≫ 

Vreme čitanja: oko 7 min.

"Žena se nasilniku vraća 11 puta": Tužiteljka iz Beograda o "crnim brojkama", žrtvama, nasilnicima i kaznama

Vreme čitanja: oko 7 min.

"Jedna trećina žena u Srbiju prema istraživanju OEPS smatra je je ok da ih partner udari", kaže

  • 2

Koordinatorka za rodno zasnovano nasilje u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu Gorjana Mirčić Čaluković za "Telegaraf.rs" otkriva ko sve može biti nasilnik, kako žena da ih prepoznaju i čija pomoć je krucijalna.

  • Na koji način Više javno tužilaštvo u Beogradu pruža podršku žrtvama nasilja?

Dakle, još ranije Više javno tužilaštvo u Beogradu imalo je službu za podršku žrtvama i ona je sada u poslednjih nekoliko meseci modifikovana u smislu stavljanja posebnog akcenta na žrtve rodnog zasnovanog nasilja. To su žrtve silovanja, obljube, trgovine ljudima kada je reč o krivičnim delima iz nadležnosti Višeg javnog tužilaštva, ali svakako i nasilje u porodici, proganjanja, polnog uznemiravanja...

  • U kom smislu?

Iz strategije sprečavanja nasilja prema ženama i rodnog zasnovanog nasilja, dakle koja je doneta 2021. godine u Srbiji ove žrtve vidi kao posebnu ranjivu kategoriju kojoj je potrebna dodatna podrška. S druge strane postoji nacionalna strategija koja se odnosi na žrtve ne samo ovih već i drugih krivičnih dela. Međutim, vratimo se osnovnoj strategiji za sprečavanje i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja.

  • Zašto je važna služba?

Kao kad odete u bilo koju drugu instituciju, naravno vi ste laik i ne poznajtete kako ta institucija i funkcioniše. Vrlo je slično i sa žrtvama nasilja. Ideja službe je pružanje osnovnih informacija, to nam je u svakom slučaju i obaveza u smislu člana 29. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici .

  • Koje su to informacije?

Dakle, šta je krivični postupak, ko su stranke u postupku, kakva prava ima okrivljeni u postupku, kakva pravila ima žrtva u postupku...Kada govorimo o njenim pravima napominjemo da ima pravo da u postuku ima status posebno osetljivog svedoka. Na koji način će joj postavljati pitanja, u kojim uslovima, da ukoliko nešto ne razume ona može da kaže, da nije razumela da joj se pitanje ponovi, ukoliko se ne oseća dobro takođe može da kaže, da može i ona da postavlja pitanja, da ima pravo, to što će biti ispitana kao svedok da ima pravo da učestvuje u postupku, da ima pravo da ima punomoćnika koji će se starati o njenim pravima. To su konkretna prava koja pomažu njoj, da shvati gde je, zbog čega je tu.

  • Ko su žrtve nasilja u porodici?

Međutim, mene svaki put život iznenadi i to od strane, mladih obrazovanih žena, dakle koje imaju niz drugih ne znaju ove detalje. Informisanje i obaveštavanje žrtve mora da bude trajan proces. Jer uvek postoji neka koja to nije čula, koja ne zna kako. Druga stvar, koliko god da vi nešto znate, kada se vama to dešava, vi nekako kao da se blokirate i zaboravite i ono što ste znali. Mislim, pođite od toga da sam sada ja žrtva nekog krivičnog dela sve ovo što znam u trenutku se blokirate i mnogo vam je lakše da neko od kolega, bude tu i kaže čekaj i da vas vodi kroz taj ceo proces. Tako i sa drugim strukama. Lekar nikada neće operisati nekog sebi bliskog. Tako da zamislite žrtvu koja je pod traumom i ono što zna zaboravlja. Tako da informisanje mora biti permanentan dugotrajan proces. Njihova osnaživanje da uvek nasilje prijave da, ali ja uvek apelujem da se taj teret sa same žrtve ipak prebaci na druge. Kad kažem na druge mislim na komšije, na prijatelje, na rođake na porodicu, roditelje...

  • Zašto?

Da žrtva ima toliko snage i hrabrosti da to prijavi, ona ne bi bila ni žrtva. Možda ona nije ni svesna da je žrtva. Postoje žene koje godinama trpe nasilje ne govorm o fizičkom i seksualnom već ekonomskom, psihološkom nasilju i ne prepoznaju ga kao takvo već posle dugog niza godina, kada ti lakši oblici nasilja, prerastu u neka teža ona počinje da odmotava film i vidi da je i ranije doživljavala nasilje samo što ga ona nije prepoznavala kao takvo. I upravo zato mislim da je važno informisati žrtve, ali i širu javnost, komšije, prijatelje da ukoliko primete ili čuju urade to umesto nje, biće njoj lakše. Da prosto skrenu pažnju na tu porodicu, da postoji nasilje, da postoji nešto što nije uobičajeno.

Javna Tužiteljka Gorjana Mirčić Čaluković Foto: Nikola Anđić
  • Zašto žene ćute?

Dakle, one veruju da će se to zaustaviti, samo od sebe, one vole učinioce jer nasilnik nikada nije nasilan 24 sata sedam dana u nedelji, 365 dana. To su ciklični krugovi. Psihološkinje to objašnjavaju kao nasilje, pa period medenog meseca, pa onda poraste tenzija, pa opet nasilje, pa opet period medenog meseca, to je stalni krug...Upravo ti ciklusi njih stalno drže u zabludi  da će možda biti bolje. Dalje, zajednička imovina, zajednička deca, nerazumevanje sredine, nerazumevanje porodice, vaspitanje, mnoge žene ne žele da se razvedu i napuste partnere jer su vaspitane da je porodica jedino dobro mesto za decu, da brak nosi i dobre i loše stvari...Pa pod ove loše, može da se samtra i neki šamar, neka vika i može da se pogleda kroz prste i one to prihvataju. S druge strane ne smemo da zaboravimao da mi imamo i žene koje su vernice, one koje veruju da jednom kada zaključite brak pred Bogom sa nekim da je to zauvek i u dobru i u zlu. Mnogo je razloga zašto one ostaju. Ono što je strašno je to da je nekada bilo da one sedam puta odlaze i vraćaju se partneru, sada neka najnovija istraživanja pokazala da se žena u nasilnu porodicu vraća čak 11 puta.

  • Da li i kako žena može da se izvuče iz kandži nasilnika?

Uglavnom se iz ove priče izvlače i ne vraćaju žene koje imaju podršku primarne porodice. Te žene se spasu. Žene koje nemaju podršku , ako i tome dodamo da nemaju podršku ni prijatelja one se najčešće vraćaju i ostaju u takvim zajednicama.

Javna Tužiteljka Gorjana Mirčić Čaluković Foto: Nikola Anđić
  • Ko su učinioci krivičnog dela iz oblasti nasilja u porodici?

Na sajtu Ministarstva pravde ima jedna zanimljiva statistika koja upravo govori o tome ko su učinioci, a ko žrtve razvrstane prema polu. Ovo sve objašnjava jer se tu vidi ko su dominantni učinioci nasilja, pa čak i najnižen inteziteta, a isto tako je i kad se intezitet nasilja povećava. To su dominatno bračni i vanbračni partneri, supružnici, bivši supružnici...Nakon toga dolazimo do porodičnog nasilja, dakle nasilja prema majkama, a onda prema očevima od strane svojih sinova, vrlo retko, ali i od ćerke. Dominantno je to partnersko nasilje, bilo da je bračno, vanbračno. Kada je reč o profilu nasilnika mogu reći da svako može da bude nasilnik. Dakle, tu obrazovanje i imovinski statust nasilnika je totalno irelenvalantan. Ono što je još zanimljivije jeste to da što je učinilac koji vrši nasilje inteligentniji, obrazovaniji ukoliko ima tu karakternu crtu to nasilje će biti daleko brutalnije. Ali ne samo fizičko, već i psihološko. Znate, postoje žene koje su niz godina bile izložene psihološkom nasilju i takve žene propadaju, to je atak na ličnost vašu. Takve žene propadaju, gube samopouzdanje, ne veruju u sebe, povlače se u sebe i veoma često se odaju alkoholizmu ili drugim porocima, a neretko pokušavaju i samoubistva ili kao izlaz vide odmazdu ka nasilniku i uzimaju pravdu u svoje ruke i kreću na nasilnika.

  • Da li možemo reći da nasilnici preslikavaju?

Koliko god se nama činilo da postoji preslikavanje u vršenju nasilja, pa imamo vrlo često naslov :" Izvršio ubistvo, pa samoubistvo" i to se u poslednjih par godina često dešava. Lično ne verujem da je to preslikavanje ja mislim da je to negde upravo deo ovog fenomena o kome govorim i to o dubokim uverenjima da je ta osoba vaša i da svako izlaženje iz vašeg kruga kontrole vama daje za pravo da reagujete, pa makar i najbrutalnije femicidom. U nekom trenutku kao da se osvestite i shvatite šta ste uradili, pa i sebe kaznite. S druge strane mediji čini mi se negativnije utiču na same žrtve nasilja. Kada one u medijima vide fotografije krvi, ukoliko u komentarima vide da se žrtve okrivljuju za preživljeno nasilje one će se povući par koraka unazad i udaljiti od samog prijavljivanja jer ne osećaju podršku javnosti da to učine. Verovali vi ili ne mnogo žrtava smatra da je krivo. Znate kad dođu žrtve se preispituju. Dakle, one stalno polaze od sebe. Ja sam možda nečim izazvala, a onda kada ih vratite na početak i pitate da li to daje nekome zapravo da vas udari, da vas čupa, da vas vređa, da vas siluje- pa ne. Jedna trećina žena u Srbiju prema istraživanju OEPS smatra je je ok da ih partner udari.

Video: Za dva meseca devet žena je ubijeno, treba prijaviti nasilje

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • lola

    19. mart 2023 | 21:36

    stop feminističkoj represiji!

  • gvozden

    19. mart 2023 | 22:36

    Sto ne govori neko ko radi ove stvari, recimo Prvo Osnovno javno tuzilastvo koje i procesuira izvrsioce krivicnog dela Nasilje u porodici ili neko iz policije

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA