Nema dana bez očinjeg vida, niti prave slave bez Božića! Njegoševa pesma o najradosnijem prazniku

Veliki Petar Drugi Petrović Njegoš u svom "Gorskom vijencu" napisao je i jednu pesmu o Božiću, koja se danas toliko često recituje, da mnogi čak i ne znaju da potiče iz ove grandiozne poeme.

Na Badnje veče Njegoševi junaci vladika Danilo i iguman Stefan sede kraj ognja i razgovaraju, dok veseli đaci igraju po kući i nalažu badnjake. U jednom trenu iguman Stefan traži od dece da mu donesu čašu vina, da nazdravi badnjacima, a sa njom i gusle, jer mu "duša ište" da propoje.

Preporučujemo

Uz gusle on poje ove stihove:

"Nema dana bez očnoga vida

niti prave slave bez Božića!

Slavio sam Božić u Vitlejem

slavio ga u Atonsku Goru,

slavio ga u sveto Kijevo,

al' je ova slava odvojila

sa prostotom i sa veselošću.

Vatra plama bolje nego igda,

prostrta je slama ispod ognja,

prekršćeni na ognju badnjaci;

puške puču, vrte se peciva,

gusle gude, a kola pjevaju,

s unučadi đedovi igraju."

"Gorski vijenac" je herojska poema u obliku narodne drame koju je vladika Petar Drugi Petrović Njegoš napisao u doba srpskog romantizma. Delo je objavljeno u Beču 1847. godine, na narodnom srpskom jeziku i svojom pojavom predstavljalo veliki doprinos borbi Vuka Stefanovića Karadžića za srpski jezik. Zahvaljujući Vukovom prevodu "Novog zaveta" sa crkvenoslovenskog na srpski jezik, raspravi o jeziku "Rat za srpski jezik i pravopis" Đure Daničića, "Pesmama" Branka Radičevića i "Gorskom vijencu“ Petra Petrovića Njegoša - koji su svi objavljeni 1847. godine - ova godina se u istoriji književnosti i jezika smatra godinom Vukove pobede.

Svima koji danas slave Božić - Mir Božji, Hristos se rodi!

(Telegraf.rs)