Tata mi je izgoreo u požaru, pas je pronađen kraj njega: Potresna ispovest Ljiljane iz Umke, ostala bez doma
U tišini Ulice Đure Daničića na Umci, tamo gde je nekada stajao dom pun smeha i uspomena, danas stoji samo ogoljena cigla i tihi podsetnik na tragediju koja je pre dva meseca zauvek promenila jedan životni tok. Tog kobnog jutra, vatrena stihija nije samo gutala zidove, odnela je ono najvrednije – život šezdesetosmogodišnjeg Radomira G.
Njegova sudbina ostala je neraskidivo vezana za vernost koja prevazilazi ljudsko razumevanje. Uz Radomira je do poslednjeg daha ostao njegov najverniji prijatelj – pas, koji je odbio da napusti svog gospodara čak i kada je plamen zatvorio sve izlaze. Otišli su zajedno, ostavljajući iza sebe prazninu koju nikakav novac ne može popuniti, ali i porodicu koja sada, u senci te tragedije, pokušava da iz pepela podigne novi krov nad glavom.
Izgorele su nam uspomene, ali bol za ocem je najteža
Ekipa Telegrafa posetila je Ljiljanu, vlasnicu uništene kuće, koja nas je dočekala sa tugom koju vreme još uvek ne može da zaleči. Trenutno borave kod plemenitih komšija, ali svaki pogled ka zgarištu otvara nove rane.
"Od prvog dana smo kod komšija, tu blizu naše kuće, jer nemamo gde. Mislili smo da ćemo uspeti sami, da ćemo se izboriti nekako bez pomoći... Dobri ljudi su nam poklonili crep i grede, ali nama je bukvalno sve izgorelo. Ostali su samo goli zidovi koje smo morali da stružemo do cigle jer je garež ušao u svaku poru," priča Ljiljana kroz suze.
Ono što najviše boli nije gubitak krova, već nestanak decenija postojanja u jednom satu. Ljiljanin suprug najteže podnosi gubitak porodičnih fotografija – onih jedinih dokaza o detinjstvu i trenucima koji se više nikada neće ponoviti.
"Sve je nestalo. Ali meni je najteže što mi je otac stradao u tom paklu," tiho izgovara Ljiljana.
Trka sa vremenom
Porodica je do sada, uz nadljudske napore i pomoć prijatelja, uspela da prikupi oko 16.000 evra. Međutim, pred surovom realnošću tržišta, taj iznos nije dovoljan. Visoke cene građevinskog materijala i majstorskih usluga postale su nepremostiva prepreka.
Samo za postavljanje gipsa majstori traže 4.500 evra za rad, dok je za kompletan završetak krova i osnovnih uslova za život potrebno još 6.000 do 7.000 evra.
"Spremni smo da radimo sami, da postavljamo, da čistimo, samo nam je potrebna pomoć da kupimo materijal i platimo ono što stručno ne umemo da uradimo. Samo želimo da se vratimo na svoje," apeluje porodica.
Ova porodica ne traži luksuz – traže samo šansu da ponovo imaju dom gde će moći da zapale sveću za Radomira i njegovog vernog psa, u miru koji im je vatra oduzela.
Ljiljani možete pomoći na sledeći način:
105-0559031000837-69 (Aik Banka)
Ime: Ljiljana Milenković
(Telegraf.rs)
Video: Koncept dugovečnosti: Panel u Privrednoj komori Srbije
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Lord
I sad opet nadjite nekog priucenog elektricara da razvuce struju...
Podelite komentar
Vatrogasac
Bar 90% građana ne plaća osiguranje imovine i stvari u kući, koje za godinu dana, u proseku košta manje od 100 evra. A kad se nešto ovakvo desi, kuka se i prosjači pomoć od svih?!?
Podelite komentar
Iva
Jadni deda i njegov verni pas ,verniji su od bilo kog coveka !!!!
Podelite komentar