IDEM NA ULICU DA PROSIM: Dramatična ispovest žene koja je dobila nagradu za humanitarni rad, a sad nema krov nad glavom! (FOTO) (VIDEO)

- Rešila sam da odem do Knez Mihailove, moram prvo da vidim s MUP-om da li činim krivično delo, ali rešila sam da prosim, jer ne mogu da se snađem za ovo što fali kući. Jednostavno, šta sad da radim, da se prostituišem? - pita se žena koja je tolikima pomogla, a danas nema ni struju

  • 24
Humanitarka Snežana - Grocka Foto: Milena Đorđević

Čitaoci Telegrafa se sigurno sećaju Svetlane Urošević iz Grocke, žene koja je ostala bez krova nad glavom, a koja se gotovo ceo život, a poslednjih sedam godina aktivno, bavi humanitarnim radom.

Plemenita, velikog srca, nesebična do razmera koje su nerazumljive i nejasne čoveku 21. veka, Svetlana je dala sve za dobrobit drugih i ni u jednom trenutku nije uzela ništa za sebe.

- Moja najveća sreća je kad vidim ozareno lice osobe kojoj sam pomogla. Ne znam da li sam u tom trenutku srećnija ja ili osoba koja prima pomoć, ali je osećaj najbolji na svetu - rekla je Svetlana kad smo je posetili u decembru, u Grockoj.

SRBIJO, PLAČI: Ona je sve dala siromašnima, a sad nema krov nad glavom! (FOTO) (VIDEO)

Svetlanina dobrota je koštala sopstvenog života, pa tako provodi život u jako lošim uslovima.

U trenutku kad smo razgovarali sa Svetlanom, živela je s majkom u trošnoj kući kojoj je krov pre gotovo godinu dana počeo da se urušava, plafon otpada, tavanica prokišnjava i u kojima je vlaga u mnogome pojela noseće zidove.

Foto: Milena Đorđević Foto: Milena Đorđević

Posle pisanja Telegrafa, Svetlani su počeli da se javljaju donatori, ljudi koji su joj poslali materijal da se kuća sredi, kao i radnici koji su se dobrovoljno prijavili da rade bez nadoknade kako bi se kuća sredila i Svetlana i dalje zadržala krov nad glavom.

S njom smo ostali u kontaktu, pa kad smo je pitali da li je kuća sređena, Svetlana je objasnila da umnogome jeste, ali da su radovi stali.

Stiglo nam je pismo koje je rasplakalo i oduševilo sve novinare Telegrafa! (FOTO)

- Vremenske prilike su postale jako loše, neki su se predomislili i rekli da oni nemaju ništa od toga što mi pomažu. Bilo je pitanja: "Zašto si ti u novinama a ja, koji ti pomažem, nisam" i sličnih stavova zbog kojih je kuća ostala trošna.

Foto: Milena Đorđević Foto: Milena Đorđević

U međuvremenu, Svetlana je nastavila da se bavi humanitarnim radom, da pomaže svima što je više u njenoj moći. Ostala je zahvalna za svu pomoć koja je urađena na kući, bez obzira što nije dovršena. Međutim, retko koje zlo dolazi samo, pa je tako i Svetlanino sa sobom povuklo još jednu bedu.

Naime, kad nam je Svetlana javila da je nominovana, a kasnije i da je dobila prestižnu nagradu za humanitarni rad, nagradu VIRTUS fondacije Trag, s nama je podelila neopisivu sreću koju je osećala, ali nam se i požalila da je stanje još gore nego što je bilo.

Foto: Milena Đorđević Foto: Milena Đorđević

- Bog mi je svedok, kao i ljudi iz EPSa, da struju nemam od dana kad sam dobila nagradu. Moje oduševljenje, radost i sreća su nestali istog trenutka kad sam ušla u kuću i shvatila da unutra sve smrdi na paljene žice, majka me je dočekala rečima: "Ceco, sine, mi nemamo struju ceo dan".

Samo sam nagradu stavila na zamrzivač i krenula da menjam osigurače koji su jedan po jedan počeli da iskaču, zvala sam i EPS. Oni su takođe probali s osiguračima, i ništa. Primetili su miris kablova i rekli da je za nas najbolje da se ništa ne uključuje jer je negde spoj, ispričala nam je vidno potresena Svetlana.

Foto: tragfondacija.org Foto: tragfondacija.org

- Ceo dan sam plakala od sreće zbog nagrade, zamisli da se mene neko seti i da poštuje moj rad! A onda, dođem kući i umesto da s majkom slavim, obe provedemo dan u suzama zbog stanja u kom smo. Tek sutra je mama mogla lepo da vidi i sertifikat i srce.

Komšija mi je dao kabl na koji uključim TV, fiksni i ponekad komp jer se plašim da ne bude previše. Tako prestižna nagrada, tako velika imena, firme, i ja među njima. Jedna žena mi je prižla i rekla: "Vi ste postavili standard šta znači baviti se humanitarnim radom", i to je bilo nešto najlepše što sam ikad čula.

To priznanje i čast su neverovatni, ali su, da budem iskrena, lepa obaveza i odgovornost, jer sve muke prođu ali uvek se pre setim sreće i radosti drugih koje sam pomagala nego ružnih stvari. Mnogo sam isplakala taj dan, prvo od sreće, posle od tuge.

Foto: tragfondacija.org Foto: tragfondacija.org

Kao što je ispričala, radost rođenu primanjem nagrade ubila je činjenica da Svetlana i njena majka žive u potpuno nehumanim uslovima. Svetlana nam je rekla da čak razmišlja da počne da prosi da bi uspela da spoji kraj s krajem.

- Rešila sam da odem do Knez Mihailove, moram prvo da vidim s MUP-om da li činim krivično delo, ali rešila sam da prosim, jer ne mogu da se snađem za ovo što fali kući. Jednostavno, šta sad da radim, da se prostituišem? Plaćala sam i vraćala tuđe dugove, pa i nauštrb sopstvenih neplaćenih računa, ali se uvek nekako izvučem, sad ne mogu.

- Gledam kroz prozor noću, svuda svetlo u kućama, narod gleda TV, gori svetlo, sve imaju, a nas dve ložimo vatru usred proleća da skuvamo ručak ili da ugrejemo vodu da se okupamu u koritu. Sad nam je, izgleda, crkao i zamrzivač, frižider, bojler. Sramota me je da pitam da se okupam kod drugih, srećom Bogu hvala imamo ovu peć, pa ona i ovako i onako gori, pa grejem vodu i dalje da se okupam i operem kosu.

Foto: tragfondacija.org Foto: tragfondacija.org

Bože, kako sam došla do toga da sebe unazadim, a da taj humanitarni rad dignem toliko visoko, valjda sudbina, ne znam, i zato što mi je čista savest nekako lakše i podnosim sve to, sem tih trenutaka kad mi baš bude krivo, kao čoveku.

Krivo mi je i zbog majke što ne mogu da joj pružim starost bez problema, da bar ona uživa. Ceo život se mučila, radila, stvarno je borac, ali... Sve se to nekako okrene, to samo Bog zna šta je i kako je. Izgleda da mi prošenje ne gine - rekla nam je Svetlana skrušeno.

Foto: Milena Đorđević Foto: Milena Đorđević

Ova dobročiniteljka po svojoj dobroti i nesebičnosti više podseća na lik iz bajke nego na stvarnu osobu. Čak joj se i fondacija zove "Pepeljuga 21. veka". Svetlana ne voli samo ljude, već i životinje, pa tako u njenoj kući žive i životinjice koje joj je žao da ostavi da se mrznu napolju.

Iako godinama u nazad kuburi s novčanim i zdravstvenim problemima, a opet, na prvo mesto stavlja one za koje smatra da su u goroj poziciji od nje.

Pogledajte VIRTUS dodelu nagrade Svetlani Urošević.

Svi koji žele da pomognu Svetlani i njenoj majci Dobrili, mogu da ih kontaktiraju na:

Svetlanin broj telefona: +381 61 72 64 856

Pristup sajtu je: www.pepeljuga21veka.org.rs

Forum: Pepeljugina akcija

Žiro račune na koje možete izvršiti uplatu, pogledajte OVDE

(Emilija Cvijanović)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Boki Moravac

    4. april 2015 | 18:51

    Mislim da "Radna akcija",emisija Prve TV treba pod hitno da poseti gospođu Svetlanu i pomogne joj oko sređivanja kuće.Ona je to svakako zaslužila i bila bi velika nepravda da joj niko ne pomogne.Nadam se da će rešiti svoje probleme uz pomoć dobrih ljudi koji su u mogućnosti da pomognu.

  • Suza

    4. april 2015 | 18:23

    Citala sam o gospodji Svetlani. Njena humanost je primer drugima. Samo, ne mogu da razumem ljude koji su se odazvali pozivu da joj pomognu, ocekujuci hvalospeve. Ako zelis da pomognes uradi to ne ocekujuci nista, jer samo tako mozes sebe nazvati humanistom. Molim vas pokusajte da joj obezbedite SMS broj da bi svako od nas mogao prema mogucnostima da pomogne njoj i njenoj humanitarnoj organizaciji. Hvala vam sto ste objavili broj telefona.

  • Maverick

    4. april 2015 | 18:20

    Cudne se stvari desile kod nas,i to u zadnjih 30tak godina.Navodim primer uspesnih ljudi,koji su nekad bili neko i nesto,a sad vladaju oni koji su bili niko i nista!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA