≫ 

Srbi i Hrvati su zamenili svoje kuće tokom rata 90-ih: Nikada nisu posetili svoja ognjišta od tad, a sećanja su i dalje bolna (VIDEO)

“Ljudi nisu rode“ fokusira se na životne priče dvojice stanovnika ovih sela – Gorana Trlaića, koji je 1992. godine napustio Kulu i izbegao u Hrtkovce, i Stjepana Rolanda, koji je iste godine iz Hrtkovaca izbegao u Kulu – otkrivajući trajne posledice prisilne razmene stanovništva na život običnih ljudi

  • 23

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) i novinarka Maja Živanović uradili su dokumentarac "Ljudi nisu rode" o životima Srba i Hrvata koji su tokom rata 90-ih zamenili kuće kako bi izbegli nasilje. Ta prisilna razmena stanovništva označena je kao "humano preseljenje".

ZA SPRKINJU KOJA MI JE POMOGLA MOLIM SE NA SVAKOJ MISI: Priča Ružice koja je preživela pakao Vukovara

Tokom rata u bivšoj Jugoslaviji, pojedina sela u Srbiji i Hrvatskoj potpuno su promenila svoju etničku kompoziciju. Zbog pretnji i pritisaka, ljudi su morali da zamene kuće u kojima su rođeni za nečije tuđe.

U hrvatskoj Kuli su do tada živeli pretežno Srbi, dok su srpske Hrtkovce mahom naseljavali Hrvati. Oni su još od završetka Drugog svetskog rata živeli u miru i zajedništvu – sve do prvih višepartijskih izbora 1990. godine, kada su nacionalisti došli na vlast, a manjine postale nepoželjne.

U dokumentracu se pojavljuje Goran Trlaić iz hrvatskog sela Kula, koji kaže da nije znao da sebe treba da zove Srbinom sve dok mu neko drugi to nije rekao.

- Kada su mi rekli da se deklarišem, rekao sam Jugosloven. Rekli su mi: "Znamo tvog oca, ti si Srbin", i napisaše da sam Srbin - priseća se Goran.

Printskrin: Youtube/Birn Balkans

1992. godine, kao i mnogi Srbi iz Kule, tada 17-godišnji Goran sa svojom porodicom preselio se u kuću u srpskom selu Hrtkovci.

Stjepan Roland živi u Kuli od 1992. godine, kada je pobegao iz Hrtkovaca. Iako je prošlo dosta godina, on i dalje oseća da treba da živi u Hrtkovcima.

- Ja pripadam tamo, to je normalno. Rodio sam se tamo, moja porodica je bila tamo više od 400 godina.

Printskrin: Youtube/Birn Balkans

Otišao je u Hrvatsku sa suprugom i detetom 29. maja 1992. godine. Sve što je poneo sa sobom bila je aktovka sa dokumentima, par pantalona, košulju i 100 nemačkih maraka.

Iako se rat završio pre više od 25 godina, oni koji su pobegli iz svojih domova nikad se nisu vratili da vide svoja rodna mesta, a sećanja su i dalje isuviše bolna.

Dokumentarac "Your House was My Home" (Ljudi nisu rode) biće premijerno prikazan na Al Džaziri Balkan 5. septembra u 17:05.

Printskrin: Youtube/Birn Balkans

Više informacija o filmu možete pogledati OVDE.

Pogledajte trejler za dokumentarac:

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • kosmos

    30. avgust 2017 | 11:53

    mi sto smo to prosli i ostavili sve svoje i otisli iz svojega najbolje znamo i ne trebaju nikakvi dokumentarci. nego treba sve politicare i nacionaliste i ljude pune mrznje strpati na robiju da ih vise nikada ne gledamo. od tog usranog rata vise niko od nas srece nema u nicemu samo patnja i bol godinama vec!!

  • Ракић Ненад

    30. avgust 2017 | 12:29

    Мештани Хртковаца нису протерани него су сами отишли. Самном у војсци у гарнизону у Сремској Митровици до претпрошле године је радио Хрват из Хртковаца Конц Горан. Нормалан човек који има иста права као и ја.

  • Nesko

    30. avgust 2017 | 12:02

    Da sa aktovkom i 100 maraka a dao svoju kucu od 200 godina i dobio kucu na 2 sprata od 270 kvadrata .

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA