Višegrad slavi nobelovca: Obeležene 134 godine od rođenja Ive Andrića
Povodom obeležavanja 134 godine od rođenja nobelovca Ive Andrića, Kulturni centar u Višegradu organizovao je prigodan program, a poseban značaj obeležavanja ogleda se u očuvanju uspomene na Andrićev život i stvaralaštvo i u podsticanju mladih generacija da upoznaju i neguju književno nasleđe ovog velikog pisca.
Za Kulturni centar u Višegradu, oktobar je uvek u znaku nobelovca Ive Andrića, koji je iza sebe ostavio veliki književni opus.
"Večeras smo obeležili 134 godine od rođenja Ive Andrića, u gradu koji je njegov zavičaj i koji je ostavio dubok trag u njegovom književnom opusu. Višegrad je grad koji se trajno seća Ive Andrića, i večeras smo imali priliku da slavimo Andrićeve misli i trijumf pisane reči", rekla je sinoć Jelena Đurić, direktor Kulturnog centra "Ivo Andrić" Višegrad, prenosi danas RTRS.
Ivo Andrić je ostvario izuzetno uspešnu, dvadesetogodišnju diplomatsku karijeru, služeći Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji u čak osam evropskih država, rekao je istoričar književnosti Vladan Bajčeta.
"Andrić je diplomatsku karijeru započeo u Vatikanu. Prošao je nekoliko evropskih gradova, od Bukurešta, preko Trsta, Graca, Marseja, Madrida i završio u Berlinu. To je bila jedna turbulentna karijera u konstantnom usponu. On je zapravo u jednom trenutku pred sam kraj svoje karijere postao i drugi čovek srpske diplomatije", naveo je Bajčeta.
Pored predavanja profesora Bajčete, za sugrađane je otvorena izložba "Lica Andrićevog djetinjstva".
"U pitanju su pre svega njegovi tetka i teča Ana i Ivan Matovščik, snažna figura - njegov učitelj Ljubomir Popović. Tu je i lik njegovog školskog druga Stevana Baranca i jedan vrlo simpatičan lik kućne pomoćnice Ajkune Hreljić", pojasnila je Branka Tanasković iz Kulturnog centra "Ivo Andrić" u Višegradu.
Jedini srpski nobelovac, književnik Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. u Travniku, a od svoje druge godine živeo je u Višegradu, gde je završio osnovnu školu.
Kasnije, tokom života, često se vraćao u Višegrad, a poslednji put ga je posetio tri godine pre smrti.
U svojim delima često je pisao o Višegradu i Višegrađanima, a za roman "Na Drini ćuprija" pisac je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
(Telegraf.rs/Tanjug)
Video: Ovako izgleda Bajfordova šuma, znate li po kome je dobila ime?
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Ivan
Nije bitan Ivo Andric. Za srbe je bitan car Lazar, Miloš Obilic, Ratko Mladic. Bitni su junaci a ne intelektualci. Uz koju litru brlje, naravno.
Podelite komentar
Сл.Ђ.Бијелић
Поздрављам овај лепо осмишљени културни догађај. Мало је рећи да је велики Андрић својим грандиозним делом задужио српски културни простор, а романом о “Ћуприји на Дрини” нарочито “свој” Вишеград и Вишеграђане... Након што је Нобелов комитет овенчао Андрића славом лауерата највеће књижевне награде на свету многи су пожелели видети и упознати земљу сељака Радисава, а било је и неких веома снажних излива емоција баш из саме Скандинавије јер доста људи и из културног круга на Западу није знало каква је болна и окрутна, а истовремено, љубављу према “слободи златној” овенчана, српска историја на Балкану... Одавно ми је познато колико је “клизаво”, рискантно филмовање или екранизовање неког књижевног “класика”. Ипак, понекад “ухватим себе” док маштам како су се сви “битни фактори” ујединили у идеји да се, без сујета, ускогрудости, ситношићарџијских интереса, петпарачке приземности и депласираног политикантства, приступи реализацији једног уметнички сериозног мегапројекта именом филм “На Дрини ћуприја”... Многи смо ишчитавали и враћали се овом “роману над романима” па верујем да, уз обиље писане грађе, један Кустурица и њему налики, може (могу) изнедрити дело чија би филмска поетика била у блиској равни са оном Ивином, књижевном поетиком... А до тог времена нека српска културна јавност и Вишеград раде своје јер ће у времену испред нас значај Андрићевог књижевног дела расти у перцепцији великих културних сила света и тако славити неизмерну љубав према слободи једног по бројности малог, а по постојаности и непоколебљивости великог балканског народа...
Podelite komentar