Ekonomisti mese u pekari, profesori spremaju stanove!

Čekanje i potraga za poslom iscrpljuje, gubi se stprljenje i nada, pa se bira odlazak iz zemlje ili se radi bilo šta, samo da se pregrmi mesec

  • 15

Mnogo je problema koji prtiskaju Srbiju, a svakako je među najvećima i najteže rešivima velika nezaposlenost, koja opterećuje one koji ne rade, ali i buduće generacije.

Broj nezaposlenih već godinama se značajno ne menja i kreće se između 700.000 i 800.000, a ako je bilo i na kraju prošle godine kada je na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje bilo oko 770.000 nezaposlenih, od kojih je u Vojvodini oko 200.000 ljudi, piše novosadski "Dnevnik".

Ove brojke jasno upućuju da se u Srbiji do posla vreoma teško dolazi, a da je briga kako ga sačuvati sve veća. Takođe, zbog velikog broja nezaposlenih, sve teže se živi i svakog meseca sve teža krpi kraj s krajem, da je novca sve manje, a troškovi rastu. Uz to, čekanje i potraga za poslom iscrpljuje, gubi se stprljenje i nada, pa se bira odlazak iz zemlje ili se donosi odluka da se radi bilo šta, ne mora ni u struci, samo da se zaradi i pregrmi mesec.

Tako se stiže do velikog apsurda, menjaju se uloge, doktori postaju recimo prodavci, zidari pekari, medicinske sestre kasirke, trgovci kuvaju, ekonomisti dadiljaju... odoše u nepovrat godine uloženog rada, truda, znanja pa i novca.

A moguće posledice opominju - jer zgrade umesto zidara gradi neko drugi, a kad temelj nije plod znanja već moranja kad-tad zgrada će se nakriviti, a možda i srušiti.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Niko bitan

    24. februar 2014 | 10:38

    A politicari sa jedva zavrsenom osnovnom skolom i kupljenom diplomom nam vode zemlju... Zato nam tako i jeste...

  • Maki

    24. februar 2014 | 10:42

    A one kije smo birali bas briga!!!! A mi polako tonemo i narednog dana sve to nam je normalnije i normalnije!!!! Skolovala sam se 20 godina, do doktorata. Radim vec sedam " srecnik" sa poslom, i nemam nista! Dugo je u meni postojala nada u bolje sutra, vise ne. Vreme je da i ja pakujem kofere i bezim jer cu tako moci da pomognem i sebi i onima koje volim. Ne znam, vise nisam ni besna vec beskrajno tuzna zbog ovog napacenog naroda!

  • whaat

    24. februar 2014 | 10:37

    Dobar dan

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA