≫ 

"Neki ne veruju u heroje, ali ne znaju moga tatu": Sinovi drže transparent, Dejan leži na onkologiji

 ≫ 

Mladi veterinar iz Mačvanskog Prnjavora drugi put se bori za život. Njegova porodica se bori za njega

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Jasna
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Jagodica

    17. septembar 2022 | 07:01

    Svim srcem sam uz vas divni ljudi....Dejanu od srca zelim da ozdravi i da se vrati normalnom zivotu.....

  • Jadranka

    17. septembar 2022 | 00:31

    Draga deco,vas tata je pravi heroj.A heroji nikada ne gube bitke.Tako nece ni on.Iz svega ovoga izaci ce jos jaci i biti tu za vas i vasu mamu.Divni ste svi.Prava srecna porodica bas tako treba da izgleda.

  • Nevena

    17. septembar 2022 | 00:27

    Prica me je bas jako potresla.Setila sam se svoje majke i njene borbe s' ovom opakom bolescu.Sestra i ja smo tada bas bile male da bi sve razumele (3 i 5 godina),znale smo samo da se nesto lose desava.Mama je non stop bila u bolnici.Kada joj je opala kosa mi smo mislile da se osisala na celavo,tako smo svima govorile.Od tada je proslo 26 god.mama je i dalje sa nama.Bolest je samo ruzan san kojeg ne voli da se seca i da prica o tome.Svim srcem i ovom divnom coveku zelim da pobedi ovu napast. Uz svu ljubav svojih najblizih nadam se da hoce.Ziv bio Deki.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA