Njujork Tajmsova reportaža o Beogradu: Srbima je muzika iznad svega! Ovde se igra i peva i u dobrim, i u lošim vremenima
Čuveni list Njujork Tajms pre nekoliko meseci uvrstio je Beograd u svoju listu "52 mesta koja treba da posetite u 2018. godini". Njihova kolumnistikinja došla je u srpsku prestonicu, da proveri doživi iskustvo iz prve ruke.
Prenosimo vam njenu reportažu:
Čudo je da moja nova drugarica Iva Savić nije zapsala za večerom. Veče pre nego što smo se upoznale, doletela sam u njen rodni Beograd. Ona je sa svojim prijateljicama đuskala do četiri ujutu, a onda ustala, sveža i domorna, da ode na posao. Nije planirala da ostane do kasno, ali po beogradskom običaju, večera se pretvorila po pohod na barove.
Kada su svi pljuvali Srbiju, ovi stranci su je odbranili. I svima nama zadali domaći zadatak
- Ostali smo do dva ujutru, kada su ugasili muziku, pa smo se prebacile u naredni lokal - rekla je. Ako znaš gde da ideš u Beogradu, noć nikada ne mora da se završi.

Upoznala sam Ivu preko njene sestre, Alise , koja je sarađivala sa Tajmsovim dopisništvom iz Istočne Evrope. Iva je bila vrlo rada da mi pokaže šta sve njen rodni grad ima da ponudi. I ja sam bila nestrpljiva da nađem društvo i vodiča kroz jednu od 52 desinacije, gde je noćni život - glavni život.
Kao žena koja putuje sama, često osećam manjak sigurnosti ako izlazim nakon što padne mrak. Poslednji put sam u klabing otišla solo pre dve godine u Majamiju, i to za potrebe članka za "Kozmo". Još vučem traume od "vatanja" i uhođenja koje sam pretrpela to veče.

Znala sam da sam sa Ivom u dobrim rukama. Kao i ja, ona je u 40-im godina, ali ima ćerku tinejdžerku i ali i ostavlja utisak žene koja bi istovremeno mogla da zavede bika sa Vol Strita i da ga podigne i prebaci preko glave, mada je samo 160 cm visoka.
Preko nje uspela sam da vidim lepotu glavnog grada, na ušću reke Save u Dunav. Naučila sam koliko su duboko ratovi u Jugoslaviji tokom 1990-ih i raspad zemlje uticali na svakodnevni život u Beogradu, od izgleda određenih zgrada, koje se nikad nisu sanirale nakon NATO bombardovanja 1999. godine, do pesama koje bendovi sviraju. Iznad svega, otkrila mi je suštinu Beograda - njegovu gostoljubivost i moć da igra i peva u najgorim i najboljim vremenima.
ŠTIKLE I SERENADE U RESTORANU
Pre našeg prvog noćnog izlaska, Iva je imala jedan uslov: bez štikli. Ići ćemo u duge šetnje po kaldrmi i preko tramvajskih šina do Beton hale, gde se niz fensi restorana, ututkanih u ogromno skladište, prostire prekoputa reke Save.

Nasmejala sam se kada sam se pojavila u svojim jedinim malo lepšim putničkim cipelama. Svaka druga žena tamo je izgledala kao model u mini suknji i, o da, štiklama.
- Beograd je poznat po visokim štiklama i lepim ženama - rekla mi je Iva.
Poznat je i po muzici uživo, obilnoj i raznolikoj, koja dopire iz skoro svakog uličnog ćoška i sa terase, te šetnja podseća na učešće u paradi.

Muzičari sviraju u skoro svakom restoranu Beton hale, iz koje se pogled suočava sa komunističkom arhiteksturom Novod Beograda.
Popila smo piće u jednom kafiću, gde je talentovani duo harmonike i gitare svirao evergrin iz '50-ih i '60-ih iz Istočne Evrope. U sledećem sam čula hit hrvatske grupe Denis i Denis "Ja sam lažljiva" i nisam mogla da je danima izbacim iz glave, iako ne znam reči.
SKADARLIJA ILI ZEMUN, PITANJE JE SAD?
Skadarliju i njenu kaldrmu često porede sa pariskim Monmartrom. Prepuna je tradicionalnih taverni, koje se zovu kafane, gde orkestri od pet, šest muzičara šetaju od stola do stola, sviraju i ispunjavaju želje. Zimi, kada su svi unutra, sasvim je normalno da plešete oko stola, da pokažete da cenite njihovu svirku i da vas je pesma dirnula.

Čak je i veličanstvenih hotel na Terazijama, simbol grada od 1908. godine, gde sam odsela, imao pijanistu koji svira tokom doručka, što je samo dopunilo atmosferu određenu kristalnim lusterima i plišanim nameštajem.
Meni se lično ipak najviše dopao istorijski deo Zemuna. Tu me je Iva upoznala sa Jasminom, vlasnicom jednog od restorana na šetalištu, koji sa 138 godina postojanja spada u najstarije u gradu. Kao i mnogi drugi Srbi, ona je napustila zemlju '90-ih i ostavarila se kao poslovna žena u Pragu. Pre oko 15 godina, kada je država prodala razne poslove u svom vlasništvu, ona je ovaj kupila maltene za džabe. Srbima je, kaže ona, muzika iznad svega.
- Čak i ako si 80-godišnji Srbin, želiš da pleše na svojoj rođendanskoj žurci - tvrdi Jasmina.
IZ KLUBA U KLUB KRAJ VODE
Bez obzira gde u gradu vaša noć počne, završićete na obali Save. Nakon Beton hale i Starog grada, Iva me je odvela na jedno od svojih omiljenih mesta za đuskanje, koje ima sjajnog di-džeja, na otvorenom je, a tu nisam iskusila ništa od predatorskog ponašanja, sa kakvim sam se suočila u Majamiju.

Iva je predložila da rezervišemo mesto, što sam odbila jer ne želim da platim ludačku cenu za jednu flašu pića. No ispostavilo se da rezervisati mesto u Beogradu uglavnom znači samo to da ćeti sačuvati mesto.
Na drugoj obali u Novom Beogradu, sve su sami splavovi, barovi na vodi. Polugole žene koje na visokim platformama igraju uz bubnjeve i bas? Ogromno lice Frenka Zape? Žurka je svakom brodu. A i lako je skočiti iz jednog u drugi, jer skoro niko ne naplaćuje ulaz. Ako to i rade, cena je oko pet dolara (samo se čuvajte taksi prevara i obavezno sedajte samo u one koji ima TX tablice).

MESO, MESO, MESO (ALI TAKOĐE I RIBA)
- Tradicionalna srpska kuhinja je meso, meso i meso - rekla mi je Iva. Čini mi se da ima i dosta sira, sira i sira, koji je fenomenalnog ukusa i odlučan da vam začepi sve arterije.
Brem jednom, ako ste odlučni da Beograd odradite kako treba, morate da dan počnete burekom.

- Ja se koristim jednim trikom, a to je da će pekara pored pijace gotovo sirgurno biti dobra - rkla mi je ona. Maline su takođe prekobre na pijaci, a Srbija je jedan od glavnih izvoznika.
Za piće, počnite sa rakijom šljivovicom, pa pređite na pivo. Svi će Srbi od vas tražiti da probate ćevapčiće. Ja sam bila veći par u dva dodatka koji obično prate ćevappe, zajedno sa pečenim lukom - ajvar i kajmak. Prvi je napravljen od crvene paprike, a drugi od krema koji se skuplja sa kuvanog mleka. Kajmak je bolji od putera, a nimsa mislila da je to moguće.

Ljubitelji ribe treba da odu pravo u Zemun, gde ćete ponegde zateći ribu toliko svežu da je ribari peku na obali.
Dokazavši da su Srbi zaista toliko gostoljubivi, Iva je naručila hladno predjelo sa mojom omiljenom hranom u jednom poznatom restoranu na Novom Beogradu. Oni su poznati po bifteku, ali ono što ću zauvek upamititi je dezert tri leće.
- Ovde je hrana toliko dobra, da ti ne treba muzika - rekla mi je Iva.
HODALI SMO PREKO RAZBIJENOG STAKLA DA SE VENČAMO
Pre vožnje brodom pred zalazaka sunca, Iva me je odvela u moderan restoran u Zemunu, u vlasništvu tri žene, koje su ispunile prostor slikama lokalnih umetnika i svako veče unajmljuju živu muziku. To je takođe mesto u kome je Iva uhapšena, jer je pričala engleski tokom haosa NATO bombardovanja - veče pre svog venčanja.

Svadbu su zakazali u maju, u restoranu u podrumu, koji može da posluži i kao sklonište.
- Mislili smo "zaljubljeni smo, ko zna šta sutra nosi, hajde da uradimo to" - rekla mi je.
Radila je kao novinar i producent za BBC, kada joj je kolega predložio da dođu u ovaj kafić i proslave njenu poslednju noć kao udate žene. Pozvali su redakciju, kada se pojavila policija i uhapsila Ivu, njenog kolegu, budućeg bivšeg muža i devera. Neko je čuo da pričaju na engleskom i pozvao policiju. Verovalo se da su Britanci krivi za bombardovanje, a zbog toga što rade za britanski medij, Iva i njen kolega gledani su kao izdajnici.
Iz stanice su izašli tek oko dva ujutru, a Iva je otrčala kod krojača i probudila je da uzme haljinu koju je trebalo da pokupi satima ranije. Da pokupi svoju kumu morala je da se ulaguje policijskim barikadama i vozi preko kratera od bomci pored vojnog aerodroma. Prozori na zgradi opštine u kojoj je trebalo da se venčaju popucali su od detoncije.
- Gazili smo po staklu da se venčamo. Ali svadba je bila sjajna. Imali smo i živu muziku - rekla je ona.
Ovako su Delije slavile prolaz u Ligu šampiona:
(D.D.S./Džejda Juan/Njujork Tajms)
Video: Da li Srbija podržava zabranu društvenih mreža za mlađe od 18 godina? Evo šta su nam rekli građani
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
BASA
Beograd je kao i druge svetske metropoie , grad , rada , zivota , provoda ! Ali niko ne spominje da je i grad : Mladih obrazovanih ljudi , naucnika , inovatora , slikara , pisaca , sportista ! I ako nemamo mnogo , neki nemaju za hranu , uvek se nadje neka kinta za obliznju kafanicu ! Zato sto beogradjani i kada ima i kada nema " Vole Zivot " ! Ziveli i srecni bili !
Podelite komentar
Bob
Ok sve je to lepo samo mi pretegujemo stim oni koji ostaju do sitne sate i kszu da nisu umorni zelio bih da ih vidim posle toga koliko su aktivni na poslu.
Podelite komentar
Teslina naslednica
Beograd je u stvari nesto drugo, Beograd je nacin zivota, nacin razmisljanja, stil odevanja, biti Beogradjanin je i nacionalnost jer ni jedna, druga nije bitnija, jednom Beogradjanin, zauvek Beogradjanin!!!
Podelite komentar