ŠTULIĆ: Ne sviram na okupiranim teritorijama! (VIDEO)

U ekskluzivnom intervjuu Peci Popoviću Branimir Džoni Štulić priča zašto je sviranje uzimao za ozbiljno a tekstove ne, i zašto je "voleti Džonija mnogo lakše nego Štulića razumeti"

  • 4

Da bi obavio intervju, koji ekskluzivno objavljuje NIN, čuveni rok novinar Peca Popović uputio se starom prijatelju u Holandiju, u jedno malo mesto kraj Utrehta, gde Štulić živi poslednjih 25 godina u "dobrovoljnom izgnanstvu".

Kako Popović zapaža, danas 56-godišnji Džoni dobru liniju čuva igrajući fudbal, kosa mu je proređena, ali duga... Osim starog jugoslovenskog nevažećeg pasoša, druge putne isprave nema, a objašnjava i zašto:

- Imao sam jugoslovenski pasoš. Od kada ta zemlja ne postoji, ja drugi pasoš nisam ni tražio ni imao.

Na insistiranje rok novinara da, ipak, odgovori da li bi prihvatio srpsko državljanstvo, koje mu je ministar Ivica Dačić u medijima ponudio, Štulić kaže:

- Život nije bajka. Ako mi knjige nešto naprave, ako mi bude potrebna baza za rad u sledećih 20 godina, uzeću pasoš u praktične svrhe da bih mogao da radim - kaže, ne precizirajući koji bi to pasoš mogao da bude.

I sam priznaje da sve ove godine živi na teretu supruge Džozefine, "glavnog sponzora", ali tvrdi da nije tačno da baša ništa ne zarađuje:

- Sada zarađujem više nego ikada, samo sada to ne dobijam. To je drugi par rukava. To kažem kada me pitaju zašto me moja žena trpi i ne izbacuje. Ona vidi koliko radim. Ja mnogo zarađujem, samo me ne isplaćuju!

Kada kaže da radi, Štulić misli na pisanje i prevođenje knjiga, a ne na muziku. Posle objavljivanja prevoda Homerove "Ilijade", posvetio se daljem istraživanju i pisanju, a uskoro očekuje premijeru svoje biblioteke od 14 novih naslova.

Priče o pregovorima za koncerte u Zagrebu i Beogradu, za koje mu se navodno nude velike pare, demantuje, a na insistiranje da kaže pod kojim uslovima bi svirao na prostorima bivše Jugoslavije, Štulić odgovara:

- Da odgovorim teoretski i uvjetno na to pitanje. Znači da nema telefonije, da nema snimanja, da nema interneta, da nisam toliko važan koliko ispada da sam važan i da je ta zemlja slobodna kao što je nekada bila slobodna. Ona je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama.

Kako Džoni Štulić izgleda danas, na koje je načine uticao na formiranje "novog vala", zašto je sviranje uzimao za ozbiljno a tekstove ne, i zašto je "voleti Džonija mnogo lakše nego Štulića razumeti", pročitajte u novom NIN-u.

(Telegraf.rs / Izvor: Mondo)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Kasnimir

    17. maj 2013 | 18:13

    Svaka cast ovom sto kaze da na okupiranim teritorijama ne svira i jos ima jugo pasos, da smo svi tako radili nebi gamad svu propast od nasih para financirala na svim stranama. Ziveo i mi svi smo titovi a ne od onih sto se sad ugnezduju da dalje na racun naroda zive, precizno mislim na izdajnicku fameliju koja svojim mrtvacima hoce da se legitimise da dobije deo onoga sto je izdano

  • nenad73

    17. maj 2013 | 21:10

    Bog i tacka.

  • Bane

    17. maj 2013 | 22:48

    Ne postoji tacka na ovoj planeti na koju ne bi stigao ako bi Dzoni negde svirao..

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA