"Teško da mogu da igram studenta više...": Nikola Rakočević otkrio kako bira uloge, o nagradi "Miloš Žutić"

V. Đ.
V. Đ.    ≫   
Čitanje: oko 5 min.
  • 0

Glumac Nikola Rakočević ovogodišnji je dobitnik prestižne nagrade „Miloš Žutić“ za ulogu Đorđa Džandara u predstavi „Sveti Georgije ubiva aždahu“ Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Odluku o dodeli ovog priznanja žiri je doneo jednoglasno, a Rakočević je tim povodom gostovao u „Hronici“, gde je govorio o značaju pozorišne nagrade, radu na liku koji je napisao Dušan Kovačević, odnosu između filma i teatra, ali i predstojećem jubileju svoje monodrame.

Iako iza sebe ima niz filmskih priznanja, Rakočević ističe da mu ova pozorišna nagrada posebno znači, pre svega jer veruje da je u toj ulozi dao svoj maksimum.

„Pa drago mi je, jako mi je drago da sam dobio tu nagradu, jako mi je drago da sam dobio prosto nagradu za pozorišnu predstavu. Ja sam do sad dosta nagrada dobio za film i tako dalje, ali nisam toliko nagrada dobio u pozorištu. I zato mi je drago da je ta nagrada zapravo došla baš za ovu ulogu Đorđa Džandara i za tu predstavu 'Sveti Georgije ubiva aždahu', jer nekako imam utisak da sam uspeo da ne propustim nijednu priliku i da uradim sve što je trebalo da se uradi i nekako mi je drago da je to i prepoznato“, rekao je Rakočević.

Posebnu težinu ovom priznanju, kako navodi, daje i sam način na koji žiri ocenjuje kandidate.

„...pogotovo što se ova nagrada dodeljuje na jedan poseban način, mislim po meni možda najpravilniji mogući način, gde žiri ide u matično pozorište gde se predstava igra, znači ne ide se na gostujuće scene i tako dalje, i onda gledaju u nekoj atmosferi prosto... kako da kažem, glumci koji su kandidovani za tu nagradu ne znaju da ih posmatra žiri, nego igraju predstavu onako kako igraju svako veče ili svaki put kada tu predstavu igraju. I nekako mislim da je i zbog toga adekvatna i nekako ispravna, a i velika je s obzirom na to ko je sve ovu nagradu od te '94. godine pa naovamo dobio“, istakao je glumac.

Kada je nagrada „Miloš Žutić“ ustanovljena, Rakočević je imao svega deset godina. Odrastajući u Kragujevcu, tada nije imao priliku da gleda beogradske predstave, pa je slavnog glumca upamtio sa malih ekrana.

„Pa ja u tom trenutku, ja sam rođen u Kragujevcu, u Beloševcu, nisam imao prilike da idem da gledam pozorišne predstave, pogotovo u Beogradu, ali sam gledao 'Bolji život'. Tako da to je bilo nešto što smo mi gledali svako veče i prosto odatle poznajem Miloša Žutića. Ali ono što mi je bilo recimo jako dragoceno, to je da mi je Milica, njegova ćerka, ovih dana čestitala. I baš sam se pitao – nisam to porazgovarao sa njom, ali mi je ona pala na pamet i postavilo se pitanje kako se oseća porodica koja u svojoj porodici ima člana po kome se zove određena nagrada. Kako se oni osećaju svaki put kad se ta nagrada dodeli? To mi je bilo pitanje, nisam uspeo da pitam, pitaću je to svakako kad se budemo videli“, kazao je Rakočević.

Govoreći o ulozi seoskog žandarma Đorđa, glumac objašnjava da interpretaciju nisu udaljavali od originalnog teksta, ali da je pred njim bio specifičan glumački zadatak.

„Pa onako kako ga je, manje-više kako ga je Duško napisao, prosto nismo u tom smislu interpretacije menjali puno. Jedino je bilo važno naći opravdanja za taj lik i naći opravdanje, pošto smo mi jako skeptični u tom smislu kad naiđemo na nekog čoveka koji je pozitivan, ispravan, mi imamo malu nevericu, nepoverenje prema takvom čoveku. I onda je trebalo opravdati prosto takvog čoveka da ljudima to ne bude sumnjivo. Ali uspeli smo svakako, definitivno i eto uspeli smo... I naravno, sa rediteljem Milanom Neškovićem i celom ekipom i Jugoslovenskim dramskim pozorištem, svima sam zapravo zahvalan i negde mislim da ova nagrada jednim delom pripada i njima“, naglasio je Rakočević.

Na pitanje koliko se glumačka sloboda razlikuje u pozorištu i pred kamerama, Rakočević ocenjuje da je suština posla uvek ista.

„Pa različito je u smislu... tehnološki je različito, možda su malo drugačija sredstva. Ali ono što vi morate da uradite, a to sam ponavljao više puta, jeste da mi u pozorištu i na filmu, gde god, prosto proizvodimo odnos i to je ono za šta smo mi plaćeni. Proizvodimo odnos i reditelj stvara određenu estetiku, na taj način se stvara i umetnost. I taj odnos mora da se reši i na filmu i u pozorištu, a sredstva su eventualno malo drugačija“, objasnio je on.

Nakon više od dve decenije karijere, promenile su se i uloge koje dobija, ali ne i kriterijum po kojem ih bira.

„Pa ne dobijam više iste uloge... Teško da mogu da igram studenta više, to možda neće moći da prođe, možda nekog zaostalog tamo i tako dalje. Tako da to teško da ću moći da igram, ali prosto biram uloge u odnosu na tekst i na ideju rediteljsku i na ljude koji rade to. Tako sam i pre“, rekao je Rakočević.

Kada je reč o novim željama i izboru između filma i pozorišta, glumac navodi da u teatru ima dovoljno kvalitetnih zadataka, dok za film proteklih godina nije bilo dovoljno prilika.

„Imam ih dovoljno, da. Ja priželjkujem samo da pozorište... ali pozorište prosto mislim da nije u problemu, pogotovo sad u ovom trenutku. Mislim da više nije u problemu. Hvala Bogu, tako je. Nadam se da će tako i da ostane i da će biti samo bolje i da će ono prosto dobiti tretman koji zaslužuje. Tako da to je ono što ja očekujem i čemu se nadam, a što se tiče uloga, imam ih dosta, jako dobrih, divnih uloga i samo želim da ih igram“, naveo je on i dodao zašto je manje prisutan na velikom platnu:

„Ne, obožavam film. Prosto sad da ne ulazim u to, ali nije bilo konkursa za film. Jako malo se filmova snimalo u poslednjih nekoliko godina. Tako da sve i da sam hteo da glumim na filmu, nisam imao priliku.“

Rakočević je na kraju najavio i predstojeća igranja svoje monodrame „Recite nam nešto o sebi“, koja će 3. decembra imati jubilarno 50. izvođenje, a na repertoaru je i 28. decembra. Kako kaže, uprkos velikom broju igranja, svaka predstava je drugačija.

„Uvek je različito. Mislim, različito je zbog toga što u monodrami zavisite i od publike i oni su vam prosto... Ne, tekst je isti naravno, ne radi se o tome, ne menja se predstava drastično, ali postoji nešto drugačije i novo što donesu ljudi koji uđu i sednu u tu salu. I to je jako zanimljivo i interesantno. Monodrama je jako interesantan, kako da kažem, oblik pozorišta. I ogoljen i zastrašujući, ali u isto vreme jako inspirativan i lep“, zaključio je Nikola Rakočević.

(Telegraf.rs/izvor: RTS, Emisija "Beogradska hronika")

Video: Otvoren legat glumca Bekima Fehmijua u Jugoslovenskoj kinoteci

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA