde smo mogli i imati uvid u samosvest Ivanovu i njegova ljubav prema supruzi prevazilazi žrtvu i mozemo reci da je ljubav poruka koju Ivan donosi kao lik.

Helena Vuković o filmu "Glad"

1.Rad na ovoj ulozi bio je izuzetno kompleksan. Mislim da do sada nisam igrala lik koji ima tako uzbudljive, tajanstvene i fluidne odnose prema drugim likovima - unutar ljubavnog trokuta koji možda to i nije, kao ni prijateljstva koje takođe stalno izmiče jasnim definicijama. Upravo te nejasne granice, zajedno s načinom na koji film tretira temu sjećanja, otvorile su prostor da Anin unutrašnji svijet bude bogat, nestabilan i nepredvidiv.

Pristupila sam joj kroz intuiciju, dopuštajući sebi da reagujem iz trenutka u trenutak, što me je često dovodilo do glumačkih izbora koji su iznenadili i mene samu, ali su se na kraju pokazali tačnima.

Posebno mi je bilo izazovno istraživati njene unutrašnje kontradikcije - jer Ana spolja djeluje snažno, sigurno i kao neko ko drži situaciju pod kontrolom, dok se iznutra bori s nesigurnostima, ranjivošću i potisnutim emocijama. Upravo taj rascjep između onoga što pokazuje i onoga što skriva bio je ključ za razumijevanje njenog emocionalnog svijeta.

2. Imala sam divnu saradnju sa Jelicom Kovačević, koja tumači lik Kaće. U radu smo svjesno koristile i sličnosti i razlike naših glumačkih senzibiliteta kako bismo oživjele odnos Ane i Kaće, koje često djeluju kao dva polariteta iste osobe.

Njihovo prijateljstvo je istovremeno neobično, ali i vrlo prepoznatljivo - satkano od zajedničkih uspomena, adolescenskih eksperimentisanja, neoproštenih povreda, razočarenja, gubitaka i zavisti. Sve te slojeve pokušale smo dovesti do tačke konačnog razrješenja i oslobađanja jedne od druge.

Tokom procesa Jelica i ja smo vrlo jasno osjećale ritam tog odnosa - trenutke dominacije jedne nad drugom, ali i potpune bliskosti, kada su Ana i Kaća gotovo iste. Ključno je bilo međusobno povjerenje: bile smo otvorene, ranjive i spremne da rizikujemo kako bismo se što više približile istini tog odnosa.

(Telegraf.rs)