
Retki i prelepi zasadi na Novom groblju: Kad posetite "muzej na otvorenom" obratite pažnju i na zelenilo
Beograd je svoje dostojno, velelepno groblje, mesto gde nisu samo ispisana imena pokojnika, već i istorija Srbije i Jugoslavije, dobio tek 1886. godine. To je Novo groblje. Ali, postoji i jedna priča o ovom groblju koja se ne može vezati za imena i prezimena, grobnice i urne, Vrt sećanja ili umetnička dela u vidu skulptura. Novo groblje je i jedan od najvećih beogradskih parkova kome je i priroda dala svoj pečat.
Možda je malo neobično za našu kulturu, ali groblje i jeste vrsta parka, u kome osim spomenika i sećanja na pokojnike, postoji mnoštvo staza, krošnji i hlada, bašti i klupica. Za razliku od drugih grobalja, Novo i zemunsko zaista ponekad posluže Beograđanima i za neobaveznu šetnju. Stoga možemo da se upoznamo malo i sa retkim biljnim vrstama koje možete videti dok šetate Novim grobljem.
Najpre bismo spomenuli Pančićevu omoriku, koja se nalazi između parcela 13 i 15.

"Pančićevu omoriku pronašao je srpski botaničar, lekar, planinar i profesor Josif Pančić 1875. godine. Pronađena je kod sela Zaovine, na planini Tari. Njeno prirodno okruženje su planinski uslovi i teško podnosi gradsko zagađenje. Pančićeva omorika predstavlja endemit i tercijalni relikt Srbije, zato zaslužuje posebnu negu na Novom groblju, kako bismo uvek mogli da se pohvalimo njenim prisustvom. Procenjuje se da Pančićeva omorika postoji već oko 65 miliona godina. Svakopojedinačno stablo Pančićeve omorike je pod zaštitom", naveli su nam u JKP "Pogrebne usluge".
Padajući atlantski kedar

Ovo je veoma neobična forma atlantskog kedra, zimzelenog drveta sa plavo-srebrnim iglicama. Svojim oblim, elegantnim grančicama ovo stablo privlači posebnu pažnju. Ovo drvo je najlepše kada se zasadi zasebno, jer se tako svojim raskošom naročito izdvaja."Kultivar padajućeg atlantskog kedra posađen je kao soliterno drvo u Aleji zaslužnih građana i na takozvanom ostrvu kod glavnog ulaza", kazali su nam u JKP "Pogrebne usluge".
Mleč crvenolisni

U parkovima i grobljima nije poželjno saditi bilje koje daje velike plodove, pa je tako kao jedan kultivar odabran mleč crvenolisni, inače veliko drvo koje može da se uzdigne i 10 metara.
"Na Novom groblju ima ga na više mesta, planirano je da se staro drveće kestena zameni baš ovom vrstom, zbog svojih karakteristika", objašnjavaju nam u "Pogrebnim uslugama".
Crvenolisna šljiva

Crvena boja lista upečatljiva je za ovu vrstu i ona je veoma pogodna kao dekorativno drvo. I njeni cvetovi su ružičasti i javljaju se krajem marta.
Pacifički javor

Ovo je raltivno nova vrsta javora nastala ukrštanjem 1989. godine. Kako su pronalazači predložili, pacifički javor sadi se u drvoredu. Ovaj kultivar, koji ujesen daje jarko nara nmdžastu boju lista nećete lako susresti u bašatama i parkovima naše zemlje.
Plamena kruška

Blještavo beli cvetovi ukrasne kruške u aprilu i maju izazivaju divljenje prolaznika. Kada dođe jesen, njena krošnja, koja je u obliku kupe, odaje utisak plamena, jer lišće postaje crveno. Ova prelepa vrsta zasađena je u drvoredu nedaleko od crkve i ovo mesto jedno je od deset u Srbiji na kojima se može videti plamena kruška.
Japanski palmolisni javor

Jedna egzotična vrsta, japanski javor, zasađena je na takozvanom ostrvu Novog groblja.
Kuglasti bagrem

Na drugom mestu postoji drvored kuglastog bagrema, lepog, raskošnog stabla, ali vrste kod koje nema uobičajenog prolećnog cvetanja.
Japanska sofora

Drvo čiju je dekorativnu krošnju moguće jako lepo oblikovati je sofora. Njena krošnja je zaobiljenog oblika, nema cvetanja, a poznata je i po svojoj otpornosti na bolesti i štetočine.
"Na Novom groblju posađeno je desetak sadnica, na obodima parcela i u Aleji zaslužnih građana", kazali su nam u "Pogrebnim uslugama.
Padajuća breza

Mnogo vrsta poreklo vodi iz rajskih istočnjačkih bašti, ali treba spomenuti i jednu lepu nama poznatu vrstu brezu. U pitanju je padajuća breza, vrsta srebrne. U pitanju je kultivar nastao kao prirodna mutacija u engleskoj krajem 19. veka.
Možete je pronaći u Aleji z aslužnih građana i kod spomenika Žrtvama bombardovanja.
Evropska crvenolisna bukva

Mladi listovi ove vrste su bordozelene boje, koji su kasnije tamnoljubičasti i zelenkasti, a ujesen dobijaju bronzanu nijansu.
Stubasti grab

Ovaj grab, čija krošnja se formira usmeravanjem grana nagore, domaća je vrsta, veoma je rasprostanjen i otporan na mraz. Ova vrsta može da formira fini vetrozaštitni pojas.
(Telegraf.rs)
Video: Deki Miodragu rekli da će uskoro da umre, on je za kraj imao samo jednu želju
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.