BOLJE DA ŽIVIM U PODRUMU U CENTRU NEGO U VILI NA PERIFERIJI: Da li se slažete s ovom urbanom Beograđankom?

- Muka mi je bilo od života u predgrađu. Brat me stalno zavitlava kako sam snob i kako sam prostranu kuću sa protočnim bojlerom i toplom vodom zamenila memljivim gradskim podrumom. Boli me uvo za bojler i toplu vodu - priča Svetlana

Nije važno kako živiš nego gde živiš!

 

Ovom se vodi 27-godišnja Beograđanka Svetlana R., urbana devojka iz "kruga dvojke"... Ona, čini se, ima sve što želi u životu - stan u centru, u pravom centru grada!

 

Na tome insistira na samom početku razgovora s nama. I to bi otprilike bilo sve.

 

Šta je na trpezi, u frižideru i stomaku, izgleda manje je bitno. A po utisku koji stičemo na ulasku u njen više sobičak nego stančić u Jevremovoj nije mnogo bitno ni šta se ima od nameštaja.

 

- Ma, nema stomak prozor, pa da o tome razmišljam! - uz osmeh, baš sa ovom opaskom s nama počinje priču Svetlana, koja, saznajemo u letu, radi kao pravnik u jednom od još uvek vitalnih državnih preduzeća.

 

Foto: Tanjug

Foto: Tanjug

 

- Celo detinjstvo sam provela u Borči i zarekla sam se da ću, čim se dočepam prvih para, kupiti stan u centru! I to ne bilo gde, nego na Dorćolu! - kategorično priča Svetlana zavaljena u jednu od tipičnih socrealističkih fotelja iz kasnih 70-ih.

 

Prvo što je ova pravnica koja, međutim, veoma drži do toga šta ima na sebi uradila bilo je - prodaja roditeljskog stana u Borči, koji je "podelila" s bratom.

 

DOŠLA SAM IZ PROVINCIJE: Četiri načina kako mi je Beograd uništio život

 

Foto: Petar Lazović

Foto: Petar Lazović

 

On, međutim, kaže, nije bio voljan da se odrekne komfornog doma od 100 kvadrata za male pare, međutim Svetlana je bila uporna!

 

- Ma, bilo je ili da rasturim to sve, ili da se ubijem! (smeh)... Muka mi je bilo od života u predgrađu. Boško me stalno zavitlava kako sam snob i kako sam prostranu kuću sa protočnim bojlerom i toplom vodom zamenila memljivim gradskim podrumom, ali ja to tako ne vidim! Lepše mi je u mojih dorćolskih 20 kvadrata, nego u onih 100 u Borči! Boli me uvo za bojler i toplu vodu. Koga to još interesuje? - pita nas s podignutom obrvom ova Beograđanka otkrivajući da nije uvek baš ovako sigurna u sebe.

 

Foto: flickr/Peter Dutton

Foto: flickr/Peter Dutton

 

- Možda se glupavo osetim kad neko treba da mi dođe od prijatelja... Ponekad mi se učini da me gledaju s poniženjem što spavam u kuhinji, ali i to brzo prođe... Pa, bolje i to nego da moram nekoga da zovem da mi dođe u Borču! - odmah se vraća "na svoje" Svetlana.

 

Foto-ilustracijja: Profimedia

Foto-ilustracijja: Profimedia

 

- Važno je biti u centru iz toliko razloga... Ovde su svi koji nešto znače u gradu. Kad izađem na ulicu sretnem sve same poznate ličnosti - glumce, pevače, voditelje... Takve stvari učine da se osećam boljom i važnijom. Malo se stisnem s parama, pa imam i za izlaske na najboljim mestima. Oko garderobe mi je najlakše. Tu uvek možeš da se izvučeš da te i ne provale. Šta ko danas zna o originalima i kopijama. Ma, samo nek sam ja u mom centru. Kad se setim svih onih primitivnih komšinica s viklerima na glavi iz Borče, jeza me uhvati - priča nam ova 27-godišnja devojka, koju ne možemo da ne pitamo planira li ceo život da provede u ovih 20 kvadrata i da li zaista misli da će jednog dana kada postane majka za njeno dete biti bolje da raste u ovom adaptiranom podrumu nego u Borči, koju iz nama i dalje neshvatljivih razloga mrzi.

 

Foto: Wikipedia.org

Foto: Wikipedia.org

 

- Ako ikada budem majka, a nadam se da jednog dana hoću, svim silama ću se truditi da moje dete nema pakleno i primitivno detinjstvo kao ja. Nikada neću oprostiti ocu što nije u ono vreme uzeo stan u centru od države, nego sam morala da čekam da se desi tragedija, pa da dobijem ono što mi pripada.Ne možete ni da zamislite kako me drugačije gledaju kada dođem u neko fensi nepoznato društvo i kada kažem da sam sa Dorćola. To je status, ponos... Jače je nego da imam dobra kola, brdo Kavalijevih haljina, Guči torbi ili Manolo Blanik cipela - skoro pa fanatično objašnjava Svetlana ispraćajući nas iz svog više nego skromnog stančića smeštenog u suterenu jedne tipične stare gradnje u Jevremovoj.

 

Foto-ilustracija: Profimedia

Foto-ilustracija: Profimedia

 

Na izlasku nas dočekuju - smog, buka automobila i jedna bakica od osamdeset i nešto povijena do zemlje s teškim cegerom u ruci...

 

Dok pomažemo baki da se popne uz stepenice zgrade koja nema lift, pada nam na pamet jedna stvar: Da li bi i ona radije bila ovde nego u stanu od 100 kvadrata u Borči?

 

(K. V.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dane

    3. jul 2015 | 20:13

    Kompleksi su cudo

  • Jay

    3. jul 2015 | 20:08

    Kompleks

  • Mala crnka

    3. jul 2015 | 23:23

    Rodjena sam na Dorcolu i jos uvek tu zivim.Citavu srednju skolu su me prozivali da sam burzujka iz "kruga dvojke" . Ne znam samo koji je problem sa ljudima i mestom gde zivis? A to devojko sto tebe dotice sta neke "babe sa viklerima" misle o tebi govori koliko si i sama primitivna.U krajnjoj liniji,da si normalna ne bi ljude sudila po tome odakle su vec po tome kakvi su! Nebitno dosli iz Borce,Ovce,sa Ceraka,Krnjace,sa juga Srbije,iz Vojvodine,ili bilo kog drugog dela sveta.Da te ne rade kompleksi ne bi tako ni razmisljala. ;)

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA