Priče o pesmama: Stijene - "Ima jedan svijet" ili šapat i vrisak Zorice Kondže

Foto: PGP RTB

Te 1981. godine, kada se pojavio prvi album grupe Stijene "Cementna prašina", bio sam na odsluženju vojnog roka.

I mada me je čak i takvoj situaciji muzika neizbežno pratila, ipak, nije to bilo vreme za kupovinu ploča.

Preporučujemo

A kada sam sledeće godine obukao civilku, već se pojavio i njihov drugi album.

Kupio sam oba.

Na drugom, pod nazivom "Jedanaest i petnaest", nalazio se pravi biser - kompozicija "Ima jedan svijet".

Bilo je i pre i posle punokrvnih rock bendova koji su na mestu glavnog vokala imali pevaciču.

Bilo je, ne kažem.

Ali Zorica Kondža je istog trenutka kada sam je čuo, postala boginja.

I bend je stvarno bio dobar.

Nije tu bilo previše filozifiranja i mudrovanja.

Jednostavno i efikasno.

Ali glas Zorice Kondže...

Bio je to i šapat i vrisak istovremeno.

I nežan i sirov kada zatreba.

Jedan sasvim mediteranski smisao za soul.

Kakva kombinacija!

No ipak, kod Zorice Kondže nakon drugog albuma, konačno preovlađuje ono mediteransko u njoj, pa ona donosi odluku da krene stazama solo karijere, koju od tada vezuje uglavnom za festivale.

I tako je sudbina učinila da možda najveći hit benda o kojem ovde pišemo ne otpeva ona, već jedna druga pevačica - Vesna Ivić.

Bila je to naslovna kompozicija njihovog trećeg LP-ja, "Balkanska korida" iz 1984. godine.

Vesna Ivić možda nije bila kalibar jedne Zorice Kondže, ali je pored nesumnjivih vokalnih kvaliteta koje je na toj ploči prezentovala, ukazala na još nešto - a to je očigledna sposobnost vođe benda, klavijaturiste Marina Miše Limića, da pronađe vokalne bisere u mediteranskoj školjci r'n'r.

No imao je Limić i mnoge druge sposobnosti.

Jedna od njih jeste i da napiše sjajne kompozicije koje su nekako bile baš po meri pevačica koje je birao za svoju grupu.

Priča dalje kaže da je kompoziciju "Ima jedan svijet" napisao još dok je bio na muzičkoj akademiji.

Jednom prilikom je svom profesoru pokazao notni zapis te pesme. Bio je to raspis za klavir. Profesor je pogledao i rekao mu: "Marine, napravio si nešto zaista legendarno, napravio si remek djelo."

Posle su, '82. godine sa tom kompozicijom pobedili na Splitskom festivalu.

Dobili su prvu nagradu stručnog žirija.

Kondža je to zaista maestralno otpevala.

Toliko dobro, da je godinama potom ta kompozicija bila poput nekakvog vrednosnog koda, jer su se mnogo pevačice dokazivale pevajući je između ostalog i na raznim takmičenjima.

Danas, kada pomenemo Stijene, pored "Koride" odmah se setimo i pesme "Ima jedan svijet" koja asocira na visoke vokalne domete kakve je, bez svake sumnje, posedovala Kondža.

No Stijene nikako nisu samo to, nisu samo te dve pesme.

Mnogo su više.

Bili su istinski dobar bend.

I da...

Nekako su mi naslovi njihove dve najpoznatije kompozicije baš indikativni.

Beše jedan svet, ama beše i jedna zemlja, koju će ubrzo potom dotući balkanska korida.

A negde na razmeđi onih dana koji su ukazivali na ono što je grupa Stijene bila ali i trebala da ostane, u Beogradu će se pojaviti jedan bend sa pevačicom dostojnom svakog poštovanja.

Oktobar 1864.

I ma koliko ova dva benda bila različita, neki segmenti njihovih karijera neodoljivo podsećaju jedni na druge.

I pokazuju da je balkanska žabokrečina svuda ista.

Ili korida, nazovite to kako hoćete, sasvim je svejedno.

I po svemu sudeći - neprolazna.

Pa ipak, možda... možda se jednom svako od nas vrati svetu svom i onima koje volimo, kako se već kaže u samoj pesmi.

A za to nije dovoljan samo tren, svet ljubavi jako dugo se gradi.

Ima jedan svijet gdje živjet bih htjela,

Ima jedan svijet gdje riječi su djela,

U tom svijetu živi čovjek od soli,

Sjajem sunca rođen, kamen kojeg volim.

Iz njega čujem glas bez riječi,

Ćutim snagu golog tijela,

Ja slaba, svakodnevna,

Kroz igru riječi sve bih htjela...

Voliš me nježno, znam, to si ti,

Tako mi trebaš, trebaš mi ti.

U jednom trenu sve bih htjela

Kroz igru riječi, a riječi su djela.

Oprosti, molim te,

Vrati me.

U jednom trenu sve bih htjela

Kroz igru riječi, a riječi su djela.

Oprosti, molim te,

Vrati me svijetu mom...

Iz njega čujem glas bez riječi,

Ćutim snagu golog tijela,

Ja slaba, svakodnevna,

Kroz igru riječi sve bih htjela...

Voliš me nježno, znam, to si ti,

Tako mi trebaš, trebaš mi ti.

U jednom trenu sve bih htjela

Kroz igru riječi, a riječi su djela.

Oprosti, molim te,

Vrati me.

U jednom trenu sve bih htjela

Kroz igru riječi, a riječi su djela.

Oprosti, molim te,

Vrati me svijetu mom...

(Telegraf.rs)