ANA i ALEKSANDAR su BESKUĆNICIMA odneli HRANU, a onda su od njih čuli PRIČE koje će vas NAJEŽITI! (FOTO)

Ana Todorov i Aleksandar Jevtić su na sopstvenu inicijativu izašli na ulice prestonice i beskućnicima delili hranu, zimsku odeću i osmehe

  • 13

Današnje vreme predstavlja veliki test za humanost. Teško je ostati neosetljiv na elementarne životne izazove s kojima se suočava ogroman broj ljudi oko nas, a Ana Todorov i Aleksandar Jevtić su dokaz da volja i želja da se pomogne nekom u nevolji i više nego dovoljni.

Njih dvoje su došli na ideju da posete beogradske beskućnike i daju im nešto hrane i odeće za zimu, a glavni cilj im je bio da podsete te nesrećne ljude da nisu sami na ovom svetu.

Svoju akciju su sproveli u nedelju 22. novembra i to je za njih bio dan druženja i humanosti, dam u kome je bilo dosta tuge zbog teških sudbina za koje su čuli, ali i dan ljubavi koju su videli u svakom pogledu tih nesrećnih ljudi.

Prvi njihov susret je bio sa ženom koja nije htela publicitet pa nije htela ni da otkriva puno o sebi, ali su Ana i Aleksandar videli u njenim očima bol i strah, ali i zahvalnost što se neko setio da da topli sendvič nekome ko je možda i gladniji od nje, a zatim im je pokazala kesu s malo hleba koji joj je već bio dovoljan da preživi dan.

Akcija ovo dvoje mladih ljudi je trajala satima. Jedan od susreta koji je ostavio utisak na njih je bio s baka Milicom Marković (70) iz Knez Mihailove ulice koja živi u Obrenovcu i svakodnevno dolazi u Beograd kako bi prikupila nešto novca i prehranila sebe i slepog sina koje je jedno oko ispalo, jer nema penziju i jedini izvor prihoda joj je taj s ulice.

Kaže da u prevozu nema problema jer je vozači već poznaju i nikada je ne izbacuju iz autobusa. Bez obzira na poteškoće veselog je duha i zahvalna je za svaki dinar koji dobije i naglašava da joj najviše pomažu mladi ljudi. To malo novca što prikupi joj je sve u životu, a život na ulici nije lak, ali joj je to jedini način da nahrani sebe i sina.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Jak utisak na Anu i Aleksandra je ostavio i Marko Stevanović (56), proskaj iz Ulice Kralja Milana koga je ćerka izbacila iz stana zbog neotplaćenog kredita koji je podigao kako bi obezbedio svojoj supruzi lečenje raka dojke, ali je ona nažalost tu borbu izgubila i nedavno je preminula.

Marko je otišao u penziju jer mu je firma u kojoj je radio propala, a zbog svoje bolesti nije uspeo da pronađe drugi posao. Ima hematom na glavi i trenutno jedini izlaz vidi na ulici i ljudskoj milosta. Ako bi neko želeo da mu pomogne to može učiniti tako što će ga kontaktirati na broj telefona: 061/1744004.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Beskućnici su nevidljivi, oni su ljudi koji često bivaju odbačeni od strane društva u kojem živimo. Iako smo poznati po tome da smo narod s predrasudama, nikako ne smemo da zaboravimo da su svi ti ljudi primorani na takav život i da između svih njihovih izbora uvek postoji onaj jedan: da li danas preživeti ili uraditi nešto drugo. To što svako od nas vodi sopstvenu životnu bitku nije razlog da budemo sebični i ne vidimo dalje od nosa. Nikada nije bilo lako biti čovek među ljudima - poručilo je ovo dvoje mladih.

Za njih je skromnost vrlina i nisu željni slave i popularnosti, ali se trude da pomogn7u onima koji od njih okreću glavu, makar to bila kifla, prijatan razgovor ili osmeh.

- Samo buđenjem svesti i podrškom drugih koji su na putu da postanu bolji ljudi kao mi, ovaj svet može da postane još lepše mesto za življenje - zaključili su Ana i Aleksandar.

Pozivamo vas da nam u komentarima ostavite mišljenje o tome koje bi akcije ovog tipa još mogle da se izvedu u Beogradu.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Boki

    23. novembar 2015 | 15:47

    Napravite sms za pomoc sa nekom malom uplatom npr 20 din.Puno bi ljudi tako pomoglo.

  • Tanja

    23. novembar 2015 | 15:47

    Svaka cast mladim ljudima.Najcesce dam neki dinar prisjacima.Uvek razmisljam ako je gladan mojih 10 dinara i jos necijih i kupice hleb a ja necu osetiti.Starost je sama po sebi teska a jos kad je udruzena sa siromastvom i bolescu to je strasno.I strasno je sto drzava bar ne obezbedi da ne budu gladni.

  • Neko

    23. novembar 2015 | 15:52

    Humano...ovakve "akcije" treba svakodnevo organizovati

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA