POTRESNA ISPOVEST AMERIČKOG HEROJA: Srbi su sa svojih leđa skidali košulje da nama ne bi bilo hladno (FOTO)

Skoro čitav dan je izviđački vod 99. divizije američke vojske odolevao naletima nemačke oružane sile tokom Ardenske ofanzive sredinom decembra 1944. Kada su napokon savladani i poslati u logor, tamo su sreli Srbe koji su tamnovali još od Aprilskog rata. To kako su ih Srbi primili i dan-danas se prepričava među njihovim potomcima

  • 7

Bila je sredina ledenog decembra 1944. godine, i sam početak Ardenske ofanzive kojom je Vermaht pokušao da po poslednji put preokrene tok rata na sveže otvorenom Zapadnom frontu, suzbije napredovanje američke, britanske i sada francuske vojske, i da ih podavi u Atlantskom okeanu preko koga su i izvršili invaziju u Normandiji. Nije im to, srećom, pošlo za rukom.

16. decembra tuce i po golobradih američkih heroja iz izviđačkog voda 99. divizije skoro čitav dan odbijalo je napade kompletnog padobranskog puka po zapovedništvom Joakima Pajpera, čoveka koji je poznat po tome što je bio lični ađutant čelnika SS-a, rajhsfirera Hajnriha Himlera; ova grupica heroja svojeručno je tako zaustavila za čitavih 18 sati napredovanje najboljeg što je SS imao da ponudi na ratištu. Među njima, tim američkim herojima, nalazio se i sin srpskih emigranata u SAD, Risto Milošević iz Los Anđelesa.

Kada su napokon savladani i poslati u zarobljeništvo, oko Nove godine stigli su Hamelburg u Bavarskoj, u logor Stalag XIII gde je još od Aprilskog rata tamnovalo oko pet hiljada srpskih vojnika koje su Nemci zarobili zajedno sa slomom Kraljevine Jugoslavije.

"Po novoj 1945-oj godini, dođoše nam i naši saveznici Amerikanci... Bilo ih je oko 800, sa jednim Japancem i jednim Srbinom (Risto Milošević). Svi mladi, zdravi i stasiti ljudi, ali izmučeni, bledi i zamazani od dugog puta; većina bez gumiranog toplog kaputa, bez kape, rublja i ostalih potreba... Dakle, dođoše nam Amerikanci! Ali ne kao oslobodioci, već kao zarobljenici. Dočekali smo ih kao saveznike i bratski prihvatili, kao što su i nas Francuzi pomogli u tim prvim teškim danima", pisao je kasnije bivši zarobljenik Svetozar Đorđević.

Pripadnici legendarnog izviđačkog voda 99. divizije američke vojske. Foto: Arhivska fotografija Pripadnici legendarnog izviđačkog voda 99. divizije američke vojske. Foto: Arhivska fotografija

Iako su i Srbima paketi sa kašnjenjem stizali, davali su im koliko su mogli i imali. Kada su Nemci odbili molbu da za njih odvoje po koju kantu repe i šargarepe, oni su sve krišom prebacivali preko žice. Davali su im odeću, rublje. Uskoro su Ameri nosili šajkače, a Srbi američke kape sa značkama i cvetićima.

Lajl Buk, komandant tog izviđačkog voda, Amerikanac, ostavio je ovakvo svedočanstvo: "Bili smo gladni i izmučeni, sledovanja mala. Ono što nas je održalo bila je hrana koju su nam Srbi davali. Risto Milošević je često krišom preko žice išao u srpski deo logora i donosio hranu".

Buk, koji je bio iz Sent Luisa, takođe se sećao i da je u logoru upoznao momka koji je imao brata u Sent Luisu sa kojim se upoznao nekoliko godina nakon rata.

"Bio sam dirnut i iznenađen. Zaplakao sam i zajedno sa njim otišao na ručak. Nikada ga više nisam vidio, kasnije sam čuo da je odselio iz Sent Luisa. Često mislim o tome", svedočio je.

Risto Milošević, pripadnil legendarnog izviđačkog voda 99. divizije američke vojske. Foto: Arhivska fotografija Risto Milošević, pripadnil legendarnog izviđačkog voda 99. divizije američke vojske. Foto: Arhivska fotografija

Srbi su, shodno činjenici da je Srbija Nemačkoj u komšiluku dok Amerika nije, bili u boljoj poziciji jer su našima paketi hrane manje-više redovno stizali. Zato su srpski oficiri doneli odluku da se sva hrana deli na ravne časti sa Amerikancima što su nakon rata i sami Amerikanci isticali kao "neverovatan gest velikodušnosti", piše portal MojaHercegovina.com.

Ovo se dešavalo sve do 6. aprila 1945. godine kada je 14. oklopna divizija američke vojske po komandom generala Patona zauzela logor i oslobodila zarobljenike.

O ovom izviđačkom vodu su posle Drugog svetskog rata raspredane priče, pisane knjige, snimani filmovi; ovo je postao jedan od naodlikovanijih vodova u istoriji njihove armije. Čak su se pojavili i pred sto hiljada gledalaca na stadionu Njujork Jenkisa, pred početak finala njihovog bejzbolskog prvenstva, doživevši desetominutne ovacije.

Srbi i Amerikanci zagrljeni u nemačkom logoru Stalag. Foto: Arhivska fotografija Srbi i Amerikanci zagrljeni u nemačkom logoru Stalag. Foto: Arhivska fotografija

Srbe nikada nisu zaboravili. Lajl Buk je 1995. godine dao ovu izjavu "Sent Luis Postu", povodom angažavanja američke vojske protiv Republike Srpske:

"Ne pratim situaciju toliko često i nisam političar, ali mislim da je prokleta sramota što su naši momci angažovani u tom sukobu. Bio bih jako nesrećan da tamo bude ranjen i jedan naš vojnik, a kamoli da neko pogine."

Kao komentar, novinar pomenutog tada visokotiražnog dnevnika je dodao: "Lajl Buk je nosilac visokog odlikovanja, Krsta za istaknutu službu, koji je zaradio prvog dana nemačke ofanzive u Ardenima. Tokom zarobljeništva delio je žicu sa srpskim vojnicima. Skidali su košulje sa svojih leđa i davali ih nama."

Inače, Risto Milošević je preminuo nedavno, 2011. godine, u Los Anđelesu. Pokopan je na srpskom groblju u istočnom delu ovog velegrada.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA