≫ 

NAJVREDNIJA SRPSKA RELIKVIJA: Koliko košta Miroslavljevo jevanđelje i da li uopšte ima cenu? (VIDEO)

Ako bi se obistinila procena stručnjaka, onda bi pali mnogi rekordi

  • 21

Vrednost najstarijeg sačuvanog srpskog ćiriličnog rukopisa, Miroslavljevog jevanđelja, za mnoge je neprocenjiva, dok postoji i oni koji smatraju da bi ona ipak mogla da se izračuna.

EKSKLUZIVNO: Ovo je svetinja na kojoj će Aleksandar Vučić položiti zakletvu (FOTO)

Prema rečima Telegrafovih sagovornika, ono što je sigurno jeste koliko košta faksimil, najvernija moguća kopija Miroslavljevog jevanđelja.

U pitanju je do te mere pažljivo reprodukovana replika, da čak ima i oštećenja verna originalu, koji je inače napisan između 1180. i 1187. godine u crkvi Svetog Petra i Pavla kod Bijelog Polja.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Saznajemo da je njegova cena ni manje, ni više do 3.500 evra, kao i da se godišnje obično ručno proizvede desetak faksimila.

Najvernija kopija čuva se u manastirima Rača, Hilandar, Ostrog, u crkvi Svetog Save u Londonu i Srpskoj crkvi u San Francisku, a svoje primerke nabavile su i brojne svetske nacionalne i univerzitetske biblioteke - između ostalog i Kongresna biblioteka, Geteov institut u Minhenu, biblioteke univerziteta Harvard, Prinston, Jejl, Oksford...

Prema rečima istoričara umetnosti Nikole Kusovca, Miroslavljevo jevanđelje bi uz malu mozaičku ikonu "Bogorodice" iz 11. veka koja je, prema legendi, stajala na grudima Svetog Simeona u trenutku kad je ispustio dušu, svakako moglo da se svrsta među takozvane neprocenjive srpske crkvene relikvije.

Foto: Tanjug/Sava Radovanović Foto: Tanjug/Sava Radovanović

- Ne bih se pogađao oko toga kolika bi mogla da bude cena Miroslavljevog jevanđelja. To je nezahvalna stvar, jer se pre svega radi o dobru od kulturnog značaja za srpski narod, te bih ga radije u tom smislu okarakterisao kao - neprocenjivo dobro!

Sličnog su mišljenja i druge Kusovčeve kolege, dok istoričar religije Živica Tucić smatra da je cenu ipak moguće odrediti.

- Miroslavljevo jevanđelje bi na aukciji moglo da dostigne vrednost od milion evra, ali nijedan Srbin ne bi dozvolio da takva relikvija izađe iz zemlje - objašnjava Tucić dodajući da je pri proceni ovakvog nacionalnog blaga važno istaći gde se nalazi u odnosu na druga iz slične kategorije.

Foto: Tanjug/AP Foto: Tanjug/AP

- Relikvije poput Miroslavljevog jevanđelja ne možemo porediti s egipatskim papirusom ili artefaktima iz 1. veka nove ere... Kad govorimo o našim crkvenim relikvijama, onda je opšte poznata stvar da datumi porekla dosežu do srednjeg veka, ne ranije, te im je u tom smislu i cena ograničena - objašnjava Tucić napominjući da o značaju koji ipak prevazilazi lokalnu kulturu svedoči upisivanje Miroslavljevog jevanđelja u UNESCO-vu Listu svetske kulturne baštine.

- Miroslavljevo jevanđelje se našlo u registru "Sećanje sveta 2005. godine". Upis u ovu listu potvrda je njegovog izuzetnog značaja i vrednosti, ali i obaveza njegovog očuvanja za dobrobit čovečansva - objasnio je Tucić.

Krajem 12. veka, po zapovesti kneza Miroslava, rođenog brata Stefana Nemanje koji je vladao Zahumljem do 1190. (kada je ovu oblast na upravu dobio princ Rastko nakon zamonašenja Sveti Sava), Miroslavljevo jevanđelje na staroslovenskom ispisao je i iluminirao pisar dijak Grigorije sa nekoliko svojih pomoćnika.

Iako nema pouzdanih podataka o tome, veruje se da je knez Miroslav naručio izradu jevanđelja ne bi li sa sebe "sprao ljagu" koju je na njega bacio najstariji sin Stefana Nemanje Vukan optužujući ga da je kao suprug sestre bosanskog bana Kulina i sam bio - bogumil.

Kako bi dokazao da je pravoslavac, Miroslav je dao da se izradi jevanđelje na tankom belom pergamentu, pisano ćirilicom u dva stupca na 362 strane i ukrašeno sa 296 inicijala i minijatura.

Foto: Vladimir Veselinović Foto: Vladimir Veselinović

Sve do sredine XIX veka, jevanđelje se nalazilo u Hilandaru, a ono što se sa njim potom dogodilo nije baš najjasnije.

Naime, 1845. godine manastir Hilandar posetili su ruski duhovnici na čelu sa arhimandritom Kijevskim, Porfirijem Uspenskim. Fasciniran izgledom relikvije Porfirije je isekao 166. list sa čtenijima za praznik Svetog Jovana (ukrašenim jedinim nagim ženskim likom u knjizi – vavilonskom bludnicom Irodijadom) i odneo ga sa sobom.

- Nikada nije utvrđeno da li je Porfirije iščupao taj list ili je dobio dozvolu da ga iseče - objašnjava za Telegraf kustos Narodnog muzeja Aleksandra Nitić dodajući da je list nešto kasnije prenesen u Imperatorsku javnu biblioteku (Rusku nacionalnu biblioteku) u Sankt Peterburgu gde se i danas nalazi zaveden kao "List iz Miroslavova evangelia F.p.I.No.83", u zbirci Porfirija Uspenskog.

Miroslavljevo jevanđelje najverovatnije je potom stiglo u ruke Aleksandra Obrenovića, koji ga je dobio u znak zahvalnosti od hilandarskih monaha, jer je hteo da otplati dugove manastira i tako ga vrati pod srpski suverenitet.

Ne potvrđujući nam legendu o tome kako je dva dana nakon što je kralj napustio Hilandar, u manastir stigao tajanstveni čovek iz Sankt Peterburga spreman da da ogromne pare kako bi otkupio Miroslavljevo jevandjelje, Nitićeva kaže da je izvesno šta se sa jevanđeljem dešavalo nakon majskog prevrata 1903.

Foto: comberhistory.com, Wikipedia/public domain Foto: comberhistory.com, Wikipedia/public domain

- Pošto je grupa oficira zaverenika u noći između 28. i 29. maja 1903. ubila kralja Aleksandra i njegovu suprugu Dragu Mašin, političar Ljubomir Stojanović doneo je odluku da se jevanđelje preda Narodnoj biblioteci. Kasnije je utvrđeno da se pre majskog prevrata jevanđelje ipak nalazilo u dvoru – objašnjava Aleksandra.

Naime, te noći iz dvorskog sefa jevanđelje je navodno nestalo. Narednih 11 godina niko nije znao gde se nalazi. Misterijom se bavila srpska štampa, a relikvija se ponovo pojavila pred izbijanje Prvog svetskog rata 1914.

Foto: Wikipedia/SPCA Foto: Wikipedia/SPCA

Pošto je glavni deo Trezora Narodne banke Srbije sa državnim novcem i zlatnim rezervama evakuisan iz Beograda u Kruševac, tamošnjem načelniku Državne blagajne Avramu Leviću narodni poslanici Ljubomir Davidović i Vojislav Marinković predaju na čuvanje Miroslavljevo jevanđelje.

Ne zna se kako je relikvija dospela u posed kralja Petra Karađorđevića, tek pri pakovanju knjiga i dokumentacije za njegovu evakuaciju, jevanđelje je pronađeno u jednom od njegovih sanduka.

Između dva svetska rata Miroslavljevo jevanđelje ostalo je u posedu porodice Karađorđević, iako je Ljubomir Stojanović ranije doneo odluku da se preda Narodnoj biblioteci Srbije.

Prema rečima kustosa Aleksandre Nitić, knez Pavle koji se u to vreme starao o ovom spisu poklonio ga je ‘35. sopstvenom muzeju.

Foto: Milena Đorđević, Foter/Flickr/Moyan_Brenn Foto: Milena Đorđević, Foter/Flickr/Moyan_Brenn

Tako je sasvim slučajno u bombardovanju, 6. aprila, 1941. rukopis izbegao sudbinu oko 350.000 knjiga (uz još najmanje 50.000 kompleta časopisa i novina), koje su izgorele u sravnjenoj Narodnoj biblioteci na Kosančićevom vencu.

Poznato je da su Nemci odmah po ulasku u Beograd počeli da tragaju za Miroslavljevim jevanđeljem baš kao i za drugim vrednim relikvijama. Verovatno anticipirajući takve poteze, dvor je 1940. predao jevanđelje Narodnoj banci Srbije na čuvanje, a početkom rata ono je sklonjeno u filijalu u Užicu odakle je iz predostrožnosti od nacista predato igumanu manastira Rača Platonu Milojeviću, koji ga je zakopao u oltaru.

S obzirom da su se svi previše interesovali za jevanđelje, iguman ga je vratio u užičku filijalu Narodne banke, čiji je upravnik Vojin Kešeljević, u tajnosti, kroz okupiranu Srbiju '43. preneo Miroslavljevo jevanđelje do Beograda.

Foto: Tanjug/Sava Radovanović Foto: Tanjug/Sava Radovanović

Tamo je sklonjeno u Narodnu banku Srbije i to u trezor koji su Nemci već opljačkali. Posle oslobođenja Beograda, oktobra '44. Vojin Kešeljević je otkrio tadašnjem ministru prosvete Vladislavu Ribnikaru gde je relikvija sakrivena.

Svega godinu dana kasnije osnovana je komisija koja je utvrdila stanje rukopisa i predala ga na čuvanje Umetničkom muzeju - današnjem Narodnom muzeju u Beogradu. Od prošle godine, Miroslavljevo jevanđelje dostupno je javnosti i to izloženo u posebnoj vitrini, u zamračenoj prostoriji u kojoj su kontrolisani temperatura, vlažnost vazduha i jačina svetlosti.

Daljinac baner

(Katarina Vuković)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • БањаЛукаРС

    4. oktobar 2014 | 18:34

    Мислим да нити једном Србину не треба дати шансу да бита између јеванђеља или милион евра

  • milion evra je nista....

    4. oktobar 2014 | 18:58

    kakav milion evra...dal ste normalni...za Srbiju ono ima neprocenjivu vrednost i nije na prodaju.ni za milijardu evra.....a koliko bi za njega dala neka belosvetska sususmiga to nikoga ovde ne zanima....

  • Danijel

    4. oktobar 2014 | 18:08

    Hahha ni jedan srbin ne bi dopustio da ode iz srbije za milion evra. Ma jok. Hahaha

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA