Dvostruki EP Darka Rundeka nudi dva muzička izdanja: Svi smo mi ranjivi u ovoj zbrci i metežu

Darko Rundek / Foto: Rajhl

"Brisani prostor", logično razlomljen na dve zasebne EP celine umesto upakovan u jednostruki LP/CD album, delo je Darka Rundeka i nešto sužene Ekipe u odnosu na album obrada međimurskih tradicionala "Mura Mura" (2019), prožet andskim i karipskim muzičkim motivima i američkom folk i džez muzikom, a drugačije je i naravi. To je i prvo Rundekovo izdanje nakon raspada Haustora na kojem se pojavljuju kompozicije i tekstovi drugog autora, basista i vokalista Roka Crnića, a na kom su svirali još i Igor Pavlica (truba, prateći vokali), Silvio Bočić (bubnjevi, gitara, prateći vokali), Miro Manojlović (vibrafon, udaraljke, sintisajzer, prateći vokali) i Ana Kovačić (saksofon, sinitisajzer, gitara, bubnjevi). Dok je prvi EP u dosluhu s Rundekovim world music i kantautorskim stremljenjima, drugi EP proistekao je iz radikalnijih dometa ranog Haustora i improvizovane muzike Cul-de-Saca pokojnog Dragana Pajića Paje.

Preporučujemo

- Na jesen 2018. u Mikulićima, prigradskom zaseoku na obroncima Medvednice, u kući usred voćnjaka, desio se posebno nadahnuti četvorodnevni sešn koji smo višekanalno snimili. Roko i ja smo doneli nekoliko poludovršenih muzičkih ideja i tekstova, Silvio par svojih skica, Ana i Igor svoju otvorenu kreativnost. Snimili smo "ko po loju" tridesetak zanimljivih muzičkih komada. Pet od tih snimaka čine materijal jednog od dva EP-a. Ostale je trebalo razraditi i dovršiti u studiju. Odabrali smo Studio DM u zagrebačkom naselju Prečko u kojem smo već snimali jer omogućava "live" snimanje celog benda, ima ugodnu atmosferu i vrhunsku opremu. Tih pet pesama čine drugi EP - ukratko je Darko Rundek objasnio postanak "Brisanog prostora", piše Jutarnji list.

Taj sastav, kroz koji je prošla sva sila zagrebačkih muzičara, uključivši i Rundeka, aktivan je i danas. Stoga je moguće da je drugi EP izdanja "Brisani prostor" donekle proistekao i iz prošlogodišnjeg koncerta Cul-de-Saca u Močvarinom šatoru CircoBalkana na kojem je izvedena i "Space Is The Place" pokojnog Sun Ra čija je Arkestra pod vođstvom alt-saksofonista Maršala Alena pre koju nedelju objavila prvi novi album u 20 godina "Swirling". Ta engleska reč koja u prevodu znači "kovitlanje" ili "vrtloženje" sasvim je primerena za temu "Brisanog prostora" čiji pak naslov sugeriše da su se Rundek & Ekipa u Mikulićima našli na muzičko nebranjenom ili slobodnom prostoru, odnosno da su i sebe i muziku odlučili da izvedu "na čistac", bez ikakvih ograda i zabrana.

Svi zajedno - nezaštićeni

Poetičnije, naslov "Brisani prostor" naznačuje i da nam Rundek, poručuje da smo svi zajedno - lokalno i globalno, politički i ekonomski, socijalno i zdravstveno - nezaštićeni na prostoru kojim kovitlaju sile zbrke i meteža, nereda i haosa. Ako su "Mostovi" (2010) s rasponom tema od migracija do terorizma, od razvrata kapitalizma do anomalija demokratije, spadali u red najupečatljivijih Rundekovih izdanja, a "Plavi avion" (2015) bio poput tužnog leta nad razrušenim balkanskim gnezdom, dvostruki EP "Brisani prostor" donosi Rundekov zagrebački mitelevropski "spleen" koji se snažno osetio na lajv albumu Cargo Orkestra "Zagrebačka magla" (2004), Haustorovim singlovima "Radio" (1981) i "Zima" (1982) i na albumima "Haustor" (1981) i "Tajni grad" (1988).

Kao da se zatvorio krug začet pre 40 godina. Ili, kako je u intervjuu za Globus 2015. godine rekao: "Ne znam je li boemština prava reč, ali nije ni bitno. Cul-de-Sac je sigurno nastavak te zagrebačke fantastike, a ona se na diskretan način provlači i mojim posthaustorovskim pesmama, bez da sam toga svestan. Ima u zagrebačkoj magli neki "grički izotop" koji obeleži ljude i koji je važan začin identiteta ovog grada i majušan začin svetskoj življenoj poeziji".

Pojednostavljeno, "Brisani prostor" je produkt zatajenog, boemskog i frikovskog Zagreba u nestajanju i uzmicanju, a koji je podjednako daleko od "špice" i "zagrebačke kreme", novih "hipstera" i raznih "festivala" i konzumerističko-estradizovanog "Adventa u Zagrebu" od kog nas je ove godine "spasila" pandemija korone. Neke su pojave u društvu i zbog nje izvedene na "brisani prostor", čak i ako smo time ostali sami "Ko duh", kako glasi naslov jedne od novih Rundekovih pesama.

Junak se lomi da li da se oženi ili vrati lutanju

U pitanju je možda i tragična priča junaka koji se lomi da li da se oženi i skrasi ili ponovo započne lutati od mesta do mesta, a sličan motiv bega, ali iz grada koji ipak nije tako lako ostaviti iza sebe, donosi i pesma "Zovu te". Odlazio je Rundek iz Zagreba, boravio u Parizu, putovao svetom, ali se i vraćao pa je i to razlog zašto zvuči uverljivo kad peva stihove "Zovu te daleki kontinenti/Da napustiš svoje dvorište" i "Zovu te gradovi i ljudi/Dok još ima neke razlike". Globalizacija čini svoje, teško je danas biti Korto Malteze, pa ne čudi da i stihovi "Ovaj se svijet pali i gasi zauvijek/" i "Svaka je grupa rođaka skupila veliku vojsku/I vjerne saveznike visoko uzdignutih kopalja" iz pesme "New World" pojačavaju utisak zbunjenosti "modernim vremenima" i novim podelama karata i teritorija dok ekrani blješte, stvarajući privid povezanosti. Zapravo smo kontrolisani i nemoćni pa nije čudno što senzualna "Mila" i zanosna "Voljeti stvarno" donose potrebu za ljubavi, "Unutarnji glas" potragu za unutrašnjim mirom, dok nas preplavljuje spoljni nemir, "Biljka raste" pouku o poniznosti, a "Novčić za sreću" ima i onu drugu, tužnu stranu.

Ukratko, "Brisani prostor" donosi stihove o begu i ostanku, odlasku i povratku, sukobima i mirenjima.

Pokoji "recital" je previše teatralan, a "Sexy Epilog" samo smušen, ali muzika Rundeka i Ekipe donosi istraživanje i avanturu, propitivanje i vrludanje. U ritmovima i fragmentima melodija čuju se i odjeci tradicionalne japanske, arapske, afro-peruanske i kubanske muzike provučeni kroz filtere savremenosti, londonskog post-panka i njujorškog no vejva ranih 80-ih, fanka i daba, fri-džeza i prog-roka i zagrebačke, ljubljanske i beogradske avangarde iz istog perioda. Neki od tih rukavaca "Brisanog prostora" verovatno bi bili prilično razumljivi Tomu Vejtsu i Marku Ribotu ili Dejvidu Brnu i Brajanu Inou. Drugi EP kao da donosi i osvrt na Šarla akrobatu i rani Haustor, a kroz kontrapunkt ritam-sekcije, gitara i duvačke sekcije čuje se i uticaj bendova Morphine, Tuxedo Moon, Lounge Lizards, Pere Ubu, P.I.L., Wire, King Crimson, The Red Crayola i sva sila frikova iz andergraund roka 70-ih i 80-ih o kojima se pre četiri decenije razglabalo u "Blatu". Kao da je ta nekadašnja zagrebačka kafana na uglu Masarikove i Gundulićeve bila centar muzičkog kosmosa.

A možda je i bila jer "Brisani prostor", čija geneza nije tek sešn kratak četiri dana nego putovanje dugo četrdeset godina, ukazuje da je tako nešto tada bilo moguće. Danas, nažalost, više ne jer Zagreb je u te četiri decenije, uprkos porastu stanovnika, od progresivnog grada postao zatucano selo. Ogromna je kulturološka i civilizacijska razlika između zagrebačkog "Blata" 80-ih i zagrebačkog blata 21. veka.

(Telegraf.rs)