"Veliki školski čas" sutra u Kragujevcu, u znak sećanja na stradale: Poznati glumci će izvoditi poemu "Zemlja"
Scenski nastup umetnika biće ispraćen horom Prve i Druge kragujevačke gimnazije, pod vođstvom dirigenta Jelene Magleševe
Centralna manifestacija Oktobarskih svečanosti "Veliki školski čas", biće održana u petak 21. oktobra kraj Spomenika "Prekinut let" u Kragujevcu, u 11 sati.
Nakon Molebana, biće izvedena poema "Zemlja" autora Enesa Halilovića, u režiji Petra Stanojlovića, a u izvođenju dramskih umetnika Nebojše Dugalića, Rifata Rifatovića, Miloša Krstovića, Isidore Rajković, Avrama Cvetkovića i Voina Vasojevića.
Scenski nastup umetnika biće ispraćen horom Prve i Druge kragujevačke gimnazije, pod vođstvom dirigenta Jelene Magleševe.
Streljano 2.264 ljudi
U jednom od najvećih zločina nemačke vojske u Drugom svetskom ratu, u strašnoj odmazdi Vermahta u Srbiji, samo od oktobra do decembra 1941. ubijeno je do 30.000 nedužnih civila - muškaraca, žena i dece.
Streljanje 2.264 ljudi u Kragujevcu 21. oktobra postalo je simbol stradanja svih njih. Tog dana je ubijeno 300 đaka gimnazije i na desetine dece. Najmlađi među njima je bio 11-godišnji Rom, čistač cipela.
Streljanjem u Kragujevcu rukovodio je major Paul Kenig, iz 717. divizije. On je preživeo rat, a šezdesetih godina je istraga protiv njega obustavljena, kada mu se gubi trag.
Prostor na kome je izvršeno streljanje u Kragujevcu, pretvoren je 1953. u memorijalni park Šumarice, gde se održava niz manifestacija kojima se odaje pošta žrtvama streljanja u Srbiji i svake godine Veliki školski čas.
Poslednji koji je preživeo streljanje u Kragujevcu preminuo je pre četiri godine.
"Krvava bajka"
Pesnikinja Desanka Maksimović posvetila je pesmu "Krvava bajka" ovom strašnom događaju, a stihove prenosimo u celosti.
"Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške...
i tako redom.
Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta."
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Natasa
Rođena sam u Kragujevcu i krajem 80-ih i početkom 90-ih godina kao osnovče u školi sam učila da je nastradalo 7000 civila. Pre 15-20 god cifra se kretala oko 5 hiljada a sada se komunicira sa cifrom od 2 i nešto hiljada. Šta će biti ovim tempom za par godina? Spomenik dignut jednom detetu koje je izvršilo samoubistvo? Ko prekraja istoriju u fašističku korist smanjujući broj žrtava?
Podelite komentar