Divanhana najavljuje poseban koncert u Beogradu: Emocija, iznenađenja i gosti u mts dvorani 16. maja

Uoči koncerta benda Divanhana u mts dvorani 16. maja, razgovarali smo sa Selmom Droce, pevačicom sastava koji već godinama gradi prepoznatljiv zvuk na raskršću tradicije i savremenog izraza. U razgovoru otkriva zašto je beogradska publika posebna, kako sevdalinka komunicira sa publikom širom sveta i zbog čega ova muzika i danas mora da ostane živa i autentična.

Vaši koncerti često deluju kao putovanje kroz različite emocije i tradicije. Šta za vas lično znači nastup pred beogradskom publikom u mts dvorani 16. maja?

Preporučujemo

- Nastup pred beogradskom publikom u MTS dvorani za nas ima posebno značenje i rado se prisjećamo perioda od 2011 do 2013. godine kad smo intenzivno boravili u prostorijama Radio Beograda radeći na albumu Bilješke iz šestice, i na taj način smo se na jedan intiman način povezali s duhom ovog grada. U Beogradu imamo mnogo prijatelja i saradnika, pa će publika 16. maja za nas biti i lica bliskih ljudi, što cijelom događaju daje dodatnu emociju. Istovremeno, osjećamo i veliku odgovornost. Beogradska publika duboko razumije prirodu sevdaha i kulturni kod na koji se sevdalinka oslanja. Upravo zato, emocija mora biti istinska, a pristup krajnje posvećen.

Svirali ste širom sveta, da li postoji neki grad ili publika koja vas je posebno iznenadila reakcijom, i po čemu se publika u regionu razlikuje od te internacionalne?

- Nedavno smo, u novembru, održali koncert u Dresdenu, gdje je publika bila gotovo u potpunosti njemačka, dakle s tog govornog područja, tek nekoliko ljudi bilo je s Balkana. Njihova pažnja, tišina i iskreno oduševljenje tokom koncerta podsjetili su nas da sevdalinka u sebi nosi nešto gotovo metafizičko. Bez obzira na jezik ili kulturni kontekst, ona pronalazi put do slušaoca. To iskustvo nam je još jednom potvrdilo da je emocija univerzalna, i da muzika ne poznaje granice.

Divanhana je godinama gradila svoj prepoznatljiv zvuk između tradicije i savremenog izraza. Gde danas vidite granicu između očuvanja nasleđa i ličnog autorskog pečata?

- Granica između očuvanja nasljeđa i ličnog autorskog izraza možda i ne postoji u onom strogom smislu. Sevdalinka je i sama nekada bila autorski čin, glas pojedinca iz urbane sredine koji je kroz pjesmu izražavao svoje emocije, tražio utočište ili oblikovao vlastiti unutrašnji svijet. Kasnije su, sredinom prošlog vijeka, kroz djelovanje institucija poput Radio Sarajeva, ali i Radio Beograda, nastajali novi slojevi tog repertoara, koji su danas prihvaćeni kao dio tradicije. Drugim riječima, tradicija nikada nije bila statična, ona je uvijek bila proces. Danas živimo u drugačijem zvučnom i urbanom okruženju, i sevdalinka mora pronaći svoj prostor unutar tog konteksta. Važno je da ne postane muzejski artefakt, već živa forma koja diše s vremenom, a pritom zadržava svoju suštinu.

Na vašim koncertima često se dešavaju posebni momenti kroz gostovanja ili neočekivane interpretacije, da li možemo da očekujemo neka iznenađenja u mts dvorani?

- Pripreme za koncert su uveliko u toku i ovaj nastup vidimo kao svojevrsni presjek našeg dosadašnjeg rada, ali i kao predstavljanje novog albuma Radio Sevdah. Možda je još rano da otkrivamo sve detalje, ali možemo reći da smo pozvali i posebne goste. Publika može očekivati određene interpretativne zaokrete, snažan performans, ali prije svega, večer ispunjenu dobrom muzikom i emocijama.

Kada pogledate sve što ste prošli, od malih bina do velikih dvorana i međunarodnih turneja, koji trenutak biste izdvojili kao onaj koji vam je promenio pogled na bend i njegovu budućnost?

- Jedna od ključnih prekretnica desila se u periodu pred album Zavrzlama. Tada smo shvatili da, iako smo godinama predano radili na interpretaciji tradicijske muzike, osjećamo potrebu za snažnijim ličnim izrazom. Odluka da se okrenemo autorskom radu otvorila je novo poglavlje. Autorstvo vas na neki način definiše, ono je lično, jedinstveno i neponovljivo. Nikada nam cilj nije bio stvarati hitove; više nas zanima ostaviti trag u okviru tradicijskog repertoara. Ako neka od naših pjesama bude živjela i za pedeset godina, to će za nas biti najveća potvrda jer će tada svjedočiti o vremenu u kojem smo stvarali, o njegovim emocijama, običajima i duhu.

Sevdah nosi jaku emociju, ali i odgovornost. Kako danas, u vremenu brzog sadržaja i kratke pažnje, uspevate da zadržite njegovu dubinu, a da i dalje doprete do nove publike?

- Djelimično sam na ovo već odgovorila. Sevdah nije muzika koja je glasna niti stalno prisutna u zvučnom prostoru, on se ne nameće. Kao da strpljivo i postojano čeka trenutak kada ćete mu se prepustiti, onda kada osjetite potrebu da sebi poklonite intiman prostor vlastitih emocija. Mi nemamo nikakav tajni recept koji bismo mogli izdvojiti. Možda su to jednostavno godine predanog rada i prisutnosti na muzičkoj sceni. Sve ostalo između nas i publike oduvijek je komunicirala sama sevdalinka kao pjesma bezvremenska.

(Telegraf.rs)