≫ 

Kada pomislite na aerodrom u Beogradu, setite se Nikole Tesle, a ne znate da je prestonica imala čak 5 aerodroma

Mlađi Beograđani i ne slute da su iznad delova današnjih ulica Milutina Milankovića i Omladinskih brigada pre Drugog svetskog rata leteli međunarodni, putnički avioni

  • 0

Današnji beogradski aerodrom Nikola Tesla ima kapacitet za pet miliona putnika godišnje, ali nekada je sve izgledalo i funkcionisalo mnogo drugačije. Aerodrom u Beogradu često se "selio", a glavni grad je i tada svojim mogućnostima i opremljenošću avio-stanica pristojno parirao svetskim silama.

Kvalitet beogradske avijacije se menjao se i razvijao, jedino je ime je ostalo nepromenjeno – Aerodrom "Beograd", sve do 2006. godine, kada je dobio novo ime – JP Aerodrom Nikola Tesla Beograd, a od sredine juna 2010. godine i novi status – akcionarsko društvo.

BANJICA

Priča o beogradskim aerodromima počinje još davne 1910. godine, kada je letilište na Banjici bilo prvi beogradski aerodrom. Na mestu današnje Vojno-medicinske akademije (VMA) u prošlosti je bio prvi aerodrom. Prvo letilište u Beogradu nastalo je krajem 1910. godine na vojnom poligonu u tadašnjem predgrađu Banjica. Početkom 1912. godine, na Banjici je podignut prvi drveni hangar za avione koji su učestvovali u ratu sa Turskom. Dve godine kasnije, na Banjici se stacionira srpska aeroplanska eskadrila i balonska četa. Posle prvog svetskog rata, ovaj aerodrom je korišćen za potrebe poštanskog saobraćaja na relaciji Skoplje – Niš – Beograd – Novi Sad i Beograd – Sarajevo – Mostar.

Letilište na Banjici je bilo prvi beogradski aerodrom; Foto: Banjica.org

KALEMEGDAN

Kalemegdan - malo koji Beograđanin zna da se na potezu današnjeg planetarijuma, prema ušću Save u Dunav nekada nalazio aerodrom. Sa ovog mesta, prvi avion poleteo je u januaru 1911. godine. Sada se ovaj prostor koristi za skokove padobranaca i letenje paraglajdera. Danas se na ovom mestu redovno održavaju aeromitinzi sportske i ultralake avijacije.

PANČEVO

Pančevo - Aerodrom u blizini Pančeva počeo je sa radom 1923. godine, kada je gore pomenuta vazduhoplovna kompanija pokrenula međunarodnu liniju Pariz – Carigrad. Ta linija trebalo je da konkuriše vozu "Orijent ekspres", kao najbržoj saobraćajnoj vezi između Evrope i Bliskog istoka. Korišćen je i za obuku pitomaca vazduhoplovne akademije ratnog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. Posle oslobođenja, pančevački aerodrom korišćen je kao "Vazduhoplovno-vojno učilište". Na mestu starog pančevačkog aerodroma danas se nalaze hale fabrike aviona UTVA, kao i travnata pista koja se koristi za probne, sportske i trenažne letove.

Aerodrom u Pančevu je korišćen i za obuku pitomaca vazduhoplovne akademije ratnog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije; Foto: jna-sfrj.forum-aktiv.com

NOVI BEOGRAD, BEŽANIJSKA KOSA

Međunarodno vazdušno pristanište „Beograd” - izgrađen je na livadi koja se zvala Dojno polje, između Bežanijske kose i leve obale Save, oko dva kilometra južno od Zemuna. Kada je počela izgradnja aerodroma, Novi Beograd je bio pusto, močvarno područje. To je bila elipsasta oblast površine od oko 20 kvadratnih kilometara. Iako je, za razliku od okolnih močvara, ovaj deo bio ređe plavljen pri visokim vodostajima Save, a njegovi ivični delovi zahtevali su isušivanje i nasipanje. Za saobraćaj je otvoren u martu 1927. godine. Vazduhoplovno pristanište u narodu je nazvano Bežanijski aerodrom, a kako je ovaj prostor administrativno pripadao Zemunu, u upotrebi je često bio i naziv "Zemunski aerodrom". Od februara 1928. godine sa novog aerodroma poleću i avioni prve domaće avio kompanije "Aeroput".

Foto: Telegraf

Obuhvatao je prostor od oko tri miliona kvadratnih metara. S vremenom je teren postao dobro dreniran i zatravljen, što je omogućilo sletanje i najvećih aviona tog vremena. Od samog otvaranja, aerodrom je bio opremljen radio-stanicama za obaveštavanje posada aviona o vremenskim uslovima na rutama leta. Još početkom tridesetih godina, dve ukrštene poletno-sletne staze bile su opremljene svetiljkama za noćne letove, a tokom 1936. godine aerodrom je osposobljen za sletanje po smanjenoj vidljivosti pomoću radio-električnih uređaja.

Zahvaljujući ovom, za tadašnje uslove vrlo intenzivnom avio-saobraćaju, u Beograd je tokom 1939. i 1940. godine svakodnevno sletalo i iz njega poletalo po 14 savremenih putničkih aviona s nekoliko stotina putnika. Aerodrom "Beograd" bio je jedno od najvećih vazdušnih pristaništa u Evropi, sve do početka Drugog svetskog rata.

Pored salona i prostora za putnike, pristanišna zgrada je raspolagala odeljenjem za carinu, aerodromskim komesarijatom policije, poštom i telegrafom kao i restoranom sa velikim terasama. U administrativnom delu nalazile su se prostorije uprave vazdušnog pristaništa, društva „Aeroput“, drugih kompanija koje su letele preko Beograda, dok su u zastakljenom prostoru kule bile smeštene meteorološka i radiogoniometrijska stanica.

Foto: Telegraf

Mlađi Beograđani i ne slute da su iznad delova današnjih ulica Milutina Milankovića i Omladinskih brigada pre Drugog svetskog rata leteli međunarodni, putnički avioni.

Razvoj aerodroma i domaćeg vazduhoplovstva naglo je prekinut izbijanjem Drugog svetskog rata. Tokom Drugog svetskog rata, aerodrom su koristili Nemci. Saveznici su tokom proleća i leta 1944. godine izvršili nekoliko bombarderskih napada na aerodromske instalacije. Tada je uništena ili oštećena većina hangara i drugih objekata. Samo nekoliko dana pre oslobođenja Beograda i Zemuna, Nemci su miniranjem potpuno razrušili aerodromske zgrade.

Aerodrom "Nikola Tesla" imao je jednu pistu, jednu rulnu stazu dužine, pristanišnu zgradu za prijem putnika, kontrolni toranj, veliku platformu za opsluživanje letelica i drugu savremenu opremu; Foto: Marko Todorović, Profimedia

AERODROM "NIKOLA TESLA"

Aerodrom "Nikola Tesla" - Nakon rata, bilo je potrebno izgraditi novi aerodrom. Za lokaciju novog međunarodnog aerodroma izabran je prostor u blizini Surčina, 18 kilometara zapadno od Beograda. Aerodrom je izgrađen 1962. i iste godine sa njega je poleteo prvi avion. Imao je jednu pistu, jednu rulnu stazu dužine, pristanišnu zgradu za prijem putnika, kontrolni toranj, veliku platformu za opsluživanje letelica i drugu savremenu opremu. Kasnije je izgrađena i nova zgrada za prijem putnika, proširena je platforma za prijem aviona, produžena je pista, a 1997. godine ugrađena je oprema za Kategoriju II i time omogućena upotreba aerodroma po lošijim vremenskim uslovima.

U julu 2005. pušteno je u rad šest najsavremenijih avio-mostova, u maju 2006. otvoren je rekonstruisani međunarodni Terminal 2, a od novembra 2008. Aerodrom "Nikola Tesla" funkcioniše u punom kapacitetu i u uslovima izuzetno smanjene vidljivosti zahvaljujući upotrebi opreme i procedura za CAT IIIb, koja je prvi put u istoriji beogradskog aerodroma upotrebljena 04. januara 2009. godine.

O uspešnosti i osvrtu na svoj višedecenijski rad, napisano je u listu aerodroma "Nikola Tesla":

- Iako smo mala zemlja, možemo sa ponosom da istaknemo da:"Pločice aerodromskog terminala pamte oštar korak Fidela Kastra, odlučan hod Dejvida Rokfelera i kuckanje štikli Elizabet Tejlor - navodi se u drugom broju zvaničnog magazina aerodroma  "Nikola Tesla".

(Telegraf.rs/011info)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA