Nagrađen Rus koji je spasao svet od nuklearne katastrofe (VIDEO)

Kompjuteri su pokazivali da se projektili sve više i više približavaju, do nuklearnog udara ostalo je još samo minut, trideset sekundi, deset, pet... Ljudi u centru su se spremil na najgore... A onda – ništa

  • 4

Za Stanislava Petrova, 74-godišnjeg penzionera iz ruskog grada Frijaznova, možda nikada niste čuli, ali taj vitalni starac, koji dane provodi hraneći golubove u parku u svom gradu, zaslužan je za to što svet kakav danas poznajemo još uvek postoji.

Naime, Stanislav Petrov je čovek koji je sprečio globalni nuklearni rat, ali to se godinama nije znalo.

Danas penzioner, Stanislav Petrov bio je osamdesetih godina prošlog veka pukovnik ruske vojske i zapovednik centra OKO smeštenog u blizini Moskve. Centar je bio glavni za upozorenje na nuklearne projektile koji bi eventualno bili ispaljeni na tadašnji SSSR. Kompjuteri u centru oglasili su alarm 26. septembra 1983. godine. Prema Moskvi je iz SAD-a poletelo pet interkontinentalnih balističkih raketa s nuklearnim bombama na sebi, a vreme udara u cilj merilo se u minutama.

– Nikada nisam ni pomišljao da bih se mogao naći u takvoj situaciji iako smo bili uvereni da nas Amerikanci mogu napasti i da je samo pitanje trenutka kada će se to dogoditi. Hladni rat bio je u to doba ledeno hladan - kaže Petrov, sećajući se tih trenutaka.

Iako je prema protokolu trebalo odmah uzvratiti paljbom nuklearnih raketa iz sovjetskih baza koje bi pogodile ciljeve na području SAD i zapadne Evrope, Petrov je oklevao. Spremio je sistem, ali crveno dugme nije pritisnuo.

KARTA SREĆE

Sve je bilo spremno, ali nisam hteo da ispalim rakete, bilo je jasno da to znači kraj sveta kakav poznajemo - kaže Petrov, koji je odlučio da sačeka još nekoliko minuta da vidi što će se dogoditi. Minute su prolazile, a kompjuteri su pokazivala da se američki projektili sve više približavaju SSSR-u. Alarm je potresao ceo centar, ali Petrov nije ispaljivao protivudarnu paljbu niti je obavestio svoje nadređene o krizi koju je upravo prolazio.

- U takvim situacijama ne možete racionalno da analizirate, nema puno vremena, već se oslanjate na instinkt. A on mi je govorio da nešto nije u redu. Dve stvari sam imao na pameti. Pre svega, kompjuter je pokazivao da prema nama leti pet projektila ispaljenih iz jedne baze. Opšti napad Amerikanaca zasigurno se ne bi ograničio na samo pet raketa. I drugo, kompjuter nema mozak i može pogrešno da protumači signale za nuklearne rakete - kaže Petrov, koji je tada zaigrao na kartu sreće.

Išao je na sve ili ništa, odlučio je da pričeka udar projektila. Kompjuteri su pokazivala da se projektili sve više i više približavaju, do nuklearnog udara ostalo je još samo minut, trideset sekundi, deset, pet... Ljudi u centru su se spremil na najgore... A onda – ništa. Ni jedne eksplozije nad Moskvom. Ni traga udaru. Kompjuter je govorio da su rakete pogodile glavni grad, međutim napolju, u centru grada ljudi su se i dalje spokojno šetali, ptice su pevale tog lepog jesenjeg dana... Uzbuna je očigledno bila lažna.

ZATAŠKAN INCIDENT

- Da sam samo nazvao svoje pretpostavljene, dobio bih nalog da pucam, to je gotovo sigurno - kaže Petrov.

Prijavio je ceo incident, a istraga je pokazala da je ruski satelit pogrešno očitao podatke zbog retkog fenomena poravnanja Sunčevih zraka na oblacima i putanje satelita. Petrov je uskoro penzionisan, a doživeo je i nervni slom. O incidentu se do devedesetih ništa nije znalo, ali u međuvremenu je sve procurelo u javnost. Pre nekoliko dana Petrov je dobio i Drezdensku nagradu za mir kao čovek koji je spasao svet.

- To se događalo u burnim vremenima, kada je odnos SSSR-a i SAD bio gori nego ikad u istoriji. Očekivali smo udar, a sovjetsko vođstvo zahtevalo je napad ako bilo šta bude sumnjivo - kaže Oleg Kalugin, bivši šef kontraobaveštajna služba KGB-a.

ŽIVOT NA ZEMLJI BI NESTAO ZA POLA GODINE

Da je Petrov ispalio rakete, bio bi to kraj čovečanstva, kaže Igor Tabak, analitičar.

- Paljba koja je u to vreme bila predviđena za ispaljenje na suparnika brojala je hiljade nuklearnih projektila koji su bili usmereni prema urbanim centrima. Oni koji bi preživeli razmenu raketa umrli bi za šest do osam meseci. Naime, od siline detonacija digla bi se prašina koja bi na nekoliko godina zaklonila sunce i izazvala nuklearnu zimu - kaže Tabak.

Pogledajte video:

(Telegraf.rs / Izvor: Večernji.hr)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA