Kako je putovanje Antona Pavloviča Čehova postalo "najveće novinarsko delo 19. veka"

Mukotrpno putovanje dramaturga na pacifičko ostrvo na krajnjem istoku Rusije rezultiralo je nefiktivnim remek-delom

  • 0
Anton Pavlovič Čehov Anton Pavlovič Čehov / Foto: Profimedia/Niday Picture Library / Alamy

Poznato je to da je dramaturg Anton Pavlovič Čehov bio je jedan od najboljih pisaca kratkih priča u istoriji, ali ne i da je bio avanturista koji je putovao na izolovano rusko ostrvo dalekog istoka.

Iako je na zapadu najpoznatiji kao autor predstava u kojima pripadnici ruske vlastele sede u krugu čekajući da samovar proključa, Čehov je očigledno imao neustrašiv poriv. Godine 1890, uprkos dijagnozi tuberkuloze, krenuo je na izvanredno putovanje vozom, kočijom i rečnim čamcem do krajnjeg istoka Rusije. Trebalo mu je dva i po meseca da stigne na odredište: severnopacifičko ostrvo Sahalin, severno od Japana, do kaznene kolonije, koju je opisao kao pakao.

Anton Pavlovič Čehov, Lav Tolstoj Čehov i Lav Tolstoj / Foto: Profimedia/Sputnik

Čehov je proveo tri meseca na Sahalinu, vršeći popis stanovništva i pišući izveštaje o mestu koji su objavljeni u nefiktivnom delu koje je Njujorker, ni manje ni više, nazvao "najvećim novinarskim delom 19. veka". Čehov je intervjuisao hiljade zatvorenika i naseljenika na ostrvu kako bi podigao svest o njihovoj nevolji. Mukotrpan, hrabar društveni aktivista koji proizlazi iz njegovih spisa o putovanju, menja način na koji Čehova doživljavamo izvan Rusije: kao pisca zaokupljenog svim ukusima bede srednje klase.

Putovanje na Sahalin zaslužuje da bude bolje poznato i čitanije, ali priznajmo, priče o ruskoj zatvorskoj koloniji na drugom kraju sveta uvek će teško prodavati, piše "Gardijan".

Ocena neustrašivosti

Čehovljevo putovanje bilo je teško, ali ne i bez presedana. Poduzeo ga je zbog brige za zatvorenike i onoga što je smatrao neuspesima kaznenog sistema svoje zemlje. To je bio plemenit cilj, ali možda ne i superlativan u pogledu čistog istraživanja.

Druge avanture

Čehovljeva ekspedicija na Sahalin bila je grom iz vedra neba - donkihotska, nekarakteristična eksplozija avanturizma slična nagonu koji je Brusa Čatvina sa udobnog posla u Sotheby's-u pokrenuo do Patagonije. Za razliku od Čatvina, Čehov to nikada nije ponovio. Međutim, uživao je u putovanju kući od Sahalina, preko Hongkonga, Singapura i Šri Lanke, gde je nerazumno nabavio tri mungosa koje je na kraju poklonio zoološkom vrtu.

Anton Pavlovič Čehov Foto: Wikimedia

Nesvakidašnje karakteristike

Kicoš, dendi, ugledni doktor koji je ponosan na svoju poslovnu etiku, Čehov je bio harizmatičan i veoma dopadljiv. Od svih velikih ruskih pisaca, najlepše biste se s njim proveli zaglavljeni u vozu, na dugom putovanju. Možda bi Tolstoj i Gogolj u tom pogledu mogli da mu pariraju.

Poslednje putovanje kući

Čehovljevo zdravlje se pogoršalo u godinama nakon njegovog povratka iz Sahalina. Konačno je podlegao tuberkulozi u banji u Nemačkoj, gde je otišao u potrazi za lekom. Njegovo telo je kočijama vraćeno u Moskvu, u fružideru na kom je pisalo "za školjke".

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA