Japanci kad dođu u Beograd kažu: Da nije bilo devedesetih, vi biste nama danas prodavali robote, a ne mi vama (FOTO)
Izložba "Rođenje humanoidne robotike: 50 godina Centra za robotiku Instituta "Mihajlo Pupin", koja se otvara večeras u Muzeju nauke i tehnike, pružiće priliku javnosti da se upozna sa radom najstarije laboratorije za robotiku u Jugoistočnoj Evropi i sazna zbog čega Japanci kada dođu u Beograd kažu: Da nije bilo devedesetih, vi biste nama danas prodavali robote, a ne mi vama.
Autor izložbe, kustos Muzeja nauke i tehnike, Ivan Stanić izložbom ukazuje na značaj Centra za robotiku, na njegova fundamentalna istraživanja koja su ga sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka učinila kolevkom moderne robotike u svetu.
U Centru su se rodile ideje i teorije, koje su zajedno sa praktičnim dostignućima, uticale na razvoj i tok svetske robotike, posebno u Japanu, SAD, Rusiji i Francuskoj.
- Malo ljudi zna da su se pionirski koraci i znčajane stvari koje su uticale na razvoj robotike u svetu, zapravo desile u Beogradu šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka - ističe Stanić u razgovoru za Tanjug.

Sve je počelo, kako podseća, razvojem takozvane "beogradske šake".
Profesori Rajko Tomović i Milan Rakić sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu započeli su 1963. godine pionirski rad na izradi veštačkog organa sa čulom dodira i 1964. konstruisali model prve u svetu protetičke robotske šake na eskterno napajanje.
Ta šaka je čak poslata u SAD na istraživanje i trebalo je da pomogne američkim naučnicima da reše problem hvatanja u misiji Apolo na mesecu, ali je ona bila namenjena ljudima i za hvatanje manjih stvari.
Sledeći važan korak bila je Teorija nula momenta ili Tačka nula momenta koju je formulisao profesor Miomir Vukobratović 1968. koja se danas koristi u Japanu za hodanje svih dvonožnaih robota, poput Asima, jednog od najnaprednijih robota koje je proizvela firma "Honda".

Godine 1972. napravljen je pneumatski aktivni egzoskelet namenjen paraplegičarima i jedan primerak je dostavljen Centralnom institutu za traumatologiju i ortopediju u Moskvi, a dve godine kasnije stvoren je prvi egzoskelet u svetu koji je koristio elektromotore kao aktuatore i može se smatrati prethodnikom savremenihh humanoidnih robota koje pokreću humanoidni motori.
Posetioci će na izložbi moći da vide i kasnije doprinose na polju rehabilitacione robotike, kao što je potkolena proteza i ortotička ruka napravljena 1980. za distrofičare.
Iz te rehabilitacione robotike proizašao je 1978. prvi jugoslovenski industrijski robot UMS1- prvi industrijski robot antropomorfnog tipa u svetu.
Stanić ističe da je osamdesetih godina robotika u Srbiji dobila veliki zamah u oblasti industrijske robotike, koji je mnaglo prekinut devedsetih godina ratom i uvođenjem sankcija.
- Postoji priča da svi Japanci koji dođu u posetu Institutu ''Mihajlo Pupin'' i pogledaju šta se sve dešavalo kod nas šezdesetih i sedamdesetih godina, kažu: Da se nisu desile devedesete, verovatno bi vi nama prodavali robote, a ne mi vama - ispričao je autor izložbe.

Poslednji deo izložbe posvećen je radu Centra za robotiku od 2000. na ovamo sa fokusom na teoriji i razvoju softvera koji se primenjuje u robotici.
Stanić kaže da su problem sredstva, jer razvoj robota dosta košta pa domaći stručnjaci učestvuju u velikom broju evropskih projekata.
Mnogo robotičara je devedsetih godina napustilo Srbiju, ali ipak, kako naglašava Stanić, profesori koji danas predaju na fakultetima u Beogradu i Novom Sadu potekli iz Vukobratovićeve beogradske škole robotike.
- Kada se sedamdesetih godina radilo na aktivnim egzoskeletima, profesor Vukobratović je u jednom trenutku rekao: Hajde da prekinemo ovu priču sa egzoskeletima jer je rano, tek će doći vreme za egzoskelete. Bio je u pravu. Danas za 30.000 dolara možete kupiti egzoskelet koji danas naročito ima primenu u vojsci - rekao je Stanić.

On je podsetio i da 1969. godine kada je Vukobratović svojom Teprijom nula momenta rešio problem dvonožnog hoda, u svetu nisu postojali roboti koji su hodali na dve noge.
- Primena te teorije se desila tek 16 godina kasnije u Japanu što pokazuje koliko je Vukobratović bio veliki vizionar. Mi pokušavamo ovom izložbom da pokažemo domaćoj javnosti da su se ovde desile velike stvari na polju nauke i da postoje, pored Tesle i Pupina, naučnici takođe koji zaslužuju veliki pažnju - rekao je Stanić.
(Telegraf.rs/Tanjug)
Video: Ovako je izgledao Hard Enduro "Zlatibor Lomovi", takmičenje iza kojeg stoji jedan čovek
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Dag
Cestitke nasim - strucnjacima... (Mada su Japanci poznati, kao veoma kulturan i vasotan - narod.)...
Podelite komentar
Vule
Posle nesretnih ratova devedesetih promenio se nazalost fokus celog drustva. Umesto razvoja nauke I tehnike i razvoja kadrova i projekata koji donose zaradu bavili smo se granicama, nacijama, svadama, himnama, revidiranom istorijom, skandalima, teranja inata komsijama i celom svetu, hvaljenjem okupatora i njegovih saradnika, primitivnim podvalama drugima I sebi. I jos uvek nije bolje cim mladi I skolovani odlaze iz zemlje. A to postaje veca steta I od ratova I od bombardovanja jer traje.
Podelite komentar
čarls bronson
Kod njih se mašinovođa ubio, ili harikirao po njihovom , zato što je kasnio jedan minut , a kod nas spikerke na stanicama u napred najave da voz na liniji , recimo , Beograd-Bar OČEKIVANO kasni 2 sata . I to decenijama . Daleko smo mi od Japana ili , bolje rečeno , Japan je daleko od nas , ali opet više volim što sam Srbin i što živim u gradu u kojem sam se rodio , pre 55 godina .
Podelite komentar