Nikad se nije obrukao, to vam daje snagu da nadvisite ličnu patnju: Otac Nebojše Glogovca ispričao je o prvim i poslednjim trenucima života glumca

Bolest je bila jača. Nagla. Za mesec dana ga nam je uzela, rekao je prota Milovan Glogovac, otac pokojnog glumca Nebojše Glogovca

  • 18

- Jeste muka. Jeste žalost. Jeste bol, neprebol... Ali, kad i danas stižu reči odasvud: Nebojša se nikad i nigde nije obrukao, to vam daje snagu da u molitvi i veri koju je i on živeo, nadvisite ličnu patnju. Molitva je najbolji lek, uteha i nada. Pre svega vera da je on sad sa Bogom živim, istinitim. Da je u boljem svetu od onog koji je ostavio - rekao je u razgovoru za Novosti prota Milovan Glogovac, otac pokojnog glumca Nebojše Glogovca.

- Uteha je i u tome što se on ostvario u ovozemaljskom životu. Voleo sam njegove uloge, pratio sam ga. Osluškivao pažljivo šta o njemu govore kolege, stručnjaci. I niko nije imao ružnu reč da kaže. Blagonaklonost i raspoloženje prema njegovoj dobroti, ako mogu tako da kažem, traju i danas, godinu i više od njegovog upokojenja. Ja to vidim i osećam, jer, nema dana da neko na njegovom grobu, i pre nego što ja tamo stignem da upalim sveću, upali kandilo, ostavi cvet. To nije trenutak. To traje i to je odnos prema njemu i njegovom ovozemaljskom životu - rekao je prota Glogovac.

On je ispričao da je pokojni glumac odrastao u crkvi.

- U oltaru su njegovi prvi koraci. I sad se, u crkvenom pevačkom društvu, sećaju kovrdžavog dečaka, koji je horu donosio naforu, na galeriji. Njega je oblikovala naša vera. I on je o tome nemalo puta govorio - rekao je sveštenik i dodao da se sve vrline i mane ponesu iz kuće, da je porodica temelj, a da je Nebojša sve što je kasnije radio, podizao na tom temelju.

Borio se, ali bolest je bila jača Foto: Promo

- Ugradio u svoje sinove sve istinske vrednosti. Najpre, da nije vrednost samo ono što je materijalno i opipljivo, već ono što u sebi nosiš. Ljubav prema drugima, nesebičnost i plemenitost kao darove - rekao je otac pokojnog glumca.

- Kojoj slici, kojem razgovoru, čemu se sve ne vraćam? Svaka slika je tu. Živa. Ne znate šta čovek od toga može da izdvoji. Sve je vredno. Sve je deo života. Sve je veza... Vi pitate: U kakav čvor je moguće stegnuti srce da sinu, bez jauka, držite opelo? Moj jedini odgovor je - molitva. Ona je najbolji lek. Najbolja terapija.

On je ispričao i da je popodneva 9. februara, tog četvrtka kada je glumac preminuo, on bio u lošem stanju.

- Trebalo je da primi i drugu hemioterapiju. Uz njega je bila njegova supruga Milica. Ona je stalno bila sa njim. Sve vreme. I ja sam bio sa njima. Smestili smo ga u krevet i nismo, tada mnogo pričali. Sestre su mu priključile terapiju i ja sam otišao. Oko osam, uveče, Milica nam se javila. Kaže nam: 'Dobro je podneo terapiju, čak se i šalio sa mnom... U petak, oko dva po ponoći...' Bolest je bila jača. Nagla. Za mesec dana ga nam je uzela - rekao je prota.

(Telegraf.rs/Večernje novosti)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA