Komemoracija glumcu Zoranu Đorđeviću: Emotivni govori Dragana Bjelogrlića, Juga Radivojeviča
U Beogradskom dramskom pozorištu održana je komemoracija povodom smrti glumca Zorana Đorđevića.
Od voljenog umetnika oprostili su se članovi porodice, kolege, prijatelji. U Beogradsko dramsko pozorište došli su Dragan Bjelogrlić, Milan Caci Mihailović, Vesna Čipčić i drugi.
Komemoracija je počela minutom ćutanja.
Emotivan govor održao je direktor Beogradskog dramskog pozorišta Jug Radivojević.
"Raspoložen da da prenese ovde nesvesno, divnu energiju, u neku divnu poruku koja bi vas oplemenila i sa kojom biste nastavili dalje. Pamtićemo ga kao pravi, veliki stub ove kuće, koji je u svom diskretnom, nenametljivom, uvek pronalazio način da se kroz to nenametljivo iskaže. Hvala mu na svemu tome. Ako nam je neka uteha, taj odlazak jeste bio potpuno iznenadan, ali je nekako s druge strane otišao onako kako je živeo, mirno, spokojno, i neka mu Bog da rajsko naselje", rekao je Radivojević o Zoranu Đorđeviću.
Emotivan govor imao je i Dragan Bjelogrlić.
"Prvi put gledao... predstavu „Sabirni centar“. Gledao je predpremijeru u ovom pozorištu. U velikom... to je bila preizvedba čuvenog pesnika Dušana Kovačevića.
Bio sam mlad, još nisam bio upisao fakultet dramskih umetnosti, ali sećam se njegovog ruzmarina i kako sam ga zapamtio. U paleti kreacija te izvanredne predstave, izvanrednog teksta, zapamtio sam tog njegovog ruzmarina. Tu jednu boju koju je dao toj predstavi i tu jednu boju koju je posle dao celoj paleti glumaca koji su činili Beogradsko dramsko pozorište.
Prosto, nekako nisam mogao da pomislim na Beogradsko dramsko pozorište, a da ne podrazumevam Zorana Đorđevića.
Kada sam prvi put došao u ovu kuću pre 20 godina da igram „Let iznad kukavičjeg gnezda“, Zoran Đorđević je bio u podeli. I sećam se, kad sam došao, da mi je to nekako bilo normalno, da je taj čovek i taj glumac tu, u toj podeli.
20 godina smo igrali tu predstavu, 250 puta. I pored Danijela Siča i mene, Zoran Đorđević je odigrao svaku predstavu.
Nismo se družili. Nismo postali prijatelji za tih 20 godina. Ali mislim da nije bilo predstave od tih 250 da nismo zastali, seli, razmenili par rečenica. Svaki put posle tog kratkog, nekad kraćeg, nekad dužeg razgovora s njim, shvatio sam da razgovaram sa čovekom jasne misli, jasne emocije, jednog jasnog, britkog pogleda na život, svet i umetnost. I u najvećem delu onoga što je on meni govorio, ja sam se sa njim slagao.
Bilo mi je zanimljivo kako je na jedan, kakav je bio, nenametljiv, skroman i tih način, govorio vrlo tačne i pametne stvari.
Za tih 20 godina kroz predstavu „Let iznad kukavičjeg gnezda“ prošli su mnogi glumci. Neki su nas napustili zauvek. Ali nekako se sećam da, uvek kad sam dolazio na predstavu, ja sam nekako podrazumevao da će Zoki biti tu.
I takvo je nekako bilo, ja mislim, i sa celim njegovim bivstvovanjem u ovom pozorištu i u životu. Zoki je bio od onih ljudi koji smo nekako podrazumevali da su tu, pored nas. Svojom skromnošću umirivao je naše ambicije. Svojom tišinom i svojim tihovanjem umirivao je našu glasnost. Svojim nekim blagim osmehom umirivao je našu sržbu.
I eto, sada kada je tako tiho i nenametljivo kao što je živeo otišao, mi sada nekako shvatamo da, taj čovek, koji, kao da smo ga podrazumevali da će stalno biti tu pored nas, umirivati nas, podsećati da smo preambiciozni, podsećati nas da previše žurimo, da smo previše glasni... sada, prosto, njega više nema, a iako ga mi i dalje podrazumevamo.
Žao mi je sada što za ovih 20 godina rada i druženja sa Zoranom nisam malo više razgovarao s njim. Žao mi je što nismo više radili. Ali eto, nekako, valjda sam ga podrazumevao i nekako se podrazumevalo da će takav, miran, staložen, nenametljiv, skroman i dobar, uvek biti tu", rekao je Bjelogrlić.
Ko je bio Zoran Đorđević?
Zoran Đorđević, dramski umetnik, član ansambla Beogradskog dramskog pozorišta od 1971, aktivni glumac i tokom penzionerskih dana, preminuo je u 79. godini u Beogradu.
Završio je glumu u klasi profesora Minje Dedića na FDU i čitavu karijeru proveo je posvećen BDP-u, u kom je prvi put nastupio 1968. godine u predstavi “Đido”, u Dedićevoj režiji. Zoran Đorđević je jedan od retkih glumaca koji je čitav radni vek proveo u Beogradskom dramskom pozorištu. Rodio se i odrastao na Crvenom krstu, tu je izvođena prva predstava koju je gledao i posle koje je, kako je sam zapisao, postao “klinac koji sanja pozorište”, kao i prva profesionalna predstava u kojoj je igrao, a nastupao je i kad je penzionisan.
Odigrao je preko 70 uloga na matičnoj sceni. Izdvajaju se naslovi: „Na leđima ježa“, koja je igrana preko 300 puta, „Vesele žene Vindzorske“, „Dva viteza iz Verone“, „Ivkova slava“, „Zona Zamfirova“, „Večiti mladoženja“, „Puču“, „Revizor“, „Jazavac pred sudom“, „Poltron“, „Sabirni centar“, „Besnilo“, „Psovači“ „Кarmen“. Posebno je izdvajao saradnju sa rediteljem Paolom Mađelijem u predstavama „Večeras improvizujemo“, „Centrifugalni igrač“, „Trinaest božijih tričarija“... Među poslednje projekte ubrajaju se „Let iznad kukavičjeg gnezda“, „Falsifikator“, „Кad su cvetale tikve“, „Zaljubljeni Šekspir“. Bio je član izvorne postave “Bube u uhu” (JDP) u kojoj je igrao više od šest decenija.
Ostvario je niz uloga na filmu, uključujući i naslovnu ulogu Mikija u nemačkoj produkciji „Mikis balade“ („Mikijeva balada“), koja je dobitnik niza nagrada u Italiji, Španiji, Nemačkoj, ali i „Srebrnog jajeta“ na Кustendorf festivalu. Od ostvarenja snimljenih za televiziju, pominjemo „Diplomce“, „Beogradske priče“, „Otpisane“, „Vuk Кaradžić“, „Bolji život“, „Porodično blago“ i nagrađenu dramu „Apoteka Golubović“.
Bio je član ansambla na koga su uvek svi mogli da se oslone, veran i posvećen saradnik, histrion koji je svakako umeo da iznenadi neočekivanim scenskim rešenjima. Svojim životom i radom postavio je i održao visoke moralne i umetničke kriterijume.
(Telegraf.rs)
Video: Vukoti je muzika način života: Obožava rep, ima 22 godine, ne odustaje od "oldskul" fazona
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.