Sećanje na Nenada Nenadovića: Kako je govorio o slavi, izazovima i magiji glumišta

Nenad Nenadović (1964-2021), prepoznatljivo lice srpskog glumišta, ostaće upamćen kao umetnik čiji je talenat cveto od ranog detinjstva pa sve do preuzimanja odgovornog položaja upravnika pozorišta. Njegova karijera, prožeta nezaboravnim ulogama na filmu, televiziji i u pozorištu, bila je tema dubokog razgovora na RTS-u 2003. godine. Ovaj intervju, vođen tridesetak godina nakon njegovih prvih značajnih uloga, pružio je dragocen uvid u život i razmišljanja glumca koji je suštinski obeležio domaću scenu.

Dečak sa ekrana: Od "Cvrčkovog albuma" do kultnog "Moljca"

Nenadovićev put ka glumačkim zvezdama započeo je neobično rano, kada je kao dečak pokazivao izuzetan talenat. Njegova prva uloga, iako mala, u dečijoj seriji "Cvrčkov album", bila je predznak onoga što će uslediti. Kako je i sam voditelj emisije podsetio, Nenad Nenadović je već kao "klinac osetio slavu", što mu je omogućilo da shvati težinu i lepotu glumačkog poziva.

Preporučujemo

Ipak, uloga koja će mu trajno obezbediti mesto u kolektivnom sećanju jeste lik "Moljca" u kultnoj seriji "Povratak otpisanih". Izbor za ovu ulogu nije bio slučajan. Pred kamerama, pre dvadeset i pet godina (od 2003. godine, što znači oko 1978. godine), mladi Nenadović je prolazio kroz rigoroznu audiciju. Njegovo prisustvo na setu, okruženo legendama srpskog glumišta poput Gage Nikolića i Voje Brajovića, svedočilo je o posebnosti tog trenutka. "Važno je da si ti prošao glatko, ali najviše zahvaljujući tome što su prisustvovali i Gaga Nikolić i Voja Brajović kao tvoji partneri, da vide koga ću ja da izaberem", istakao je voditelj. Ti glumački velikani su, po svemu sudeći, odmah prepoznali vanserijski talenat, dajući mu signal očima: "Mali je onaj koji nam treba".

Scena Moljčeve pogibije ostala je urezana ne samo u istoriju domaće televizije, već i u lično sećanje glumca. "Posle toga ja sam inače poginuo u toj epizodi... i to je bilo opšte plakanje. Sećam se, mama i tata kad su došli na snimanje prvi put da vide kako ja uopšte snimam, došli su kod Stare ciglane, izlaze iz Fića nekog našeg starog i čuje se pucanj", prisećao se Nenadović, dodajući kako je snimanje njegove smrti na brdu bilo emotivan momenat. Antologijska rečenica "Iso, pa ti ubi dete! Ti ubi dete!" tada je označavala početak odjavne špice, praćene suzama gledalaca i porodice.

Akademske dileme i pozorišna posvećenost

Nakon što je kao dete okusio slavu, Nenadović se našao pred dilemom: šah ili gluma. Kako je ispričao, bio je izuzetno dobar u šahu i razmišljao je o profesionalnoj karijeri u tom pravcu. Ipak, privlačnost glume, produbljena iskustvima u serijama poput "Povratak otpisanih" i "Vaga za tačno merenje" (koja je snimana upravo u studiju RTS-a), odvela ga je na Akademiju.

Studirao je u klasi profesora Minje Dedića, čija je to bila poslednja klasa pre odlaska u penziju, što je ovom periodu dalo dodatnu težinu. Dok je bio student druge godine, ukazala mu se neverovatna prilika. Dejan Mijač, poznati reditelj, tražio je glumce za predstavu u Pozorištu "Boško Buha". Iako nije bio običaj da se studentima dozvoljava profesionalno angažovanje pre završetka studija, profesor Dedić je napravio izuzetak, dozvolivši Nenadoviću i njegovoj koleginici Marici Vuletić da igraju glavne uloge u Šekspirovoj predstavi "Sve dobro što se dobro svrši". Predstava je doživela veliki uspeh, što je rezultiralo ponudom da postane stipendista "Buhe".

Karijeru je, kao i mnogi u to vreme, prekinula obavezna vojna služba, period koji je za glumce često bio nezgodan jer ih je sklanjao sa scene u ključnom trenutku profesionalnog sazrevanja. Međutim, Pozorište "Boško Buha" pokazalo je izuzetnu korektnost. "Buha je bila beskrajno korektna... čekalo me i rekli su evo ima i uloga koja je bila skočio i novih uloga. I tada sam počeo sa predstavom 'Bajka o Vuku i Srbima'", prisećao se Nenadović.

U "Buhi" je Nenadović igrao niz predstava, često nasleđujući uloge, i postao deo jedne "nove generacije mladih glumaca" koja je udahnula novu energiju u pozorište. Sarađivao je sa velikanima kao što su Milan Karadžić, Bodan Ninković, Dragan Vujić i Milorad Mandić Manda. Poseban ponos nosio je iz uloge Mitra Pijevca u predstavi "Carev zatočnik", remek-delu Miše Stanisavljevića, koje je igrano izuzetno dugo, skoro jedanaest sezona. "Ime mi je Mitar Pijevac, po zanimanju ratar, selo Dobrinja, Požeški atar", recitovao je svoju kultnu repliku, ističući neobičan narodni jezik i stil predstave.

Od glumca do upravnika i televizijska "veš-mašina"

Vremenom, Nenad Nenadović je prešao put od cenjenog glumca do upravnika Pozorišta "Boško Buha", nastavljajući impresivnu tradiciju čelnika te kuće. Kako je voditelj istakao, "nijedno pozorište u Srbiji bar nije imalo tako ujednačeno dobre upravnike", navodeći imena poput Gite Predić, Đurđinke, Mihaila Fakića i Ljube Ršumovića kao prethodnike. Ovo svedoči o jedinstvenom nasleđu "Buhe" i poverenju koje je Nenadović uživao.

Paralelno sa pozorišnom, gradio je i zapaženu televizijsku karijeru. Vodio je emisije različitih formata, od "Skrivene kamere" i kvizova, do dečijih emisija poput "Pet Show"-a. Prvi susret sa televizijom i specifičnostima medija bio je, kako kaže, šokantan. "Bila je toliko trema, a pre toga sam imao i filmova i serija i pozorišnih uloga, ali to je potpuno jedna drugačija varijanta", objasnio je. Televiziju je metaforično nazivao "veš-mašinom". "Ako nemate kad da napravite pauzu i da izađete malo iz te mašine da se malo saberete, onda vi praktično budete isceđeni posle nekoliko godina i stvarno ne znate gde se nalazite", rekao je. Zato je razvio specifičnu strategiju: radio bi godinu-dve, a zatim bi uzeo isto toliko dugu pauzu. "I to onako vrlo svesno da bih napunio baterije, da bi se ponovo obnovio", istakao je, diveći se kolegama koji uspevaju da godinama održe svežinu i zanimljivost u nedeljnim emisijama.

Kroz sve uloge i angažmane, Nenad Nenadović je pokazao izuzetnu profesionalnost i prilagodljivost, ostavljajući trajan pečat na srpskoj umetničkoj sceni. Njegovo putovanje od talentovanog dečaka do upravnika pozorišta i popularnog televizijskog lica svedoči o nezaustavljivoj strasti prema glumi i kontinuiranom traganju za novim umetničkim izazovima.

(Telegraf.rs)