Zavet na ĆIRILICI pisan za Srbe i Hrvate uslikan na Sajmu antikviteta u Zagrebu: Ko je prvi zaboravio na ovo?
Dok mnogi mladi danas misle da između Srba i Hrvata "tinja" večna mržnja i da, iako smo jako bliske komšije, između nas nikakve ljubavi nema, niti će je ikada biti, jedan stih uslikan u Zagrebu sada demantuje ove predrasude i govori da su stvari ipak drugačije.
Pomenuto "čudo" u vidu stihova u kojima se slavi ljubav Srba i Hrvata, gde je ta ista ljubav upisana kao zavet za buduće naraštaje, fotografisano je, naime, na Sajmu antikviteta koji je nedavno održan u hrvatskoj prestonici.
Reč je o originalnim stihovima Nikole Borojevića, koji je rođen upravo u Opuzenu u Hrvatskoj, a sa Ljudevitom Gajem radio na Danici ilirskoj.
Stihove koji su se našli ispisani na platnu tokom Sajma prenosimo u celosti, kao poziv mladima, a i starima, da ne zaborave zavet predaka:
"Što je zlatna kruna grbu,
To nek bude Hrvat Srbu!
Što je dragi kamen zlatu,
To nek bude Srb Hrvatu!"
Nikola Borojević rođen je u Otočcu 1796. godine. Školovanje je počeo u svom rodnom mestu, a nastavio ga je u Rijeci, u Ljubljani i u Beču. Učio je politehniku i ekonomiju. Po završenom školovanju nastanio se u Rijeci, gde je najveći deo života proveo kao tehnički oficir.
Bio je graničarski vojni administrativni činovnik, poručnik pred smrt kapetan. U Smiljanu ga je 1838. godine pohodio Vuk Karadžić, kada je skupljao etnografsku građu. Prvi put se javlja sa prilogom u peštanskom časopisu "Srpska novina ili Magazin za hudožestvo, knjižestvo i modu", 1838. godine. Službuje 1839-1840. godine u Gospiću, odakle redovno šalje pesme za srpske časopise u Budimu. Zatim je 1842-1846. godine oberlajtant u Ogulinu.
Dopisni je član Društva srpske slovesnosti u Beogradu (1844-1872). Poslao je društvu svoju biografiju 1870. godine[7] Javlja se pesmama i drugim prilozima objavljenim u novosadskoj "Matici" i "Danici", 1865-1870. godine iz Rijeke.
Napisao je do dve stotine pesama, većinom pobožnih i patriotskih. I ako nije pristao uz Vuka, jezik mu je više narodni no crkveno-slovenski. Pesme mu nisu izašle u zasebnoj zbirci. Pisao je stihove satirične i didaktične.
Najpoznatije su mu: Molitva Sv. Nikoli, Molitva Sv. Savi, Blaženoj sjeni Stanka Vraza i t. d. Većina njegovih pjesama objavljena je u "Sedmici", Dragoljubu, "Srbskom narodnom listu" (Budim), u novosadskoj Danici i u Vojvođanki.
(Telegraf.rs)
Video: Ogroman skandal: Hrvati skandirali "Ubij Srbina" u Crnoj gori
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Darko
Dok ima i jedan covjek u Srbiji, slicnog razmisljanja kao Šešelj, nasi odnosi ce biti daleko od idealnih
Podelite komentar
Marko
Hrvati su kroz cijelu svoju povijest pokazivali sklonost ka varvarstvu, često usmjerenom prema civilima odnosno slabijima. Primjer za to je i pustošenje Magdeburga gdje je njihov vojskovođa Johan Cerklas Tili pod komandom katoličkih snaga u sukobu protiv protestanata prvi upao u grad te sa svojom vojskom silovao ubijao i pljačkao civilno stanovništvo uništivši i spalivši cijeli grad, čak je zgrozio time i katoličko svećenstvo, a kod protestanata probudio želju za snažnijim otporom i ujedinjavanjem.
Podelite komentar
534
Ljudevit Gaj se nije tako zvao. Hrvati mu promenili ime. Zvao se Ludvig.
Podelite komentar