BILI SMO U PIONIRU: Deca se bude usred noći i viču: VODAAA! (VIDEO)

Ekipa Telegrafa je posetila dvoranu "Pionir", gde je smešteno na stotine postradalih u poplavama. Evo šta su nam sve ispričali ljudi koji su uvek bili pri ruci evakuisanima i kako je nesreća izgledala iz njihovog ugla

  • 0

Nezapamćene poplave u Srbiji donele su i neke dobre stvari. Ova nesreća nas je ujedinila i pokazala koliko umemo da budemo solidarni i nesebični kad nas na to muka natera.

U svemu ovome veliku ulogu su odigrali volonteri koji su ugroženima u prihvatilištima pružili zaista sjajne uslove. Na sve strane su se mogle čuti samo reči hvale o ovim momcima i devojkama.

Ekipa Telegrafa je posetila prihvatilište u dvorani "Pionir", a evo šta su nam sve ispričali ljudi koji su uvek bili pri ruci evakuisanima i kako je nesreća izgledala iz njihovog ugla.

Volontere čine i dobrovoljci, ali i članovi "Crvenog krsta". Jedna od pripadnica ove humanitarne organizacije je od prvog dana u Pioniru, a kaže da su evakuisani dosta psihički potreseni, što je i sasvim razumljivo.

- Mnogo je ovde ljudi koji su prošli zaista veliki psihički stres. Njima je veoma teško, jer su maltene ostali bez svega, pa smo učinili sve da im pomognemo. Organizacija je dosta dobra i moram priznati da imamo svega ovde, od hrane i odeće preko lekova, hvala ljudima koji su donirali. Evakuisani su zaista dosta psihički potreseni, što je razumljivo, kad se uzme u obzir šta su sve proživeli, ali s nadom da će biti bolje - kaže pripadnica "Crvenog krsta".

Jedna od volonterki je slobodno vreme provodila u prihvatilištu, pa su svi evakuisani s njom razvili poseban odnos. Ona otkriva da je čak i jedna devojčica zamolila da ide da prespava kod nje.

- Devojčica ima sedam godina i zamolila me juče da je povedem kući, ali nažalost nisam mogla, jer sam morala da idem na posao. Rekla mi je: "Ne moramo da se igramo, samo me povedi, jer želim da spavam u krevetu". Ovde su mi zaista svi postali izuzetno dragi. Što se tiče ostalih, najviše pričaju o tome da nemaju gde da se vrate i da ne znaju šta će odavde. Ne znaju da li će ih neko posle ovoga prihvatiti i pomoći.

Ova nesreća može da izazove ozbiljne posledice kod dece, a volonteri su se zajedno sa stručnim licima potrudili da najmlađima omoguće što bolje uslove i da se potrude da uopšte ne razmišljaju o tome šta se dogodilo. Ipak, bilo je situacija od kojih se "diže kosa na glavi".

- Deca su super, mnogo se trudimo oko njih, naročito animatori, pedagozi, psiholozi... Trudimo se da im uslovi budu kao na ekskurziji, naročito kad je prošao taj period adaptacije. Dosta nam ljudi dolazi na "bum", pa se trudimo da ih nekako sve uklopimo. Sad ih malo teramo da provode i malo vremena s roditeljima, da se ne otuđe od njih.

- Brzo su se prilagodili situaciji. Od početka sam tu i odmah smo krenuli da ih animiramo, da ne stignu da razmišljaju o bilo čemu. Bilo je i nekih potresnih situacija, jer su mi majke neke dece rekle da se bude noću i viču: "Voda!". Toga je bilo, ali sad već polako prolazi. Ovde ima dece od 4 godine do 15, plus još neke bebe. Stariji koriste ovo vreme da se zabavljaju maksimalno, samoinicijativno sebi organizuju vreme - kaže volonter pedagog.

Pored najmlađih, potrebna je bila nega i oko najstarijih. Jedna mlada dama koja je po struci andragog, nijednog trenutka nije razmišljala o tome da li će doći da pomogne.

- Živim u blizina Pionira i čim sam čula odmah sam došla. To je najmanje što možemo da uradimo. Svi su veoma dragi, zaista je strašno to što su preživeli, ali se trude da budu pozitvini. Ima suza, što je normalno, kao i ilivi besa. Veoma su zahvalni i bore se. Jedva čekaju da se vrate kući i to je najčešće pitanje. Sve njihove priče su veoma teške. Najteže su one o tome kako još uvek nisu našli svoje najdraže. Nije im lako ni kad pričaju o tome kako su videli mrtva tela i kako nisu poveli svoje ljubimce - ističe volonter andragog.

Ova nesreća imaće sigurno teške psihičke posledice po ugrožene. Ipak, stručna lica kažu da su evakuisani u relativno dobrom stanju, da će psihološke posledice tek stići, da im neverovatna znači pomoć koju su dobili i na kojoj su neizmerno zahvalni.

- Neke psihološke posledice će možda tek stići. Naravno, ima i depresije, što je sasvim normalno u ovakvim traumatskim događajima. Sve što se javi je normalno, ali nema nečeg upadljivog ovde u Pioniru. Bilo je samo kod onih koji su već imali neka psihijatrijskih oboljenja, ali je to sporadično.

- Najviše su se ljudi uznemiravali u trenucima kad nisu znali gde su im najbliži. Dobro je zato što se znaju ljudi koji su tu, već imaju izgrađenu socijološku mrežu. Jedan mali problem je nastao kad su opet premeštani ljudi koji su bili u nekim školama ili drugim centrima koji su morali da se zatvore. Taman su se navikli na nešto, volontere, na primer, pa su morali da menjaju opet sve - kažu dve volonterke koje su zadužene za psihološko stanje evakuiranih i dodale da su ugroženi neizmerno zahvalni:

- Veoma su zahvalni. Čak su se i našalili da jedva čekaju odu na društvene mreže da se zahvele volonterima. Mnogo im puno znači ova pomoć i kažu da nisu mogli da očekuju ovako nešto i da ovako nešto nisu videli - zaključuju volonterke.

Dešavanja uživo u poplavljenim područjima možete pratiti OVDE.

Sportske vesti iz zemlje i sveta možete pratiti i na našoj Fejsbuk stranici Telegraf Sport!

Takođe nas možete pratiti i na našem Tviter nalogu @TelegrafSport

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA