Zavet na ĆIRILICI pisan za Srbe i Hrvate uslikan na Sajmu antikviteta u Zagrebu: Ko je prvi zaboravio na ovo?

S. J.
S. J.    ≫   
Čitanje: oko 2 min.
  • 7

Dok mnogi mladi danas misle da između Srba i Hrvata "tinja" večna mržnja i da, iako smo jako bliske komšije, između nas nikakve ljubavi nema, niti će je ikada biti, jedan stih uslikan u Zagrebu sada demantuje ove predrasude i govori da su stvari ipak drugačije.

Pomenuto "čudo" u vidu stihova u kojima se slavi ljubav Srba i Hrvata, gde je ta ista ljubav upisana kao zavet za buduće naraštaje, fotografisano je, naime, na Sajmu antikviteta koji je nedavno održan u hrvatskoj prestonici.

Reč je o originalnim stihovima Nikole Borojevića, koji je rođen upravo u Opuzenu u Hrvatskoj, a sa Ljudevitom Gajem radio na Danici ilirskoj.

Stihove koji su se našli ispisani na platnu tokom Sajma prenosimo u celosti, kao poziv mladima, a i starima, da ne zaborave zavet predaka:

"Što je zlatna kruna grbu,

To nek bude Hrvat Srbu!

Što je dragi kamen zlatu,

To nek bude Srb Hrvatu!"

Nikola Borojević rođen je u Otočcu 1796. godine. Školovanje je počeo u svom rodnom mestu, a nastavio ga je u Rijeci, u Ljubljani i u Beču. Učio je politehniku i ekonomiju. Po završenom školovanju nastanio se u Rijeci, gde je najveći deo života proveo kao tehnički oficir.

Bio je graničarski vojni administrativni činovnik, poručnik pred smrt kapetan. U Smiljanu ga je 1838. godine pohodio Vuk Karadžić, kada je skupljao etnografsku građu. Prvi put se javlja sa prilogom u peštanskom časopisu "Srpska novina ili Magazin za hudožestvo, knjižestvo i modu", 1838. godine. Službuje 1839-1840. godine u Gospiću, odakle redovno šalje pesme za srpske časopise u Budimu. Zatim je 1842-1846. godine oberlajtant u Ogulinu.

Dopisni je član Društva srpske slovesnosti u Beogradu (1844-1872). Poslao je društvu svoju biografiju 1870. godine[7] Javlja se pesmama i drugim prilozima objavljenim u novosadskoj "Matici" i "Danici", 1865-1870. godine iz Rijeke.

Napisao je do dve stotine pesama, većinom pobožnih i patriotskih. I ako nije pristao uz Vuka, jezik mu je više narodni no crkveno-slovenski. Pesme mu nisu izašle u zasebnoj zbirci. Pisao je stihove satirične i didaktične.

Najpoznatije su mu: Molitva Sv. Nikoli, Molitva Sv. Savi, Blaženoj sjeni Stanka Vraza i t. d. Većina njegovih pjesama objavljena je u "Sedmici", Dragoljubu, "Srbskom narodnom listu" (Budim), u novosadskoj Danici i u Vojvođanki.

(Telegraf.rs)

Video: Ogroman skandal: Hrvati skandirali "Ubij Srbina" u Crnoj gori

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Darko

    28. septembar 2025 | 16:36

    Dok ima i jedan covjek u Srbiji, slicnog razmisljanja kao Šešelj, nasi odnosi ce biti daleko od idealnih

  • Marko

    28. septembar 2025 | 17:37

    Hrvati su kroz cijelu svoju povijest pokazivali sklonost ka varvarstvu, često usmjerenom prema civilima odnosno slabijima. Primjer za to je i pustošenje Magdeburga gdje je njihov vojskovođa Johan Cerklas Tili pod komandom katoličkih snaga u sukobu protiv protestanata prvi upao u grad te sa svojom vojskom silovao ubijao i pljačkao civilno stanovništvo uništivši i spalivši cijeli grad, čak je zgrozio time i katoličko svećenstvo, a kod protestanata probudio želju za snažnijim otporom i ujedinjavanjem.

  • 534

    28. septembar 2025 | 18:21

    Ljudevit Gaj se nije tako zvao. Hrvati mu promenili ime. Zvao se Ludvig.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA