Đorđe Balašević iz ugla Olivere: Prisetila se detinjstva, porodičnih priča i posebnog trenutka sa ćerkom
Olivera Balašević iyjavila je da je njena knjiga „Ukus uspomena“ nastajala kao lični dijalog sa životom, satkan od sećanja, ukusa, mirisa i ljudi koji su je oblikovali, kao i da kroz tu knjigu razgovor sa suprugom, kantautorom Đorđem Balaševićem nikada ne prestaje.
"Dugo sam razmišljala da napišem priče koje nisu o Đorđu. Ove moje su saznanja, ljudi, situacije i život sa mojim Đorđem, koje su me oblikovale i donele saznanja koja sam želela da u jednom trenutku podelim sa nepoznatim ljudima“, rekla je Balašević Tanjugu.
Govoreći o tome kako su nastajale priče objedinjene u knjizi „Ukus uspomena“, Balašević je navela da su teme dolazile intuitivno, kroz ljude koji su ih oblikovali i koji su, kako kaže, zaslužili da se pronađu u toj knjizi.
"Nisam želela da opišem život nekoga ko je popularan, po pesmama ili po mom imenu u njima. Nisu to bili hodnici kojima ja prolazim, kao što sam rekla za knjigu ‘Planeta dvorište’, tu su i oni nevidljivi heroji mog detinjstva koji zaslužuju medalju oko vrata zbog svog odnosa prema životu, u najkrhkijem delu, kao deca“, rekla je Balašević.
Govoreći o uspomenama i načinu na koji ih čovek nosi kroz život, Balašević je istakla da je imala sreću da su njena sećanja „satkana od malih stvari“, jer se, kako je rekla, sreća upravo u njima nalazi.
"Sve na kraju postane emocija i reči, i fotografije, i ukusi su samo putevi kojima dođemo do nje. Ukusi imaju nešto vrlo karakteristično, neobično, a to je da nas pronađu i kada ih se ne setimo. Dovoljno je samo da iz kuhinje osetite neki miris ili je u prolazu neko imao na sebi interesantan miris koji je poneo, i da vas automatski to vrati sebi od pre 30 godina. Ukusi ne prolaze razumom već srcem“, rekla je Balašević.
Kako je dodala, fotografiju čovek može da skloni, ali „ukus vas pronađe potpuno nespremne“, zbog čega su upravo mirisi i ukusi za nju jedan od najdubljih okidača uspomena.
Govoreći o detinjstvu i porodici, Balašević je rekla da je za nju „najveća nepravda koju nam je priroda priredila to što se ne sećamo ukusa majčinog mleka“, navodeći da je sve kasnije što čovek povezuje sa uspomenama zapravo „iskonsko traganje upravo za tim ukusom“.
„Miris zemlje je za mene taj prapočetak na nekoj paleti ukusa, odnosno mirisa mog detinjstva i kasnije mog života“, rekla je Balašević, prisećajući se detinjstva u Vojvodini, duda, Begeja i mirisa kućnog praga.
Govoreći o muzici, Balašević je rekla da je još kao dete imala „tajnu vezu sa muzikom“, prisećajući se kako je dugo znala da sedi pored radija i traži stanicu na kojoj će čuti melodiju koja odgovara emociji koju oseća.
„Kasnije sam isto to radila u studentskoj sobi, u tišini tražeći muziku koja je zapravo najviše odrednica i razumevanja neke emocije koja me je sačekala iza ugla“, rekla je ona.
Dodala je da je muzika bila važan deo sveta koji je decenijama gradila sa Đorđem Balaševićem, navodeći da je u svakoj prostoriji njihove kuće postojao radio ili kasetofon.
Prisetiła se i jedne situacije kada je Balašević želeo da postavi zvučnik i u kupatilu kako bi muzika dopirala i do tog dela kuće.
„Tako je jednom prilikom želeo da me iznenadi i otišao je na mali tavanac kako bi provukao kablove da instalira zvučnik i u kupatilu. Beba i ja smo ulazile u kuću i odjednom smo čuli tresak. Kad smo pogledali, on je sa tih merdevina skliznuo i pao“, rekla je Balašević.
Kako je dodala, to je za nju bila „tako dečija i brižna situacija“, jer je čoveka koji je „centar njenog sveta“ prihvatila u krilo „kao majka“, dok joj je ćerka Jovana kasnije rekla da joj je to bila „najljubavnija i najdirljivija scena“.
Govoreći o tome čime ju je Balašević osvojio, rekla je da su to bili neposrednost, nesavršenost i sposobnost da u običnim stvarima pronađe humor i toplinu.
„Nikada nije bio iznad ljudi. Naše upoznavanje je bilo tako drugarski, sa pričom o sportu, o čokoladi koju zajedno volimo. Dok sam pisala ovu knjigu, nisam se vraćala u prošlost toliko koliko sam želela da sačuvam ono ljudsko, nežno, a to je da se ljubav iskazuje kroz pažnju, ne kroz spektakl“, rekla je Balašević.
Govoreći o pojmu „mere“, koji je važan motiv i u njenoj knjizi, Balašević je rekla da je za nju mera sinonim discipline.
Kao jednu od najvažnijih životnih lekcija navela je događaj iz detinjstva, kada je sa majkom unosila ugalj kako bi zaradile novac za „hleb i deset deka salame“.
„Zastala sam pred tom ogromnom crnom planinom uglja, a majka me je povukla za ruku i rekla: ‘Olja, ovamo gledaj, tu ispred sebe gledaj’. Od tog trenutka to više nije bio neki teret iza moje male ručice.
Gledajući samo dole i stavljajući grumenčić po grumenčić u malu korpu, počela sam da vidim kako se pojavljuje travica u podnožju te crne planine. Tu počinje disciplina. Meni je mera bila ta planina“, rekla je Balašević.
Govoreći o sportu, podsetila je da je tokom gimnastičke karijere osvojila 33 medalje na međunarodnim takmičenjima širom nekadašnje Jugoslavije i da joj je jednu od medalja uručio legendarni gimnastičar Miroslav Cerar.
„Sport je samo potvrdio disciplinu i veoma sam ponosna na te godine i sportski staž“, rekla je Balašević.
Govoreći o porodici, istakla je da je ćerka Jovana „najzaslužnija za odluku da počne da piše, najvažniji remorker“ koji je vraća iz digresija i metafora.
Osvrnuvši se na porodični život na Salajci, Balašević je govorila o ulicama kojima je nekada išao Balašević, a kojima danas prolaze njihova deca i unuci.
„E, ovuda je Đorđe kao dečačić išao u osnovnu školu, tu su te prve ljubavi, mašnice od svile. Ulica kojom je Đole išao ka svojim ljubavima, a ova druga koja vodi prema Temerinskoj je zapravo prelazak iz Salajke na Podbaru, gde su živeli neki malo opasniji momci“, rekla je Balašević.
Govoreći o nasleđu svog supruga, ocenila je da ljudi njegove pesme i danas doživljavaju kao povratak kući.
„Ljudi imaju običaj da kažu: ‘Jedan u veku’. Ja mislim da je Đole jedan u veku. Kao što je žanr ove moje priče šporet, šerpa ili tanjir, tako je i njegova muzika, ali i ono najvažnije što se izbegava, etički stavovi. To što ga ništa nije menjalo“, rekla je Balašević.
(Telegraf.rs/Tanjug)
Video: Zorica priznala da nije raspoložena za snimanje
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.